OTROVNA POLITIKA: Ministarstvo šutnje

Tko bi se sad, nakon što je BDP porastao 16 posto, zamarao beskrupuloznim grabežom za frekvencijama, lažnim vlasništvima nad radijskom mrežom, okršajima među medijskim tajkunima…

Je li baš slučajno da se najveći medijski skandali – raspisivanja natječaja, promjene vlasništva, a ponekad i izmjene medijskih zakona – već desetljećima događaju u političko nedoba, u sezoni kiselih krastavaca, dok se veći dio nacije, pola Europe i regiona, kao i cijela Vlada, brčkaju na jadranskoj obali puštajući mozak na pašu. A kad se vrate na posao i počne škola, to je ionako već lanjski snijeg.

Tako je i ove godine, netom prije raspusta, uhapsilo glavnog ravnatelja HRT-a Kazu Kamikazu Bačića, koji se, eto, slučajno upleo u koruptivnu mrežu pokojnog Mileta Bandića pa sad do daljnjega provodi godišnji odmor u istražnom zatvoru. Iako je previše razloga za njegovu smjenu bilo i puno ranije. Usred ljeta je i frekvencija pokojne Stojedinice – koju je dosadašnji njemački vlasnik Thomas Timme (inače, odavno prijavljen DORH-u zbog sumnje na kriminalne radnje u vlastitoj i okolnim europskim zemljama) izgubio uslijed aljkavosti dokumentacije i nagomilanih dugova – dodijeljena novoosnovanoj firmi Top radio vlasnika Ivana Jurića Kaćunića. Da se razumijemo, od stare Stojedinice, osim imena, nije ostao ni kamen na kamenu, s obzirom na to da se u posljednjih deset godina Timme svojski potrudio ‘pajserom’ razbiti program i otjerati ljude, pa razloga za suze nad oduzetom koncesijom ovoga puta zaista nije bilo.

Inače, plan o „konačnom rješenju“ preuzimanja koncesije Radija 101 bio je skovan još prije desetak godina, što je potvrđeno objavljenom prepiskom između Jurića Kaćunića i Miroslava Kutle, za koju se, međutim, nitko nije zainteresirao. Ni DORH, ni USKOK, a bogme ni Agencija za elektroničke medije na čelu s poštenjačinom Josipom Popovcem.

Iako je članovima Vijeća za elektroničke medije u opisu radnog mjesta da reagiraju kada se radi o sumnji na kršenje medijskih zakona, oni to sustavno ne čine. Odnosno, zabole ih uvo za objavljene dokaze i činjenice sve dok im vlast omogućuje višestruko preplaćene sinekure u navodno neovisnoj instituciji, u koju su se uvalili uz pomoć saborske većine. A ionako su birani po sistemu: ne talasaj!

I premda je za treću po snazi frekvenciju u državi bilo osam ponuđača, kocka je pala baš na samozvanog medijskog maga sumnjive prošlosti i sadašnjosti, koji, prema pisanju Nacionala i nezavisnih novinskih portala, godinama figurira kao paravanski vlasnik većeg broja najjačih radiopostaja u ime braće Pripuz. Gdje će suza nego na oko. A rok za tužbe Upravnom sudu zbog te odluke istječe ovih dana, kada se zbrajaju zarađene milijarde od turizma i brojevi novozaraženih u četvrtom valu korone. Ali tko bi lud time u Vladi i represivnom aparatu razbijao glavu, dok premijer ima pametnijeg posla. Recimo, spašavati Krim od ruske okupacije ili graditi rvacku kapelicu u Betlehemu.

I tko bi se sad, nakon što je BDP porastao 16 posto, zamarao beskrupuloznim grabežom za frekvencijama, lažnim vlasništvima nad radijskom mrežom, okršajima među medijskim tajkunima i kriminalcima i općenito, skandaloznim odlukama Agencije za elektroničke medije u čijem Vijeću sjede nekompetentni, od režima odabrani poslušnici. A koji za ministarske plaće uglavnom od puste dosade čačkaju nos i svako malo dodjeljuju radijske i televizijske frekvencije onima koje je odabrala vlast. Ili onima koji su možebitno njima osobno iz nekih opipljivih – ili manje opipljivih razloga, posebno bliski.

Po kojoj liniji je svima njima posebno blizak Ivan Jurić Kaćunić, bivši Kutlin potrčko koji je, prema istraživačkim tekstovima objavljivanim u tjedniku Nacional, kao lažni vlasnik svih najjačih radiopostaja u Rvackoj izdao svog prvotnog gazdu i carstvo prepustio braći Pripuz, možda nikada nećemo saznati. Međutim, ono što smo u javnom obračunu između bjegunca od rvackog pravosuđa Miroslava Kutle i optuženika u aferi Agram Zorana Pripuza bjelodano saznali, jest da je od medijskog prostora u Rvata stvoren radijski kartel kojim vladaju problematični tipovi – čija imena se, doduše, ne spominju u sudskom registru, ali su, prema notarski ovjerenim ugovorima, više nego jasno razotkrivene njihove stvarne pozicije.

