OTROVNA POLITIKA: Crni humor na desnici

Ako se sjetimo hitova poput Dreletova ‘Vumrl mi je pajcek moj’ ili ‘Serbus Zagreb’ kojim je započela Pernarova vrtoglava TV karijera, njih dvojicu bit će teško ozbiljno shvatiti kao adute za spas rvacke

Da nije zastrašujuće to što nam sprema, nakon ekspresnog raspuštanja Sabora i iznenadnog prelaska iz korona-restrikcija na „novo normalno“, bilo bi smiješno. Jer za ovim sazivom Sabora nitko neće žaliti, osobito nakon iskričavog završnog duela dvojice Gordana – Jandrokovića i Marasa.

U međuvremenu je Miroslav Škoro, poznatiji kao Hitler iz našeg sokaka, odlučio preuzeti vlast s listom koja bi odlično funkcionirala u nekom talent-showu ili stand-up komediji. Ne samo što se Škoro voli šegačiti u zabavnim programima, nego bi mu i nositelji lista navodno trebali biti profesionalni komičari Davor Dretar-Drele i Željko Pervan, duhoviti momci koji su nekom greškom zalutali u politiku. Kad se prisjetimo hitova poput Dreletova „Vumrl mi je pajcek moj“ iliti legendarne parodije „Serbus Zagreb“ u novokomponovanoj verziji, kojom je započela vrtoglava Pervanova televizijska karijera, njih dvojicu doista će biti teško ozbiljno shvatiti kao adute za spas Rvacke.

Ne treba podcijeniti ni one kojima estrada nije posao, ali su kao političke pojave urnebesno smiješni, poput nedrka Ladislava Ilčića ili bivšeg Bad Blue Boya Zlatka Hasanbegovića, Malog Hase koji, osim na nogomet i ustašluk, ima fetiš i na hozntregere i šarene tenisice. Ako se tome doda i Željka Glasnovića, kojem se neprestano priviđaju udbaši, jugokomunisti i partizanke s dlakavim nogama, ili pak Hrvoja Zekanovića, poznatog po spektakularnim performansima u okršaju s ideološkim protivnicima, pri čemu ga osobito inspiriraju Vesna Pusić i Milorad Pupovac, očito je da crnog humora na crnoj desnici neće nedostajati. Tko kaže da je politika dosadna?

No iako smo očekivali sklapanje idiličnog političkog braka, pokazalo se da su taštine i vlastohleplje na desnici žešći od onih na ljevici. Nakon besanih noći i beskrajnog natezanja čini se da su apetiti mostovljana bili pozamašni, kao i da se u udvaranje umiješao netko treći. Navodno netko neodoljiv iz HDZ-ta. I tako puče ljubav prije nego što je i počelo famozno okupljanje istomišljenika najavljeno prilikom predsjedničkih izbora. „Ne možete s vragom tikve saditi“, poručio je Škori Mostov Božo Petrov preko Facebooka, okružen Grmojom i novopridruženim članom, vjeroučiteljem i katoličkim skautom Marinom Miletićem, u sceni koja je izgledala kao da je snimljena u sjedištu Ku-Klux Klana. Na što im je Škoro, onako vickast, poručio da potpišu kod javnog bilježnika s kim neće na vlast.

Premda nije nešto zabavan, ali zato ima golem ego, jedan od mamaca za razočarane birače krajnje desnice trebao je biti i radikalni filozof i politički komentator Nino Raspudić. No čini se da će on možda ipak završiti u Mostu, gdje bolje razumiju njegovu veličinu. Tko zna gdje će završiti HDZ-tov Ivan Penava, koji je prilično mračna pojava čak i kad se trudi biti simpatičan. Budući da ima problema s javnim nastupima, nikoga nije previše pogodila ni najava zaboravljenog Tomislava Karamarka da će na ove izbore samostalno, ali činjenica da se predsjednica Neovisnih za Hrvatsku Bruna Esih, inače osnivačica klape Cesarice i bivši back vokal Gorana Barea i Pipsa Chipsa &Videoclipsa, neće pridružiti Škori, veliki je udarac estradnom potencijalu Domovinskog pokreta.

U svakom slučaju, opet počinje makljaža za podržavatelje nacionalističke ustašofilne desnice kojih, prema svim procjenama, u Rvackoj navodno nema više od 10 posto. Zašto se svi onda tuku baš za njih, a nije im zanimljivije onih preko 40 posto birača koji obično ne izlaze na izbore, zašto se ne nastoje svidjeti građanskom centru, tihoj većini koja je stranački najnezastupljenija, ostaje jedna od misterija rvacke političke scene.

