OTROVNA POLITIKA: Do pobjede za naše pare

Kao i uvijek do sada, iz zagrebačkog proračuna financirat će se kampanja koalicijskog partnera koji odrađuje prljave poslove za HDz. Zato u Zagrebu i žrtvuje kamikazu u liku anonimnog Davora Filipovića da popuši izbore

Kad primijetite premijera i predsjednika HDZ-ta Andreja Plenkovića kako sa svojom svitom iz čista mira razgaljeno obilazi Rvacku, počevši od krajnjeg juga, slika se s Kinezima uz gradilište Pelješkog mosta, obećava lokalnim šerifima naše pare i hvali se budućim spektakularnim infrastrukturnim i ostalim čudima koja samo što nisu – jasno je da je predizborna šarada započela.

Budući da im je zbog nedostatka cjepiva protiv covida-19, a i zbog mangupa iz vlastitih redova koji su se preko reda domogli svoje doze „da se ne baci“, barem zasad propala ideja da im kampanja masovnog cijepljenja, kao Bibiju Netanyahuu u Izraelu, ujedno posluži i kao predizborna kampanja, HDZ-tovci na čelu države morali su se latiti prokušanih metoda. Pritom su opet nehajno smetnuli s uma da državni proračun nije njihova privatna prćija ni stranačka blagajna i da ga ne mogu zloupotrebljavati kao mamac za naivne glasače.

Zbog toga se već desetljećima ne mogu sjetiti ničeg pametnijeg od obilazaka gradilišta, višekratnog poklanjanja državnih zemljišta i vojarni lokalnoj samoupravi ili svečanog otvaranja istih zgrada. Kao što je, recimo, Plenković drugi put otvorio Studentski dom u Dubrovniku, velikodušno u ime države darovao 23.000 četvornih metara plaže Gradu Makarskoj ili treći put prepustio vojarnu u Dračevici Gradu Splitu i odradio pokaznu vježbu s otvaranjem zakašnjelih radova na Rivi. Uostalom, nije li i Ćaća Sanader otvarao autoput od Zagreba do Siska preko nekoliko puta, a Plenković bi i to mogao opet, dok je bivša SDP-ova ministrica od pravosuđa Ingrid Antičević, poznatija kao čarobna Imgrid, svojedobno u žaru kampanje u pogon pustila lift.

Onako prpošan, Andrej je nekoliko mjeseci nakon poplave odlučio posjetiti i Kokoriće, selo pokraj Vrgorca kojem je za sanaciju stradalih kuća u ime Vlade uplatio 3,7 milijuna kuna, a u ime Hrvatskih voda svečano obećao izgradnju tunela koji je već odavno trebao biti izgrađen, bla, bla, bla. Kao Bog Sunce koji se spustio među smrtnike, u opuštenoj atmosferi stigao se Plenki malo šegačiti i s mještanima i sa svojim ministrima kako bi pokazao osjetljivost za lokalne probleme. Na koje će zaboraviti čim se vrati u Zagreb.

Najveći majstor zloupotrebe javnog novca za kupovanje glasova i vlastitu političku promociju, svakako je vječni zagrebački šerif Mile Fontana. Iako smo mislili da se možda umorio, Mile je opet nadmašio samoga sebe. Pa kad ga vidite kako jaše po zagrebačkim kvartovima koji izgledaju kao da se potres jučer dogodio i trabunja o brizi za najugroženije građane – kojima je prije točno godinu dana mrtav ‘ladan poručio da su si sami krivi za štetu koja je nastala nakon 5,5 Richtera pa nek’ onda i sami keširaju za popravak kuća, zgrada i stanova – dođe vam da ne vjerujete svojim ušima.

Čovjek kojem kampanja navodno traje 365 dana u godini, ne samo da se ne boji kazne birača za sve svoje marifetluke, nedostatak empatije i poraznu neučinkovitost Grada i gradskih službi, koja se otkrila u svoj svojoj raskoši u mjesecima nakon prirodne katastrofe, već bez pardona očekuje i sedmi mandat. Da ne spominjemo kako je i bez potresa grad bio u katastrofalnom stanju, da zabati i cigle svakodnevno padaju po glavama prolaznika, kao i da se nakupilo ohoho afera i kaznenih prijava u posljednjih dvadeset godina, otkad je Mile obećao da će se samospaliti ako promptno ne sanira Jakuševac. Jakuševac i dalje smrdi, rješenje za zbrinjavanje otpada se ne nazire, ali gazda iz Pogane Vlake i dalje suvereno vlada prestonicom svih Rvatina i planira to raditi i ubuduće.

