OTROVNA POLITIKA: Mala zemlja za veliki rasizam

Šteta što Mađarević svoje objave nije podijelila na Stormfrontu, mračnom forumu antisemita, islamofoba i ostalih bijelih nacionalista koji negiraju Holokaust, gdje nas, uostalom, već dobro poznaju

Konačno se netko iz hrvatske diplomacije dosjetio kako među onima koji su nam zbog nižih cijena, bolje ponude i veće ljubaznosti ponovo postali ljuta konkurencija, brendirati Rvacku kao prepoznatljivo odredište na turističkoj karti svijeta. Da nije bilo vrijedne službenice Ministarstva vanjskih poslova Elizabete Mađarević, u slobodno vrijeme aktivistice Željke Markić, svijet ne bi saznao da je Rvacka pravi raj za bijele supremaciste, rasiste, neonaciste, homofobe, ksenofobe, klerikalne fašiste i ostale divne ljude čija su prava ugrožena u svim onim zemljama koje promoviraju multikulturalizam i čija su vrata otvorena za svakoga, osobito ako ima para.

Takva nesnosna tolerancija barem nominalno vlada i u članicama Europske unije, kojom će Hrvatska prvi put predsjedati za nešto manje od pet mjeseci, a za koju je Mađarević konstatirala da “ne zna reći ne islamizaciji i izgraditi svoje samopoštovanje i kršćanski identitet koji je stvorio najrazvijenije dijelove svijeta”. Nije li sada pravi trenutak da urbi et orbi otkrijemo što se skriva iza umivenog lica vlade HDZ-ta na čelu s europćanskim premijerom i otvoreno kažemo što zapravo misle državni službenici koji bi trebali sudjelovati u aktivnostima vezanima uz predsjedanje Europskim vijećem od 1. siječnja 2020.?

“Čista i autentične Europa. Samo bijeli Europljani, kako je bilo samo prije 30 godina u cijeloj Europi! To bi trebala biti dobra reklama za odmor. Netko bi pomislio da to više nije moguće, ali na sreću, jest!” napisala je prva tajnica Veleposlanstva RH u Berlinu i pokazala Hrvatskoj turističkoj zajednici što je to javna diplomacija na djelu.

Šteta što Mađarević svoje objave nije podijelila na Stormfrontu, mračnom forumu antisemita, islamofoba i ostalih bijelih nacionalista koji negiraju Holokaust, gdje nas, uostalom, već dobro poznaju. Naime, tamo je svojedobno svoje knjige prodavao i bivši HDZ-tov ministar kulture Zlatko Hasanbegović, poznatiji kao Mali Haso, ikona hrvatskih ustašofila i ekstremne desnice. Bila bi to sjajna platforma za promoviranje istinskih turističkih rvackih vrijednosti, koje bi mogle zainteresirati i pripadnike Ku-Klux-Klana. No i postovi na društvenim mrežama u kojima je Mađarević žestoko ispljuvala politiku zemlje primateljice i izvrijeđala Angelu Merkel i njenu integraciju izbjeglica, bili su prava glazba za uši članova njemačkog euroskeptičnog i radikalnog AFD-a. Nisu li baš to gosti koje bismo željeli u Hrvatskoj tijekom turističke sezone, a i šire?

Treba li tome dodati i Mađerevićkina zanimljiva razmišljanja o LGBT zajednici koja pati od psihičkih poremećaja povezanih s pedofilijom, kao i pozive Katoličkoj Crkvi da izbaci sve vjernike koji podržavaju pravo žene na pobačaj? Mlada nada rvacke diplomacije vatreno se bori i protiv istospolnih brakova, zdravstvenog odgoja u školama i, normalno, protiv Istanbulske konvencije, koju ne može oprostiti Plenkoviću. Blago državi koja ima tako čvrst kadar u jednom od najvažnijih veleposlanstava u Europi, u zemlji u čije se prijateljstvo kleo neumrli predsjednik Franjo, a kojoj je ispjevana čuvena domoljubna uspješnica “Danke Deutschland!” početkom devedesetih.

Pa gdje se regrutiraju ljudi koji bi trebali predstavljati uljuđenu Hrvatsku u svijetu? Postoji li neki filter za ulazak u hrvatsku diplomaciju ili se i dalje trpa šakom i kapom po stranačkoj, rodijačkoj i kumskoj liniji, pa tko upadne! Naravno, bit će da je istina ovo posljednje, a možda su takvi stavovi i poželjni u Ministarstvu vanjskih poslova, samo što ih nije pametno glasno govoriti ili pisati po društvenim mrežama. Možda je jedina greška Elizabete Mađarević to što je tu lekciju na Diplomatskoj akademiji propustila. Jer kao što smo čuli ovih dana, do sada nisu primijetili ništa sporno u njenom ponašanju, a nije se bunio čak ni nevidljivi povjerenik Europske komisije iz redova SDP-a Neven Mimica, koji ju je prvi sa sobom poveo u Bruxelles. A ako se malo uz kavu po rvackim ambasadama u svijetu i šegače kako ne vole crnce, Arape, muslimane, Srbe i pedere, to nije nikoga ubilo! Bože moj, ipak smo mi katolički narod i to se, jel’te podrazumijeva… Samo dok se priča među zemljacima.

