OTROVNA POLITIKA: Čobanijada u Podcrkavlju

 

Masovna čobanijada događala se uoči, tijekom i nakon izbora, a u Podcrkavlje ćemo se vrlo skoro pretvoriti. Odnosno, crkavat ćemo od besposlice i gladi. To predviđa čak i Europska komisija prema čijoj procjeni će BDP sljedeće godine pasti 10,8 posto

Jedva da je prošlo tjedan dana od avanture s isforsiranim parlamentarnim izborima, a Rvacka već naveliko plaća visoku cijenu Plenkovićeva uspjeha, što bi se moglo usporediti s posljedicama čobanijade u Podcrkavlju. Točnije, dali smo dreku pljusku i od zemlje koja se uzorito borila protiv covida-19, postali šesta članica EU-a po rastu novooboljelih. Zbog očekivanog novog vala epidemije i eksplozije broja zaraženih, izborna noć danas se čini jako dalekom. Kao da se dogodila prošle godine. A slatke brige novog-starog premijera, koji mora posložiti vladu s nešto manje ministarstava i dati pedalu nekim suradnicima, pale su u drugi plan. Politički dogovori HDZ-ta i njegovih koalicijskih partnera tako više i nisu u fokusu interesa javnosti, baš kao ni unutarstranački obračuni nakon debakla SDP-a i podbačaja Škorinih ustašofilnih jastrebova iz Domovinskog pokreta. Tko je lud da misli na politiku i novu konstelaciju snaga, najavljene reforme svega i svačega i pusta predizborna obećanja, bla bla bla, kad je zdravlje u pitanju? Uostalom, možda je Plenki baš na to i sam računao. Pa je iskoristio trenutak da nacionalnim manjinama dodijeli mjesto potpredsjednika vlade za društvene djelatnosti i ljudska prava, što je vjerojatno jedina dobra vijest nakon izbora usred korona-ludila.

Slično kao komšije u Srbiji nakon spektakularne pobjede Aleksandra Vučića Vučka u nenormalnim uvjetima, već smo dosegnuli dnevne rekorde žrtava pandemije kakve nismo bilježili ni u doba najgoreg lockdowna. I zanimljivo – nikoga to baš pretjerano ne brine, odnosno Krunoslav Capak i Alemka Markotić ne dramatiziraju kao nekad, već su puno tolerantniji prema nestašlucima političara i nacije no što su bili u ožujku ili travnju. Naravno da nitko od njih još nije prevalio preko usta da smo, ukinuvši navrat-nanos sve restriktivne mjere zbog izborne kampanje i raskrilivši vrata Srbiji i BiH, dali vjetar u leđa širenju epidemije koja bi, osim zdravstvenog sustava, mogla opasno ugroziti ionako poharanu turističku sezonu. Izgovorio je to tek svjetski poznati znanstvenik Ivica Đikić – koji, koliko nam je poznato, nema člansku iskaznicu nijedne stranke – upozorivši da je Hrvatska prerano otvorila granice bez ikakve kontrole, kao i da smo preagresivno ušli u promociju turizma.

Budući da je i maloumnima jasno da su naši vrsni epidemiolozi iz Nacionalnog kriznog stožera, inače svi do jednog članovi HDZ-ta, u jednom trenutku između politike i struke izabrali politiku, a između zdravlja nacije i para od turizma ovo drugo, nitko ih više previše ne zarezuje. Naravno da su, prema njihovim riječima, za povratak covida-19 krivi građani koji su se previše opustili, kao što je za pomor u staračkom domu u Splitu bio kriv virus, a ne njegov ravnatelj, HDZ-tov Ivan Škaričić, inače arheolog po struci. Koji je nakon svega prošao lišo.

Naime, kad je počela predizborna kampanja, a Hrvatska proglašena sigurnom zemljom, dakako, iz sitnosopstveničkih razloga HDZ-ta, krenuo je i opći raspašoj, osobito među mladima koji su otkrili da čuda tehnologije i virtualno druženje ne mogu nadomjestiti tulume i oblokavanja uživo. Jer preko interneta se ipak ne možeš oduzeti od alkohola, đuskati u masi i drpati cure za sise i guzice, pa sad imamo to što imamo. Čak se i odmjereni premijer obratio upravo toj generaciji gladnoj stvarnog noćnog života, poručivši da se malo suzdrže.

No zašto bi se mladi suzdržavali kad to političarima do prije tjedan dana nije bilo ni nakraj pameti, dok su razgaljeno obilazili Rvacku i stiskali se po izbornim stožerima. Nakon što su visokopozicionirani članovi HDZ-ta prošle nedjelje sa svojim staloženim predsjednikom Andrejem Plenkovićem i najpopularnijim ministrom od zdravlja Vilijem Berošem proslavili izborni trijumf i dirali se, grlili, ljubili, nazdravljali, šakali i laktarili u pobjedničkoj ekstazi, ignorirajući socijalnu distancu kao takvu, logično je da si je i puk vulgaris dao oduška i navalio organizirati derneke razne od Slavonije do Dalmacije. Od svadbi i maturalnih večera do čobanijada. Ako mogu vladajući, što ne bi mogli takozvani mali ljudi. A posljedice su, očekivano, razarajuće.