Uostalom, uslijed histerije oko prekorednog antikorona cijepljenja vladajućih i njihovih satelita, tko se više sjeća gradonačelnikove poruke djeci da peru ruke u lugu ako nema sapuna u školi i tako se bore protiv epidemije. Zbog efekta teflonske tave nekako će se zaboraviti i na najskuplju žičaru u svemiru i na urušene škole i vrtiće za koje Kum Mile tvrdi da su sigurni, dok njegov posilni Ivica Lovrić kazneno progoni roditelje koji traže provjere statičara, a proći će mu valjda i sve ostale svinjarije na koje su se Zagrepčani ionako navikli ko magare na batine.

Pa zagrebački pastuh opet obećava, kao i obično, bez kraja i konca, jer nitko ne može toliko obećavati kao on, a obećanje, kao što znamo – ništa ne košta. Hiperaktivan kakav već jest, između obilazaka Sesveta i Kozari boka predstavlja Bandić i futuristički projekt Bloka 19, izgradnju stanova za stradale u Svetoj Klari i „dela“. Kao iskusni showman sudjeluje s vatrogascima u saniranju zabata na Ilirskom trgu i vlastitom rukom „pitura“ zidove kako bi dao svoj obol obnovi.

Je li moguće da će mu to još jednom proći, je li narod stvarno toliko glup kakvim ga Mile smatra, teško je to procijeniti. Jedno je sigurno – glupa je opozicija koja se opet nije uspjela udružiti u predizbornu koaliciju pa će jedinom kandidatu koji ima izgleda ući u drugi krug – Tomislavu Tomaševiću – svatko pojesti mali postotak glasova. A to je ono što gazda Bandić i priželjkuje dok naivnima prodaje svoje tlapnje.

Vrlo je moguće da će se u Splitu dogoditi sličan scenarij sa Željkom Kerumom, koji si je svojim posljednjim performansom na korona-partyju sa splitskim sucima zacijelo dodatno nabildao rejting. Čovjek iz naroda s pršutom na čelu, koji voli zapivat, zaplesat i izist pečenog kad ga ima, brutalno je iskren pa priznaje da ide na izbore kako bi ispunio obećanja iz prvog mandata. U kojem je, osim toga, ostao dužan i pozamašnu svotu iz gradskog proračuna. A propalo mu je i privatno poslovno carstvo. No sve mu je to zaboravljeno nakon jalovih četiriju godina urbanog Andre Krstulovića Opare pa bi se Splitu, ko što reče Dražen Lalić, mogla dogoditi nova travestija nad travestijama.

Najlakši plijen, osim gradske sirotinje, svakako su penzioneri vulgaris, koje svi uoči izbora nastoje kupiti. Jer, da prostite, njih ipak ima preko milijun i za razliku od rezignirane, apolitične i odseljene mladeži, izlaze na izbore. I ne samo što je prošloga tjedna započela dugo najavljivana isplata nacionalnih mirovina u iznosu od 800 kuna, već iz vedra neba HDZ-tovi ministri na čelu s tankoćutnim premijerom osjetiše dodatnu navalu velikodušnosti. I odjednom im nije neprihvatljiva inicijativa umirovljeničkih udruga da se ostarjelim, osiromašenim i uslijed pandemije izoliranim građanima Rvacke dodijeli takozvani covid-dodatak od 50 do 200 eura. Kud će suza nego na oko, i to baš pred izbore.

HDZ-tovci se samo moraju požuriti jer bi se Bandić mogao prvi sjetiti takve galantne geste u Gradu Zagrebu, gdje ionako naše pare dijeli šakom i kapom – od Mostara preko karlovačke Župe blažene djevice Marije do estradne umjetnice Nine Kraljić. Je l’ bi bilo nešto čudno u tome da Mile „najmudrijoj generaciji“ prije izbora podijeli po sto, dvjesto kuna, ‘nako, da im se nađe? Uostalom, što će im više, starčad ionako malo jede i ne smije van.

A možda to Plenkiju baš i odgovara jer će ga koštati manje stranačkog novca. Kao i uvijek do sada, iz zagrebačkog proračuna financirat će se kampanja koalicijskog partnera koji odrađuje prljave poslove za HDZ. Zato u Zagrebu i žrtvuje kamikazu u liku anonimnog Davora Filipovića da popuši izbore.

Nakon što je dotični izjavio da ne zna nijednu pjesmu prerano umrle glazbene legende Đorđa Balaševića niti zna ćirilicu pa nije mogao pročitati „bećarac“ napisan na ćirilici u Ilici, zasigurno će doživjeti debakl.

I tako će pare iz izmrcvarenog državnog proračuna i iscijeđenih blagajni gradova, sela i općina opet poslužiti kao mamac za pobjedu onih koji se pod svaku cijenu žele zadržati na vlasti. Tko zna hoće li „kolektivni intelektualac“, odnosno biračko tijelo, biti dovoljno revoltirano da ovoga puta masovnije izađe na izbore i glasa za one koji se ne žele zaletavati s obećanjima koja ne mogu ispuniti i nemaju javnih para za podmićivanje. Ili su Rvati stvarno ovce i baš vole da im lažu i kradu?

Komentiraj