Budući da anemični premijer ima kasno paljenje, trebalo mu je nekoliko dana da najoštrije osudi ispade Elizabete Mađarević i izjavi da je to prava katastrofa, osim ako je riječ o hakiranom profilu na Facebooku, što je vjerojatno k’o da na vrbi rodi grožđe. No očekivati da za nju zatraži momentalni otkaz zbog sramote koju je nanijela vanjskoj politici i imidžu Hrvatske, osobito u prijateljskoj Njemačkoj, bilo bi ipak previše za njegov neodlučni karakter. Prepustio je to sporim i zamršenim procedurama u Ministarstvu vanjskih poslova, ispod čijeg su radara mjesecima prolazile lukrativne aktivnosti i skandalozne objave njihove zaposlenice.

Još kasnije paljenje ima predsjednica Republike, suodgovorna za vanjsku politiku i imenovanja po veleposlanstvima, koja se probudila iz svog predizbornog ludila tek kad su je prozvali novinari. A i onda nije bila raspoložena za izjave, već se, kao i njen prijatelj Donald Trump, oglasila preko Twittera. Opijena pjevačkim uspjesima, normalno da nije imala vremena baviti se gluparijama kao što su ksenofobni ispadi državnih uhljeba po društvenim mrežama.

Jer iako navodno nije u kampanji, u ovih nekoliko vrelih mjeseci žena se načisto iscrpila. Gotovo kao Mile Fontana, ulovila je hiperaktivnost pa jezdi Hrvatskom od nemila do nedraga. Već smo i zaboravili kako je razdragano pratila Đakovačke vezove, blamirala se na Dubrovačkim ljetnim igrama, održala dirljivi govor o pompozno najavljivanom i jednako popljuvanom filmu “General” na otvorenju Pule, vatreno navijala na Sinjskoj alki, upriličila spektakularni pjevački nastup za Dan domovinske zahvalnosti, čak se dvaput umjesto Gospe ukazala na hodočašćima u Imotskom i Rijeci, a posljednjeg vikenda koketirala je s Istrijanima u Trci na prstenac, gdje je zablistala u pripijenoj haljini cvjetnog uzorka.

I tko bi se, molim vas, usred svega toga bavio nekakvom Elizabetom Mađarević i njenim objavama na Facebooku. Osim toga, od nekoga tko je svojedobno izvalio da se nesretnici prilikom ilegalnog prijelaza granice s BiH zapravo popikavaju po stijenama i bodu na trnje po lošem terenu, dočim rvacka policija nema ništa s njihovim ozljedama, ukradenim mobitelima i masnicama, i mlati ih samo onoliko koliko je potrebno, i ne treba očekivati neku tankoćutnost kada je otvoreni rasizam u pitanju. Po toj logici, onih osamnaestero pretučenih migranata nedavno hospitaliziranih u Velikoj Kladuši, zapravo su žrtve vlastite tramplavosti i samoranjavanja – i pravo im budi! Uostalom, nisu li i predsjedničine izjave švicarskim medijima o tome kako je primjena “malo sile” pri “pushbacku” neželjenih posjetitelja komšijama – opravdana, posve u skladu sa stavovima Elizabete Mađarević?

S njom se možda intimno slažu i neki drugi visoki dužnosnici, ali ne smiju to baš tako formulirati. Recimo, ministar nutarnjih poslova Davor Božinović, koji se svim sredstvima, pa i pod cijenu teškog kršenja ljudskih prava i međunarodnih konvencija, trudi Rvacku, a onda i Europu, sačuvati čistom od izbjeglica i mogućih azilanata pogrešne vjere i boje kože.

U zemlji u kojoj su rasizam, nacionalizam, ksenofobija, homofobija i ustašluk danas prihvatljivi, savjest nacije postala je pučka pravobraniteljica Lora Vidović. Ona jedina dosljedno upozorava na sve što nam se događa, a o čemu izvještavaju međunarodne organizacije i UNHCR. Zato nije trn u oku samo premijeru, koji ne voli da ga se proziva po zapovjednoj odgovornosti, već i državnom odvjetniku Draženu Jeliniću, koji je po njoj opleo jer je, navodno, objavom anonimnog pisma policajca o sustavnom nasilju njegovih kolega nad migrantima omela istragu.

No da se ne lažemo, rasističko licemjerje nije samo hrvatski fenomen. Elizabeta Mađarević ima puno istomišljenika u Europi, a i svijetu, osobito u Americi. Pa ako je ipak na kraju pedaliraju iz Ministarstva, možda joj Orbán, Salvini, Duda ili pak Donald Trump, koji upravo protjeruje meksičke imigrante i odvaja ih od vlastite djece, ponude posao. Time bi samo ojačale sjajne Kolindine međunarodne veze s problematičnim državama u kojima nas razumiju. Kakva Njemačka, kakva Angela Merkel! Mađarska je naš uzor! Jer Hrvatska je mala zemlja za veliki rasizam!

Komentiraj