Uostalom, čemu se čudimo ako smo otvorili noćne klubove i dopustili okupljanja do 300 ljudi, kako bi se izbori mogli održati, a malobrojni gosti iz inozemstva zabavljati. Što nam Plenkijev intimus, slovenski desničarski diktator Janez Janša, ne može oprostiti. Pa je Hrvatsku s liste sigurnih zemalja stavio na žutu listu, ma što to značilo. Sve od silnog prijateljstva i međusobnog razumijevanja.

Ali da ne bi ispalo da baš u svemu kopira svog kolegu iz Europske pučke stranke Aleksandra Vučića-Vučka, pobjedom opijenom Andreju nije bilo na kraju malog mozga da nakon izbora pokuša promptno nametnuti policijski sat, proglasiti izvanredno stanje ili ograničiti kretanje građanstva, jer bi to loše utjecalo i na njegov rejting i na dolazak turista. A njih najviše ima u Istri, koja se prilikom prvog vala korone prva zatvorila, a sada prva zabranila održavanje festivala, koncerata i ostalih masovnih događanja upravo zato da ne bi dodatno ugrozila sezonu.

Da je nešto od toga doprlo i do svijesti vladajućih, koji kalkuliraju s ponovnim uvođenjem restriktivnih mjera i lošim imidžem u svjetskim medijima, dokazuje činjenica da su se dosjetili preporučiti obvezno nošenje maski u javnom prijevozu, kafićima, restoranima, dućanima, shopping centrima i zatvorenim prostorima, što je u mnogim europskim državama odavno postalo standard. Naprimjer u Njemačkoj, gdje su građani tradicionalno discipliniraniji od opuštenih južnjaka.

Probudili su se i čelni ljudi Kriznog stožera – Krunoslav Capak i Davor Božinović – najavivši zabranu skupova s više od stotinu ljudi, što je raspametilo nebrojene mladenke kojima su svadbe već jednom odgođene. Pa pišu bijesna pisma ravnatelju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i prozivaju ga zbog već potrošenih para koje im ugostitelji neće vratiti. Jer ne zna se kad će novo normalno ponovo postati normalno. Ove ili sljedeće godine – ili nikad? I vjenčanice bi u međuvremenu mogle postati preuske, a mladoženje se predomisliti i pobjeći.

Predsjednik Republike Zoran Milanović, o kojem još uvijek ne znamo je li izašao na izbore i koji se do sada o novom valu covida-19 nije previše oglašavao, prilikom kulturnog pohoda na Dubrovačke ljetne igre lansirao je i svoj prvi trumpizam. Konstatiravši da će ljudi ispaliti na mozak zbog kontradiktornih informacija o širenju epidemije kojim ih bombardiraju mediji, izvalio je, mrtav-ladan, da se na život s koronom moramo naviknuti jer je to bolest poput karijesa. Koji se može izliječiti. Pritom je zaboravio da se od karijesa, koliko nam je poznato, ne umire, a od covida-19 do sada je u svijetu umrlo pola milijuna ljudi. Tako se čini da je upravo korona presudno djelovala na političko zbližavanje Zoke i Plenkija i njegovih trbuhozboraca, koji nastoje relativizirati novonastalu situaciju i alarmantne brojke.

Badava poruke svjetski poznatog znanstvenika Ivice Đikića da borbu protiv epidemije treba depolitizirati, kad ga nitko ne sluša. Jer koronavirus je politiziran od samoga početka, još od unutarstranačkih izbora u HDZ-tu i profitiranja na povjerenju građana u Krizni stožer. Bilo je važno dobiti izbore, što košta da košta. A koštat će nas.

Rvacka je tako postala sinonim za čobanijadu u Podcrkavlju. Masovna čobanijada događala se uoči, tijekom i nakon izbora, a u Podcrkavlje ćemo se vrlo skoro pretvoriti. Odnosno, crkavat ćemo od besposlice i gladi. To predviđa čak i Europska komisija, prema čijoj procjeni BDP sljedeće godine neće pasti 9,1 posto, kako im se činilo, već 10,8 posto, tako nam bog pomogao.

Usprkos tome, kako bi pokazali da nisu čobani kao, na primjer, komšije preko Drine, Rvati nisu izašli na ceste i puštaju vlast na miru – iako je Plenki kriv za novi val širenja korone koliko i njegov stranački pajdo Aca Vučko. Al’ k’o što je Plenković uglađeniji, tako su i Rvatine pasivniji i ne bi se šteli mešati. Već šute i čekaju turiste. Pa makar iz Srbije.

Komentiraj