OTROVNA POLITIKA: Kosturi iz ormara

Čini se i da je velikodušni premijer Plenković shvatio u kakvoj je banani Grad Zagreb ostavio njegov pokojni koalicijski partner, pa je na prvom susretu s Tomaševićem pristao na obročnu otplatu 750 milijuna kuna, koliko Grad visi državi

Ne znate što vas čeka! – govorili su skeptici uoči pobjede zeleno-lijeve platforme Možemo! u Zagrebu i stranke Centar u Splitu. Ako i nisu baš sve znali, vrlo brzo su saznali i suočili se sa surovom stvarnošću, koja će odsad biti njihova briga. Nisu pravo ni zasjeli na dužnost gradonačelnika, a već su se na Tomislava Tomaševića i Ivicu Puljka survali kosturi iz ormara – koje su, doduše, očekivali, ali ipak ne u tako brutalnim količinama.

Budući da je čuđenje i nevjericu bilo teško sakriti, po društvenim mrežama odmah se netko sjetio napisati Tomaševiću „a što si se gurao, ako nisi spreman? Ko te tjero na izbore?“ i slične dobronamjerne primjedbe kojih će zacijelo biti još puno više kako će vrijeme odmicati. Jer ubuduće će svinjac koji je iza sebe ostavio pokojni gradonačelnik Mile ići isključivo Senfu na dušu, a opravdavanje grijesima prethodnika neće imati prolaz, osobito među onih 200 tisuća građana koji su dali svoj glas za radikalne promjene. Svjestan je toga i Tomašević, koji je prvim svojim potezima pokazao da ne kani gubiti vrijeme, pa makar ga koštalo pokretanja postupka Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa zbog nepoštovanja procedure.

Počeo je zato odmah trenirati strogoću, jer osim što ga je dočekao dug grada Zagreba od 1,6 milijardi kuna plus 2,3 milijarde jamstva za obveznice izdane 2007., načisto ga je šokirao i manjak od 305 milijuna kuna u Zagrebačkom holdingu, o kojem ga je izvijestila sada već bivša šefica Ana Stojić Deban. Pa tko ne bi ispalio na mozak i ekspresno pedalirao upravu koja je nakupila tolike dubioze, makar time kršio jedan od dvaju zakona koja su u međusobnoj koliziji, kao i vlastito predizborno obećanje da će se svi novi ravnatelji javnih poduzeća i pročelnici gradskih ureda birati isključivo preko natječaja.

Budući da je imenovan djelomični sastav Nadzornog odbora i Uprave Holdinga od dvoje članova – a to su Ante Samodol i novi predsjednik Nikola Vuković – dok će se preostale birati natječajem, diglo se puno prašine po medijima i među zluradim predstavnicima opozicije koji u svemu tome vide jasne znakove diktature novog gradskog gazde, po sistemu – sjaši Murta da uzjaši Kurta i obrnuto.

Badava objašnjenja da se od dvije opcije – ostaviti staru upravu ili ostaviti Holding bez uprave nekoliko mjeseci – biralo manje zlo, našli su se pametovati oni koji su, srećom, izgubili izbore. Što bi u toj situaciji, na primjer, napravio estradni pregalac Miroslav Škoro ili matematički genij Davor Filipović, koji se trenutačno naslađuju Tomaševićevim mukama? Išli bi plakati Plenkoviću?

Naime, svima s dva neurona u glavi jasno je da se nema vremena čekati dovršetak procedure prema potpuno imbecilnim odredbama Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi, prema kojem su svi dosadašnji čelni ljudi gradskih institucija, koje je tamo posadio svemoćni Milan Bandić osobno, zaštićeni ko lički medvjedi. Za razliku od ministara u Vladi ili savjetnika u Uredu predsjednika Republike, koji dolaze i odlaze sa šefom, na lokalnoj razini pročelnici ureda su u statusu službenika, što nema ama baš nikakve logike.

U takvim se govnima sada koprcaju svi novoizabrani gradonačelnici i načelnici, koji za provođenje svojih izbornih programa ne mogu dovesti svoj tim. Već moraju prvo nekamo smjestiti one koje su zatekli. Kao što je poznato, oni bivši mogu se baš zainatiti, ne moraju dati mandate na raspolaganje, a i nakon što su eventualno smijenjeni, ostaju zaposleni zauvijek, na istoj plaći.

Što je još gore, većina njih došla je do svojih pozicija preko lažiranih natječaja, za koje su nerijetko sami pisali pitanja. Premda je to godinama javna tajna, javno ju je razotkrio – dakako, post festum, da ne kažemo post mortem – bivši Bandićev financ-ministar Slavko Kojić. Odličan recept za gomilanje namještenika na gradskim jaslama, čiji je broj u šest Bandićevih mandata nabujao do 18 tisuća, od toga preko tri tisuće samo u Gradskom poglavarstvu. Neugodan zalogaj i za malo iskusnije političke lisce od Tomaševića.

