Ako svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje, onda se može zaključiti da Rvatine otkidaju na bahatluk i korupciju. Pa takve biraju, nadajući se da će i sami jednom doći u priliku biti bahati i profitirati od korupcije kroz neku lukrativnu državnu ili lokalnu funkciju. Odgojem, kako je to sugerirao predsjednik Republike Zoran Milanović, teško da bi se nešto moglo postići. Eventualno bi nas učinkovito pravosuđe i dugogodišnje zatvorske kazne mogli prisiliti da postanemo skromni i pošteni. No dok je HDZ-ta na vlasti, to zvuči kao loša šala.

U tjednu u kojem su odrađena spektakularna uhićenja u JANAF-u, Velikoj Gorici, Novoj Gradiški i Požegi te ekspresno padali imuniteti saborskih zastupnika – što iz SDP-a, što iz HDZ-a – predsjednik Republike i predsjednik Vlade, svaki na svom teritoriju, natjecali su se u urođenoj im bahatosti da bi se na kraju savršeno složili u provođenju Tuđmanove politike u BiH.

Namještanje poslova Kreši Peteku, caru Ivanić Grada, inače vlasniku tvrtke Elektrocentar, bacanje mobitela u Savu, milijunska mita i naručivanje eskort dama na račun poslovnih partnera – što se pripisuje HNS-ovu političkom poduzetniku, dugogodišnjem predsjedniku Uprave JANAF-a i dobitniku CROMA-ine nagrade za menadžera godine Draganu Kovačeviću – ni Zoku ni Andreja nisu posebno izbacili iz takta. Iako su i jedan i drugi kao predsjednici Vlade amenovali Kovačevićev izbor i ostanak na čelu JANAF-a. Dakako, svaki iz vlastitih tadašnjih razloga trgovine s HNS-om. Čemu onda glumatanje nekog sukoba kada ih, osim bahatluka, vežu i slični politički interesi i računice.

Na krilima odluke Ustavnog suda koji je blagoslovio sve epidemiološke mjere Nacionalnog kriznog stožera, osim one o zabrani rada nedjeljom, Plenković se opet napuhao k’o balon i skoro puknuo od samozadovoljstva na prvom jesenskom Aktualnom satu. U najboljoj maniri Ćaće Sanadera, s kojim inače ne podnosi da ga uspoređuju, svojim je cinizmom i uvredljivim primjedbama nadmašio samoga sebe, a gotovo i Zorana Milanovića u toj ulozi. Izrugivao se svima, a osobito saborskim „debitantima“ koji su mahom obrazovaniji od njega, posprdno im govoreći da su aktivisti koji nemaju pojma ni o čemu i da mu neće docirati o razini komunikacije. Mostovljane je nazivao kavanskim demokratima, Mireli Ahmetović dobacio je da ga podsjeća na Marasa jer ga se usudila pitati o protuprirodnom političkom bludu s Milanom Bandićem, kojeg usprkos silnim optužnicama pravosuđe nije ni okrznulo – ukratko, uživao je bahati Andrej slušajući vlastiti glas i ni na jedno suvislo pitanje opozicije nije odgovorio.

Tko zna bi li se barem malo suzdržao da je znao kako DORH traži skidanje imuniteta dvojici HDZ-tovih gradonačelnika – Darku Puljašiću iz Požege, optuženom za subvencijsku prevaru kroz dogradnju osnovne škole u Požegi, i Draženu Barišiću iz Velike Gorice, osumnjičenom za primanje mita i namještanje poslova gubernatoru Ivanić Grada Kreši Peteku.

Iako se kune da nije imao pojma što rade neovisne institucije, možda je i znao, ali je likovao što će pasti i po jedan HNS-ov i SDP-ov kapitalac – Dragan Kovačević iz JANAF-a i Vinko Grgić, gradonačelnik Nove Gradiške. Po onoj – šamar lijevo, šamar desno – bila je to još jedna prilika da dokaže kako se njegova nova vlada beskompromisno bori protiv korupcije u vlastitim i tuđim redovima. No takvih je igrokaza bilo i prije i, kao što znamo iz prethodnih iskustava, nakon parade optuženih i njihovih odvjetnika pred kamerama, određivanja istražnog zatvora i izlaska iz istog, započinje pravosudna trakavica koja uglavnom nikada ne završava.

