Kad vidimo premijera s lopatom dok zakapa kamene temeljce za neke buduće škole u unutrašnjosti Rvacke, kad iskoči iz paštete uspavljujući publiku različitih medija dugim i dosadnim intervjuima, kada krenu spektakularna hapšenja članova obitelji političkih protivnika, na primjer konzultantice Ane Karamarko, i počne bežanija iz jedne stranke u drugu – jasno je da smo debelo zagazili u predizbornu kampanju. Iako bi službeno pripetavanje, zbog izvanredne korona-situacije, trebalo početi tek polovicom lipnja i iako bi, navodno, kampanja trebala biti sasvim drugačija, uz mjere opreza i socijalnu distancu, sve nabrojeno već je bezbroj puta viđeno i dovedeno do besmisla.

Tako da za sada nismo primijetili ništa izvanredno osim datuma izbora, koji će zbog popularnosti Vilija Beroša i HDZ-ta biti početkom srpnja. Vjerojatno zato što se u rujnu, ili možda studenome, kada ćemo grcati u recesiji, više nitko ne bi sjećao njihove herojske borbe protiv epidemije covida-19.

No hoće li nakon svega Andrej Plenković i njegova sljedba slaviti kao korona-profiteri ili će ih birači kazniti kao potres-dezertere, za što ih optužuje opozicija, osobito ona u zagrebačkoj skupštini, teško je predviđati. Budući da je SDP-ov Davor Bernardić, kojeg su i njegovi stranački drugari prozvali neuspjelim eksperimentom, i do sada imao više sreće nego pameti, možda bi mu se moglo i treći put posrećiti – nakon europskih i predsjedničkih izbora koje je, ni sam ne zna kako, dobio. Osim toga, itekako mu ide na ruku što je uoči parlamentarnih izbora, u koje vladajući zbog korona-rejtinga srljaju navrat-nanos, nastala velika gužva na desnici, gdje se raspadaju politički brakovi, a nezadovoljni članovi iz ideoloških ili karijernih razloga masovno napuštaju stranke.

U tom smislu malo koga je iznenadilo pretrčavanje radikalnog vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave i svih gradskih vijećnika iz HDZ-ta u Domovinski pokret Miroslava Škore. Dalo se to naslutiti odavno jer su ideološko-nacionalistička prepucavanja i znakovite poruke koje je slao premijeru, parali uši i gluhima. Zanimljivo da epidemija covida-19 ni najmanje nije utjecala na Penavinu retoriku jer on, opsjednut prošlošću i neprocesuiranim ratni zločinima, i dalje drvi po svome. Puno više je čudilo što je jedan europćanski i umjereni premijer, kakvim se Plenki voli predstavljati, uopće bio u istoj stranci s takvim rudimentarnim desničarom, poznatim po odbijanu i same pomisli na pomirenje, suživot i zajedničku budućnost novih generacija Hrvata, Srba i svih ostalih koji, kao i on sam početkom devedesetih, rat nisu ni primirisali.

I tako je otperjao Penava, ne zbog korone i zato što je Vlada izdala Vukovar, koji se pod njegovim vodstvom vratio u mračne devedesete, već zbog vodećeg mjesta na izbornoj listi za petu izbornu jedinicu koje su mu Škorini ponudili. „Tko na nas krene džonom, dobit će lakat”, zaprijetio je drčni Penava Vladi i premijeru, koji nije ni suzu pustio zbog još jednog odbjeglog stranačkog oponenta. Tiha voda brege dere – tako bi se moglo tumačiti čišćenje stranačkih jastrebova iz HDZ-ta kojih se, anemičan kakav već jest, Andrej Plenković riješio vlastitom posebnom metodom.

Premda je pritom svojom notornom neodlučnošću ubijao u pojam hrvatsku javnost, odlaskom vukovarskog gradonačelnika uspješno je eliminirao sve izazivače s desnog krila stranke koji su se prijetili da će ga skratiti za glavu. Političku, dakako. No budući da je politika kurva, ne bi bilo čudno da nakon teških riječi on i Penava opet završe u strasnom koalicijskom zagrljaju. Zbog dobrobiti Vukovaraca, dakako.

Iako su se epidemiološki podaci baš zgodno posložili pa smo konačno dočekali dan s nula novozaraženih i iako se sada možete vjenčavati i umirati do mile volje jer su dopušteni sprovodi i vjenčanja do 300 ljudi, korona-teme očito će se prežvakavati i u predizbornoj makljaži. S jedne strane, Andrej se monotonim glasom drži one „hvalite me, usta moja“ i poput automata izbacuje brojke i slova kojima potkrepljuje sjajne rezultate Nacionalnog kriznog stožera, zbog čije se popularnosti odjednom i odlučio za ljetne izbore, no s druge strane, teško da će zbog pomora u splitskom domu umirovljenika, za koji još uvijek nitko nije kriv, proći lišo.