Sva sreća da mu je s rješavanjem kriminala i smjenama u Gradskom stambeno-komunalnom gospodarstvu malo pomogao USKOK, koji se – slučajno ili ne – s dolaskom nove vlasti, eto, baš trgnuo iz letargije. Pa je spektakularno, kako samo oni to znaju, uapsilo šefa hitnih intervencija Nevena Blaževića i trojicu njemu omiljenih izvođača radova na zagrebačkim stambenim zgradama. Oni su, čini se, godinama imali naprosto idiličnu suradnju, koja je njima kao odabranim građevinarima garantirala privilegiranu poziciju u dobivanju poslova, a Blaževiću 10 posto od sume koju im je Grad isplaćivao, plus uređenje njegova stana. Svote su, dakako, znatno porasle nakon zagrebačkog potresa, koji se pokazao vrlo unosnim za njihov dobro uhodani biznis. Što bi reko Tomašević, ako je to istina, onda je to stvarno dno dna! Zbog svega navedenog, srećom, nitko nije posebno problematizirao smjenu vječnog direktora GKSKG-a Joška Jakelića, zbog zapovjedne odgovornosti.

Treba li podsjećati i na to da ispadaju i novi kosturi iz ormara višestruko preplaćene zagrebačke žičare, koja još uvijek nije puštena u pogon, a i ne zna se kad će. Kao da nije bilo dovoljno to što nakon svih ulupanih para nije sigurna ni za putnike niti za okoliš, već se otkrilo i da je Grad izvlastio vlasnike nekoliko tisuća četvornih metara zemljišta kako bi izgradio parking. Miletu se toliko žurilo da završi žičaru prije izbora, i to na trasi koja je dulja i skuplja, da je grabio što je stigao, silujući zakon, zbog čega će govna kusati, dakako, nova gradska vlast, a štetu plaćati građani Zagreba.

Čini se i da je velikodušni premijer Plenković shvatio u kakvoj je banani Grad Zagreb ostavio njegov pokojni koalicijski partner, pa je na prvom susretu s Tomaševićem pristao na obročnu otplatu 750 milijuna kuna koliko Grad visi državi.

A ta ista država trebala bi se sada isprsiti i iskeširati pare za obnovu potresom poharane rvacke metropole, koja nikako da počne. I jao, baš je ta stavka namijenjena Fondu za obnovu smanjena za 250 milja kuna. I za to će u očima građana jednog dana snositi odgovornost Tomašević i njegovi ljudi, iako je taj posao preuzela država i trenutačno se svađa sama sa sobom. Točnije, grad Zagreb u kojem nije pobijedio HDZ-tov kandidat, kao ni kandidatkinja stranke BM365, postao je kolateralna žrtva međusobne netrpeljivosti Ministarstva graditeljstva, ministra Horvata i poznatog zlopamtila, premijera Andreja s jedne strane i nesuđenog gradonačelničkog kandidata koji je ‘ladno odbio HDZ, ravnatelja Fonda Damira Vanđelića s druge strane. Ajde ti to objasni bijesnim građanima koji godinu i ohoho nakon potresa čame u kontejnerima i ne mogu u svoje porušene stanove.

Iako je splitska blagajna navodno u puno boljem stanju od one zagrebačke, čim je kročio u zgradu Banovine i Ivica Puljak po hitnom je postupku smijenio upravu Javne ustanove sportski objekti, i to zbog malverzacija s parkingom na Gripama. Naime, dan nakon izbora dali su ga u koncesiju privatnoj tvrtki povezanoj s HDZ-tom i HGS-om, što će, kako reče Puljak, koštati građane Splita sedam milijuna kuna.

I njega su se, naravno, dohvatili anonimni komentatori koji jedva dočekaše da ga verbalno satru: „… da su ovi iz stranke Centar zaista liberali kako se predstavljaju, onda im ne bi smetalo privatno vlasništvo niti bi širili socijalističke floskule o javnom interesu…“ I tako dalje i tako bliže. Ne obazirući se na zlobnike u cyberspaceu, doktor fizike u prvom je zamahu posmicao i sva upravna vijeća i nadzorne odbore i krenuo s provedbom svojih obećanja da se sve praši.

Tko zna, možda su i Tomašević i Puljak naučili nešto iz grijeha nečinjenja SDP-ovih vlada, koje nisu iskoristile ni prvih sto ni prvih godinu dana za oštre rezove i odlučan obračun s nasljeđem koje su zatekli. A onda je bilo prekasno pa su plesali samo jedan mandat. Ako nastave obračun s kosturima iz ormara, kako su krenuli, političari novog doba imaju šansu. U suprotnom, vjerojatno su svjesni toga da njihovo biračko tijelo ne prašta.

Komentiraj