Sve to odavno bi upalilo alarm u svakoj normalnoj državi Europske unije, osim možda u Mađarskoj i Poljskoj, dok bi pravosudne institucije promptno reagirale. Vjerojatno bi i nadležno ministarstvo zatražilo istragu, pa i ukidanje koncesija nad najboljim nacionalnim i regionalnim radijskim frekvencijama, kao i poništenje natječaja za frekvenciju Stojedinice.

Ništa se od navedenog, naravno, nije dogodilo. Jer zakonom zabranjeno skrivanje vlasničke strukture medija očito ne brine ni uglađenog europćanskog premijera Andreja Plenkovića. Pitanje je samo zašto misli da će to proći ispod radara Europskoj komisiji, s obzirom na to da su, osim pravosuđa kojem se vjeruje manje nego ostalima u EU-u, upravo netransparentnost vlasništva nad medijima i politički utjecaj na Agenciju za elektroničke medije, koja je sve samo ne neovisni regulator, izdvojeni kao problemi u ovogodišnjem Izvješću o vladavini prava u Rvackoj. A zahtjev HND-a da institucije istraže tu skandaloznu odluku VEM-a proslijeđen je, naravno, i na europske adrese. Dotle se resorna ministrica, ionako načeta bezbrojnim skandalima na HRT-u, po običaju pravi nemušta. Pravi se nemušt i predsjednik Rvackog sabora, sveprisutni Gordan Jandroković Njonjo, koji, prema pisanju portala Media Daily, u cijeloj priči ima i svoje prstiće, po bjelovarskoj i stranačkoj liniji.

Naime, Njonjina bivša savjetnica, također Bjelovarčanka, Jasna Vaniček-Fila, nekadašnja direktorica tvrtke Media servis, specijalizirane za proizvodnju vijesti za radiopostaje diljem Rvacke, a čiji je gazda na papiru, eto, baš Ivan Jurić Kaćunić, ove godine imenovana je ravnateljicom Uprave za medije i razvoj kulturnih i kreativnih industrija u Ministarstvu kulture i medija. Pa je tako postala desna ruka naivne i neupućene ministrice Obuljen Koržinek, koja je inače redovito sudjelovala na Radijskom forumu, skupu čiji je osnivač, dakako, Ivan Jurić Kaćunić, dok je Njonjo četiri puta bio pokrovitelj te opskurne manifestacije. I nikome nije ništa sporno. A upravo se od šefice Ministarstva kulture, čijem je nazivu odnedavno dodano „i medija“, na tom planu najviše očekivalo.

Jer kad je Nina Obuljen Koržinek preuzimala dužnost od razornog ustašofila Zlatka Hasanbegovića, koji je vodio vlastiti džihad protiv nedržavotvorne kulture, dočekali su je s odobravanjem i lijevi i desni – i oni koji se profesionalno bave kulturom, kao i oni koji su tek njeni konzumenti. U tom trenutku svi su je doživljavali kao obrazovanu i upućenu osobu, žrtvu Hasinih i Karamarkovih ostrašćenih jastrebova, planski raspoređenih među braniteljskim udrugama i katolibanskim aktivistima, koji su s puno buke odrađivali misiju uništavanja HAVC-a i zbacivanja Hrvoja Hribara s pozicije ravnatelja. Tada je snimanje podobnih domoljubnih filmova iznenada postalo prioritetno političko pitanje, a budući da je Nina Obuljen Koržinek svojedobno bila članica upravnog odbora te institucije, o istom trošku trebalo je i nju politički smaknuti.

Kao što se sjećamo, tada novopečeni premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković zaštitio ju je svojim impozantnim tijelom i začepio gubice radikalima u vlastitim redovima. Mali Haso izletio je iz stranke, ali je zato i ‘ladno’ žrtvovan Hribar, kako bi ministrica spasila svoju kožu. Bio je to njen prvi iskorak iz kulture u politiku, kojom se do tada uglavnom nije bavila. Jer je, naime, sve do imenovanja na ministarsku funkciju figurirala kao nestranačka osoba. A onda ju je krenulo. Isto tako ‘ladno’ digla je ruku za smjenu Nadzornog odbora HRT-a na čelu s Anjom Šovagović, koji je u svom Izvješću upozorio na financijske malverzacije bivše uprave i prijavio ih DORH-u. Kao što nakon niza optužbi na račun štetnog financijskog i programskog vodstva HRT-a, i dalje bespogovorno štiti aktualno vodstvo u sastavu Kunić, Stipetić, Novinić, Periša Čakarun.

Od 2016. pa do danas Nina Obuljen Koržinek preobratila se u poslušnog vojnika partije, čije su glavne kvalitete u tome da ne čuje i ne vidi dobro. Odnosno, pravi se grbava. Kao, nije odavde. I dok se u medijskom prostoru, naočigled vlasti, događa kriminal širokih razmjera, a HRT-om vladaju Karamarkovi kadrovi koji ga sustavno programski i financijski uništavaju, ministrica kulture šuti. Jer šutnja je zlato. A politika je kurva. Sve dok ne reagira Europa. A hoće.

Komentiraj