Nakon što su apsolvirali ustaše i Bleiburg, još jedan kamen smutnje bit će i potres u Zagrebu – gdje i dalje jebe lud zbunjenog, a stanari neuseljivih stanova i kuća ne znaju tko će, kada i za čije pare sanirati njihove štete. I dok je metropola svih Rvata i nakon dva mjeseca u kaosu, a zahvaljujući nesposobnosti gradonačelnika M. Fontane izgleda kao Bejrut, vladajući od svega peru ruke. Budući da Plenkija i njegovu vladu prozivaju da su potres-dezerteri koji su zbog trgovačkog braka s Miletom Fontanom nesposobni donijeti zakon o obnovi Zagreba i okolice u razumnom roku, država se brže-bolje predizborno isprsila s parama za nove dimnjake, bojlere i stanarine najugroženijih.

Usprkos tome, nakon dugogodišnjeg šaranja i varanja ljubav između Mileta i Plenkija napokon je pukla. Iako je za prekid protuprirodnog bluda HDZ-ta i Bandićeve istoimene stranke bilo puno razloga, od zatrpavanja grada smećem preko pokušaja kriminalne izmjene GUP-a do betoniranja Hipodroma, čini se da su potres i negativni rejting gradonačelnika presudno utjecali na Plenkijevu pedalu dojučerašnjem partneru. Je li to tek predizborni trik i hoće li premijer na tome profitirati, na izborima će mu pokazati Zagrepčani, i inače neskloni HDZ-tu. Nije im nešto mio ni Gordan Jandroković-Njonjo, navodno nositelj liste u drugoj izbornoj jedinici. A koji se, iznerviran pojačanjem raspadnutog Mosta bračnim parom Raspudić, pohvalio da ima troje djece s istom ženom.

Nema sumnje, bit će to presudno za njegov rezultat u istočnom dijelu Zagreba, Vrbovcu, Bjelovaru, Koprivnici i Križevcima.

Ono što do sada nije viđeno i nismo imali priliku čuti s Pantovčaka jest da predsjednik Republike razmišlja o tome da ne iziđe na izbore. Da ne djeluje kao da puca od zdravlja, čovjek bi pomislio da je Zoka buncao u temperaturi dok je razgovarao s Mislavom Bagom ili da možda pati od posljedica netipične zaraze covidom-19. No bilo je to tek dokono poigravanje pojmom neutralnosti institucije Predsjednika Republike, koji ni za nikoga ne smije navijati niti pokazivati naklonost. Od silnog filozofiranja pretvorilo se to u još jedan besmisleni i brzopleti zoranizam, koji će dati opravdanje svakom razočaranom rvackom građaninu da ostane doma.

Budući da iz inata, principa ili pak gađenja prema politici kao takvoj, na izbore uglavnom ne izlaze birači ljevice, odnosno ona famozna tiha građanska većina koja je bila presudna za Milanovićevu pobjedu, Zoka je tom izjavom dao dreku pljusku i pokazao rijetku uskogrudnost. Naime, kada se radilo o njemu, pozivao je na masovni odaziv na birališta jer je svaki glas bio važan. I već u ranu zoru, uređen, obrijan i sa suprugom pod rukom, krenuo je na glasanje, dok su fotoaparati škljocali, a kamere bilježile taj povijesni trenutak. A sada njemu to očito nije važno pa mu se više ne da dizati u rano nedjeljno jutro. Prodajući žvake o tome kako pod svaku cijenu želi dokazati da je institucionalna vertikala bez političkih preferencija, kao da je zaboravio da je glasanje tajno i da ga nitko živ neće pitati za koga je glasao. Neutralnost se, naime, demonstrira tijekom predizborne kampanje u koju se predsjednik Republike ni na koji način ne smije miješati i, naravno, nakon izbora, kada odlučuje o tome kome će dati mandat da sastavi vladu.

A njegova uloga mogla bi biti i važnija no što bi on sam, zbog poznate boli u preponama i urođene lijenosti, možda želio. Jačanjem crne desnice okupljene u Škorin Domovinski pokret – koji bi usprkos korona-profiterstvu i potres dezerterstvu, iz pragmatičnih razloga, mogao završiti u Plenkovićevu toplom zagrljaju – očito je da će formiranje vlade biti dugo i bolno. A u tom razdoblju, iako nije monarh kao belgijski kralj koji je zbog slične situacije vladao Kraljevinom godinu i pol dana, Zorana bi moglo zapasti da radi više nego što je namjeravao.