OTROVNA POLITIKA: Došla maca na vratanca

I ma koliko se pjenio poštenjačina Plenković, poznat po tome da se već desetak godina čudi u kakvu je stranku upao, njegove prozivke navodnih političkih šarlatana koji ukazuju da je pravosuđe u rukama HDZ-ta zvuče ispraznije nego ikada

Nije li indikativno da se Milan Bandić morao preseliti na vječna lovišta kako bi krenula potjera za gradskim službenicima koji su godinama u slobodno vrijeme uzimali mito i takozvanim poduzetnicima koji su podmazivali Mileta i njegove jatake. Kao što narodski reče predsjednik Republike: Došla maca na vratanca!.

Kakva šteta da pokojni zagrebački šerif nije dočekao da ga suoče s dokazima o korupcijskoj hobotnici kojoj je bio na čelu koju je osobno vodio pod parolom „Nema džabe ni u stare babe“!. Iako su na nečiste poslove, protuzakonito dodjeljivanje građevinskih dozvola, gomilanje smeća i pogodovanje odabranim privatnicima, prenamjene i zamjene zemljišta, dvostruko preplaćenu žičaru i slične gadarije godinama upozoravali i mediji i opozicija, zahvaljujući Banditićevim nadnaravnim sposobnostima političke ucjene – od reakcija pravosudnog sustava sve do prošlog tjedna – ćorak! Brojne njegove optužnice kiselile su se u ladicama DORH-a, a sudski procesi za ono malo slučajeva za koje su pokrenuti imali su tendenciju trajati vječno. S obzirom na urođeni efekt teflonske tave, afere su se ionako odbijale od Mileta i pridonosile njegovoj popularnosti.

Sada kada njegova ruka više nije nasušna za održavanje HDZ-tove većine u Saboru, savjest rvackog pravosuđa iznenada je proradila, kao i lovački instinkt represivnog aparata, pa su se konačno dali u akciju. Pa što su čekali ako su mnoge uvjerljive dokaze prikupili prije godinu dana, dok je Bandić još itekako bio u sedlu? A, čujte, logično, bilo je to pred parlamentarne i lokalne izbore, a naše nezavisne institucije očito nisu dobile politički mig visokomoralnog premijera i predsjednika HDZ-ta da navale svom silom. Iako Plenković tvrdi da nema nedodirljivih i da nema blage veze o tajnim izvidima, časna riječ.

Zato je USKOK to učinio post mortem, kada glavnog osumnjičenika više ne mogu strpati u zatvor i kada je počinjenu štetu nemoguće popraviti, kao što je i inače običaj u zemlji Rvata. Ovoga puta ulov je bio doista izdašan – osamnaestero što većih što manjih kokošara i takozvanih poduzetnika, plus kapitalac iznenađenja – glavni ravnatelj HRT-a.

I to nije sve – bit će toga još, uvjeren je Miletov nasljednik Tomislav Tomašević-Senf koji se gradskim svinjcem kao aktivist i predstavnik opozicije bavio godinama i javno upozoravao na kloaku u koju su pretvorili Zagreb. No za sada je uglavnom priveden tek treći ešalon – osim kralja Adventa Denisa Mohenskog, uvažene savjetnice Ane Stavljenić-Rukavine i Miletovih šofera od povjerenja Zdravka Krajine i Vladimira Džaje, koji su razvijali vlastite lukrativne biznise, natrčali su i oni naivci koju su, možda i u strahu za vlastitu egzistenciju, bili spremni potpisivati Banditićeve odluke, budući da on nigdje nije ostavljao pisani trag. U mreži se našla i sitna boranija – službenici koji za svoje posebne usluge ubrzanja određenih procedura ili ishođenje određenih dozvola naplaćivali nekoliko stotina ili koju tisuću eura mita. Nije bogznašto, jer je i maloumnima poznato da su posljednjih dvadesetak godina u megakorupcijskim aferama otete milijarde gradskog novca. I premda Bandićevih 27 pročelnika među uhićenima za sada nema, teško je povjerovati da nitko od njih baš ništa nije znao o tome kako se grabi i krade u ime naroda.

Zbog svega navedenog, novog gradonačelnika Senfa vjerojatno nije pretjerano začudila činjenica da mu, otkad se uselio u prostore Gradskog poglavarstva, USKOK svakoga dana rošta po uredima i odnosi kompromitirajuće papire, kao da to nisu mogli i prije. Na primjer, dok je Mile bio živ, zdrav i čio i dok se u ozvučenom Bijelom salonu ili po zagrebačkim restoranima razgaljeno sastajao s poslovnim pajdama i dogovarao sto puto po petsto eura za sređivanje svih dozvola, navodno za Vrtove svjetla Milanu Lončariću na prostoru bivše tvornice TEŽ, zaštićenog kulturnog dobra.

