Jadna ti je zemlja čija ekonomija gotovo isključivo ovisi o turizmu, zbog čega su vlasti u Rvata, a i Nacionalni stožer civilne zaštite, spremni zažmiriti na oba oka i pustiti koronavirusu da se nesputano širi. Zato paralelno s prebrojavanjem famoznih turističkih noćenja svakodnevno prebrojavamo i broj zaraženih koji skače u nebo i ne silazi s troznamenkastih brojki. Da, recimo, ovisimo o IT industriji, poljoprivredi, proizvodnji medicinske opreme ili gradnji mostova, gdje bi nam bio kraj? Mogli bismo stvarno uvoditi i provoditi epidemiološke mjere sa zakonskom snagom, testirati sve koji prelaze granicu, u autobuse i avione puštati ograničeni broj ljudi i držati podivljali virus pod kontrolom.

Ovako ga čak izvozimo, što nam nikako ne mogu oprostiti komšije Slovenci, koji smatraju da bi svakodnevnom broju covid-pozitivnih trebali dodati i one koji su se u deželu vratili s ljetovanja iz Rvacke i pokupili virus na nekom od derneka u noćnim klubovima. Koje nismo zatvorili, već im samo ograničili radno vrijeme. I lijepo zamolili mlade da se suzdrže od masovnog đuskanja, diranja, grljenja, ljubljenja i općenito, prebliskih tjelesnih kontakata. Mo’š si mislit. Osobito je gnjevan glasnogovornik slovenske vlade Jelko Kacin, koji se nakon odmora u svojoj vikendici na Krku odlučio osvetiti hrvaškim hudičima i onemogućiti svojim sugrađanima da uživaju poput njega u dekadentnom korona-ljetu. U Austriji, a i šire, uvjereni su da friziramo broj zaraženih samo kako turisti ne bi pobjegli glavom bez obzira ili ne bi ni došli, što možda nije daleko od istine. Iako nas staloženi premijer Plenković uvjerava da je situacija u skladu s očekivanjima.

Ta se disciplina inače zove – kako biti jeben i pošten, odnosno kako otvaranjem granica privući što veću masu gostiju u privatnom smještaju i hotelima, javljati s naplatnih kućica o senzacionalnom broju automobila koji su stvorili gužve na autocestama i utovarili se na trajekte, pozivati se na popunjenost restorana i kafića, hvaliti se da smo najbolje prošli među turističkim konkurentima i istovremeno glumiti sigurnu zemlju u kojoj se poštuju sva preporučena pravila za borbu protiv covida-19. Taj burek Plenković i njegov Stožer možda mogu prodavati domaćem stanovništvu željnom zarade, ali više im ne prolazi ni u Norveškoj, ni u Finskoj, ni u Austriji, pa ni u Italiji, a uskoro neće ni u mrskoj Sloveniji čija vlada, usprkos nadnaravnim naporima rvacke diplomacije, također razmatra obavezno testiranje ili karantenu za svoje građane koji se vraćaju s ljetovanja na našoj obali. Čak se i Sevka Nacionale uspjela zaraziti koronom i o tome je obavijestila javnost, a to jedva dočekaše srpski mediji. Pa nas možda i Srbija stavi na crvenu listu, što iz osvete za Oluju, što iz objektivnih razloga.

Jesmo li dali dreku pljusku i hoćemo li 60, 70 ili 80 posto ostvarenih rezultata u odnosu na lani, uz gotovo milijun turista koji borave u Rvackoj, kusati ujesen, uz ekspanziju broja zaraženih koja je već krenula, je li stvarno dobro da što više ljudi u ljetno doba prehoda koronu kako bismo stekli imunitet krda i hoćemo li dvostruko platiti ono što smo ušićarili od sezone, teško je predvidjeti. Jer, uz dužno poštovanje struci, tzv. državotvorni epidemiolozi u službi politike na vlasti imaju više no dvostruke standarde, a preporuke bez zakonske snage koje variraju od dana do dana više nikome ne ulijevaju povjerenje. Dok Krunoslav Capak i Davor Božinović daju svoja pitijska objašnjenja i prognoze, koje se može tumačiti ovako i onako, ovisno o tome gdje se stavi zarez i tko ih sluša, logično je da mladež, pucajući od hormona, divlja na korona-partyjima, kada sankcija za takvo ponašanje nema.

Da ne spominjemo Gospu, u čiju su se slavu hodočasnici i vjernici bez maski, bez fizičke distance i u znoju lica svoga nagurali u crkvu Čudotvorne gospe Sinjske i molili da nas, k’o nekoć od Osmanlija, spasi od korone. Za razliku od onih na Trgu svetog Petra u Rimu, gdje su se, vjerojatno zbog autoriteta pape Franje, okupljeni pod njegovim prozorom molili u skladu s propisanim mjerama. I dok su naši popovi koncentrirani jedino na zdravlje Rvata kao takvih, Papa se moli za dobrobit čovječanstva. I želi postati globalni primjer kako se drže mise na otvorenom i odgovorno ponaša.