Slučajno ili ne, baš se zgodno poklopilo da je uoči raspuštanja Sabora na razne načine i na više lokacija obilježena obljetnica tzv. Križnog puta, kojoj se, otkad nam je neovisne i demokratske države, pridaje puno više pažnje nego Danu pobjede nad fašizmom. Ono što je nezamislivo u zemljama pobjedničke koalicije, a osobito u poraženoj Njemačkoj, u Rvackoj je postalo nova perverzna tradicija. Koja umjesto komemoriranja nedužnih civila pobijenih bez suda s ustaškim vojnicima, podrazumijeva odavanje počasti zločinačkom režimu NDH. I ma koliko tvrdili da se radi o zluradom tumačenju povijesti i odavanju pijeteta svim žrtvama Drugog svjetskog rata, hipokrizija vladajućih, a osobito onih još desnije koji bi željeli zauzeti njihovo mjesto, bode oči i uši. Primijetila je to i povjerenica za ljudska prava Vijeća Europe Dunja Mijatović, kojoj je posebno zasmetala misa za duše sljedbenika Ante Pavelića održana u Sarajevu, pod vodstvom nadbiskupa vrhbosanskog Vinka Puljića.

Kakva šteta što je pragmatični austrijski kancelar Kurz zabranio ustaške derneke na Bleiburgu, jer prije izbora moglo se zaraditi nešto glasova na orgijanju koje je postalo obvezni dio neofašističkog folklora, što smeta čak i Austrijancima. I zato ne samo zbog epidemije koronavirusa, već i činjenice da je nošenje crnih majica s ustaškim znakovljem i arlaukanje „za dom spremni“ s uzdignutom desnicom postalo jako skupo, nekoliko tisuća eura, zadrigli Rvatine nisu ove godine mogli pokazati svijetu koliko ih ima.

Ni Gordan Jandroković-Njonjo, dugogodišnji pokrovitelj te jedinstvene komemoracije za poraženu fašističku vojsku, nije bio u prilici održati jedan od svojih sluzavih govora zbog kojih bi ga redovito izvrijeđali, već se morao zadovoljiti polaganjem vijenca na Mirogoju. Umjesto bala vampira, sličnu je svečanost organizirao i Počasni bleiburški vod, kao i autor popularnih stihova „Otvor ženo kapiju, man’ se očenaša, evo mene i mojih pajdaša“ Miroslav Škoro. Okružen Suverenistima, tom je prilikom mrtav ozbiljan govorio o strahotama komunističkih zločina protiv voljena mu naroda, kojeg je od silne ljubavi napustio i zapalio preko bare kada je počeo Domovinski rat. Dakle, u Rvackoj ništa novo! Umjesto ekonomskih, gospodarskih i socijalnih tema, otrcane rasprave o ideološkim pitanjima koja je civilizirani svijet odavno riješio i ostavio iza sebe, postale su uvod i u korona-kampanju.

I tako ćemo na izbore navrat-nanos! Bez donošenja Zakona o obnovi Zagreba i Krapinsko-zagorske županije i usprkos prosvjedu Prava na grad, Radničke fronte i platforme Možemo! koji su prenoćili na Markovu trgu i izviždali premijera, upozoravajući na to da je sramotno ostaviti Zagrepčane bez smještaja, grijanja i tople vode sljedećih šest mjeseci samo zato da bi se ušićarilo pokoje zastupničko mjesto više. Premda i dalje nisu dopuštena masovna okupljanja, a završetak epidemije covida-19 nije proglašen, Andrej Plenković i njegova ekipa očekivano srljaju u kampanju dok im je rejting još uvijek relativno visok. Rekli bi stari Rimljani – Quod licet lovi, non licet bovi. Što će reć’ – ono što je dozvoljeno Bogu, to jest premijeru, nije volu, odnosno običnom narodu.

Iako se dodjela Porina održala online, izbor za pjesmu Eurovizije odgođen za sljedeću godinu, a sva sportska natjecanja koja uključuju publiku otkazana, HDZ je odlučio riskirati zdravlje nacije – nad kojim su posljednjih mjeseci najstrože bdjeli Nacionalni stožer civilne zaštite i hrvatska policija – te pod svaku cijenu zgrabiti što se zgrabiti može. Makar se nešto njihovih birača zarazilo, a tuđi ostali doma. Oni u samoizolaciji više neće biti bioteroristi ako se pojave na biralištima, a predizborni koncerti domoljubnih hitova i državotvornih bendova valjda će se pratiti putem interneta. Uostalom, kako se maestralno provodi virtualna kampanja već je pokazao komšija Aleksandar Vučić, koji se također nameračio na parlamentarne izbore krajem lipnja. Okupio Vučko brojne svoje podržavatelje i obožavatelje na stotinama ekrana u velikom studiju pa drži govorancije i uživa k’o prase u online aplauzima. Čudo tehnologije u službi političke mega-zvijezde! Za takav vrhunski show samo treba imati dovoljno para i kontrolirati razne televizije, osobito javnu, što ni za HDZ nije neki problem. Sada je jasno tko je vladajućima uzor i s kim dijele pogled na izborne kalkulacije.

No mora se priznati da su u takvoj kampanji u kojoj će političari svojim performansima morati privlačiti publiku preko raznih ekrana, Škoro i njegov Domovinski pokret u velikoj prednosti. Jer Plenković je zbog urođene anemije dozlaboga dosadan, a i Bernardić se nije proslavio svojim glupavim dosjetkama na Facebooku. I nijedan ne zna pjevati. Što se interneta tiče, crni humor na desnici pobjeđuje.

Komentiraj