I zato, kada je arogantni verbalni silnik s Pantovčaka Zoran Milanović na svoj poznato cinični način primijetio kako se čekalo da Mile napusti ovaj svijet i da prođu izbori, da bi se DORH i USKOK trgnuli iz letargije i konačno počeli raditi svoj posao, izrekao je ono što i slijepima bode oči. Tajming, kao ni do sada, nije bio slučajan, a osim toga pružit će sjajnu priliku svim osumnjičenima i privedenima da krivnju svale isključivo na pokojnika. Koji je krao, ali je i drugima dao. I koji je sa svim počastima prije samo nekoliko mjeseci pokopan uz Mirogojske arkade.

I ma koliko se pjenio poštenjačina Plenković, poznat po tome da se već desetak godina čudi u kakvu je to stranku upao, njegove prozivke navodnih političkih šarlatana koji ukazuju na to da je pravosuđe u rukama HDZ-ta zvuče ispraznije nego ikada. Jer i predsjednik Milanović i gradonačelnik Tomašević samo su javno artikulirali ono što narod doista misli, na temelju višedesetljetnog iskustva vlastite kože.

Kako se u mrežu USKOK-a uhvatila i više no krupna riba, glavni ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić poznatiji kao Kazo Kamikazo, pitanje svih pitanja je hoće li maca doći i na vratanca HRT-a? Ili će famozne institucije pričekati još koju godinu da HDZ izgubi vlast, ili da, nedajbože netko umre?

Jer, iako se o urušavanju programa i tehnike javne dalekovidnice, pogodovanju uvijek istim navodno nezavisnim producentima, kojima se javni novac dijelio šakom i kapom za programe krajnje upitne kvalitete, serijskim tužbama protiv vlastitih novinara, komercijalnih medija i Hrvatskog novinarskog društva, na čemu je masno zarađivala nekolicina odabranih odvjetnički ureda, pisalo godinama, a osobito u Nacionalu, sve dok Upravu HRT-a štite nadležna ministrica kulture Nina Obuljen-Koržinek i njen stranački gazda Andrej Plenković, reakcije pravosuđa dakako nema.

Da stvar bude apsurdnija, glavni ravnatelj HRT-a koji je sve to potpisivao završio je iza rešetaka zbog sasvim druge priče. Uvatilo ga s prstima u pekmezu usred krimi-zapleta u kojem ga čovjek ne bi očekivao.

Dobri medo Kazo koji je tvrdio da o ničemu ništa ne zna jer na HRT-u kolo vode neki drugi ljudi, na primjer Mislav Stipić, ravnatelj Poslovanja, inače prozvan za seksualno uznemiravanje novinarki i Damir Novinić, ravnatelj Produkcije, čini se da je jako dobro znao naplaćivati svoje posredničke usluge i utjecaj koji je kao glavni ravnatelj HRT-a imao. Nije zato slučajno iz njegove basnoslovne vile na Pantovčaku iznesen famozni brojač novca, očito sve popularniji kućni aparat u domovima politički podobnih uglednika iz rvackog javnog života. I dok na HRT-u grcaju s tehnikom, iznajmljuju kamere, plaćaju presnimavanja vlastitog materijala vanjskim studijima, dotle je Kazo stekao podulju listu nekretnina i pokretnina koja do sada nikoga u Poreznoj upravi nije posebno zagolicala.

S druge strane, poznato je da se apeli međunarodnih novinarskih institucija, Vijeća Europe, Europske komisije, HND-a, kao ni masovne novinarske demonstracije zbog političkog pritiska na medije i tužbi protiv novinara nisu posebno dojmili ćaćinog sina Plenkovića na čelu Vlade koji kao papagaj ponavlja mantru da su mediji u Rvackoj slobodni i neovisni, dočim HDZ ni na koji način ne utječe na sramotni katolibanski program takozvane javne televizije, po ćeifu vladajućih.

Pitanje je hoće li i nakon ovog skandala koji nema veze s programom, već s kriminalom i dalje nastaviti zubima braniti vodstvo HRT-a, ili će možda ipak promijeniti ploču. Budući da je Kazo Kamikazo u bajbuku do daljnjega, vjerojatno je, kao i u slučaju HDZ-tovih umočenih ministara, nastupio onaj trenutak kada je Andreju vlastita guzica draža od njegove. Pa će ga se ‘ladno odreći i prišapnuti mu da podnese ostavku, možda čak i prije no što to zatraži opozicija na saborskom Odboru za informatizaciju i medije.

No što je s ostalima, Mislavom Stipićem i Damirom Novinićem koji su, po mišljenju brojnih zaposlenika HRT-a, bili vječni mozgovi svih sumnjivih akcija, dok su Katarina Periša Čakarun, šefica Informativno medijskog servisa, Karamarkova miljenica i supruga načelnika zagrebačkog Centra SOA-e, kao i Ana Milić, majka glasnogovornika Vlade i šefica Mozaičnog programa, odrađivale propagandni dio posla u službi HDZ-ta i Autokefalne katoličke crkve u Rvata? Hoće li maca pokucati i njihova vratanca, ili će Kazo Kamikazo biti Pedro za sve njih?

Komentiraj