Al’ Rvatine smatraju da ih Gospa, iz nekih nepoznatih razloga, gotivi više od drugih naroda i zato su uvjereni da će ih zaštiti, usprkos tipičnom balkanskom javašluku kojim pristupamo epidemiji. Naravno, ne u svim krajevima isto, jer ima županija u kojima su tradicionalno discipliniraniji, poput, na primjer, Istarske ili Primorsko-goranske, koje su među prvima uvele najstrože mjere, otkazale sve koncerte, festivale i masovna okupljanja i danas imaju najveći broj turista, najmanji broj zaraženih i općenito, situaciju pod kontrolom. Zato su i bijesni, jer na kraju će oni plaćati ležernost koja pod parolom „lako ćemo“ očito caruje u Splitsko-dalmatinskoj županiji, gdje brojke skaču u nebo. A kako i ne bi kada se turisti bezbrižno i bez maski vozikaju izletničkim brodovima, trajektima i ostalim prijevoznim sredstvima, a barovi i noćni klubovi su prepuni iako su dokazana žarišta zaraze. Dok Nacionalni stožer pere ruke i prebacuje odgovornost na građane, jer je tako najlakše. Komentirajući njihova izvješća, kao i objašnjenja nekad omiljenog ministra od zdravlja Vilija Beroša, domaći gosti na terasama prepunih kafića umiru od smijeha jer im ne vjeruju ni riječi.

Nema više smisla spominjati optužbe za bioterorizam, neodgovornost i hapšenja onih koji su se usudili izaći iz samoizolacije na početku epidemije i lockdowna, jer je zbog nezasitne želje da se od turizma spasi što se spasiti da, sve što je onda bilo zabranjeno, kada je broj oboljelih možda bio i dvostruko manji, danas dopušteno. Baš kao i svadbe, na kojima se zarazilo pola Slavonije i pola Splita, ili krštenja i sprovodi. Nepodnošljiva lakoća mijenjanja stavova Nacionalnog kriznog stožera utjecala je i na porast pobornika teorija zavjere, odnosno onih koji su uvjereni da covid-19 uopće ne postoji, već ga je izmislio netko zloban da nam sjebe ionako lošu ekonomiju i ubije sezonu.

Budući da su pohlepa i grabež za turistima prevladali nad strukom, kao što su je u lipnju pokorili politički razlozi, jer je HDZ-tu trebalo omogućiti vođenje kampanje i održavanje prijevremenih parlamentarnih izbora, stvarna brojka onih koji su bili u dodiru s virusom je dvadeset do trideset puta veća od službenih podataka, ali mi to ne znamo jer ne testiramo dovoljno. Zbog toga zdravstvenom sustavu, koji je ionako prenapregnut, zadužen do grla i pati od deficita liječnika, sestara i medicinskih tehničara, uskoro prijeti kolaps. Ipak, izgledno je da će nakon odluke Ustavnog suda o ustavnosti izmjena Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, mjere opet postrožiti. Naravno, kada vrh turističke sezone prođe.

Utoliko će biti licemjernije ako Ministarstvo znanosti i obrazovanja zatvori škole i fakultete i donese odluku o održavanju online nastave. Iako se pokazalo da to rješenje nije dobro ni za djecu ni za roditelje, možda će baš najmlađi, na koje se volimo pozivati, biti kažnjeni novom izolacijom i najviše stradati zbog nepostojanja bilo koje gospodarske grane, osim turizma, koja bi mogla napuniti državni proračun. Onda ćemo lijepo s maskama hodati i po ulicama i parkovima, sjediti samo na otvorenom, ponovo raditi od kuće i družiti se preko društvenih mreža. I kopati po kontejnerima, jer će masa nezaposlenih i onih na minimalcu biti sve veća. No možda i nije sve tako crno pa procvate biznis s testovima na covid-19 za turiste-povratnike – koji su u Hrvatskoj, za razliku od ostalih zemalja gdje su besplatni, i dalje prilično skupi.

Općenito, korona-turizam na rvacki način neodoljivo podsjeća na lude dvadesete prošloga stoljeća, kada se u vrtlogu dekadencije masovno zabavljalo do samouništenja, kao da sutra ne postoji. Postoji li sutra u ovoj zemlji, saznat ćemo već ove jeseni, kada nas čeka susret s novom surovom stvarnošću. Bez turizma.