Nije li dokaz tome gazda Todorić, čijim smo se propalim carstvom mjesecima bavili dok je on lagodno živio u Londonu, kamo je neometano zapalio. Da bi nakon tri godine konačno bila podignuta optužnica koju će tek trebati dokazati, tako da bi cijeli proces, prema procjenama iskusnih odvjetnika, mogao trajati najmanje deset godina. Dok se Gazdi, koji i dalje stoluje u zlatom optočenim Kulmerovim dvorima, životni stil nije bitno promijenio. Osim što se potužio medijima na skupe režije. Reklo bi se – izio vuk magare.

Na sve to predsjednik Republike uglavnom nije imao primjedbi, nije čak upozorio ni na izostanak pravosudnih epiloga, jer se bavio pametnijim poslom. Naime, ugošćavao je vožda Republike Srpske Milorada Dodika, koji se spustio na Pantovčak specijalnim helikopterom. Čovjek koji negira genocid u Srebrenici, veliki je obožavatelj Ratka Mladića i Radovana Karadžića, protivi se ulasku BiH u NATO i općenito je persona non grata kako u EU-u tako i u SAD-u na čijoj je crnoj listi, bio je Zokin dragi gost.

Time je Milanović nastavio politiku neumrlog predsjednika Franje, zbog čijeg je neskrivenog dogovora sa Slobom Miloševićem o podjeli BiH u Daytonu žrtvovana Posavina iz koje se zatim iselilo stotine tisuća Hrvata. Tako je nastala nakaradna tvorevina Republika Srpska, a njen dugogodišnji vožd Milorad Dodik u međuvremenu se prometnuo u najboljeg pajdu HDZ-tova šefa u susjednoj državi Dragana Čovića. Njih dvojicu, osim visokih pozicija u pokojnoj Komunističkoj partiji Jugoslavije, veže i ljubav prema parama te su podjednako umočeni u razne netransparentne posliće i optuženi za gospodarski kriminal, pranje novca i slične nepodopštine. Obojica, dakako, podržavaju i ideju o nacionalnim partijama i odaniji su jedan Beogradu, a drugi Zagrebu nego Sarajevu, zbog čega građanske države u komšiluku u dogledno vrijeme neće biti. Treba li posebno podsjećati na to da je Dodik svojedobno Stipu Mesića nazvao preodjevenim ustašom, dok je visokom predstavniku međunarodne zajednice u BiH Valentinu Inzku poručio da ide kući, a za Bosnu i Hercegovinu izjavio je da je propala država o čijem mirnom raspadu treba započeti pregovore.

No usprkos velikom prijateljstvu s Draganom Čovićem i sklonosti stvaranju trećeg entiteta, čak ga se ni neokrunjena kraljica Balkana Kolinda Nacionale nije usudila ugostiti u svojim dvorima. Kao što to nije padalo na pamet ni Stipi Mesiću ni Ivi Josipoviću, koji su u svojim predsjedničkim mandatima nastojali davati prednost federalnoj vladi u BiH i ignorirati opasnog srpskog secesionista, poznatog po sočnim psovkama u Narodnoj skupštini i arlaukanju cajki u svakoj prilici.

Stoga osobito čudi što je baš Dodika, od svih predstavnika konstitutivnih naroda, Zoran Milanović odlučio pozvati u posjet Hrvatskoj i tako spaliti mostove prema Sarajevu. Držeći pritom bahate lekcije Željku Komšiću, članu Predsjedništva BiH i predstavniku hrvatskog naroda, o parazitiranju na istom jer je navodno izabran voljom birača iz bošnjačkih redova. Otkad su to Hrvatima, koji su s Bošnjacima bili žrtve krvoločne četničke agresije u BiH, upravo zaštitnici četničke ideje najveći prijatelji, to znaju samo vođe HDZ-ta u Rvackoj. I predsjednik Zoka.

Iz samo sebi poznatih razloga Milanović opet povlači poteze na kojima mu aplaudiraju članovi Hrvatskog generalskog zbora, Domovinskog pokreta i visokopozicionirani HDZ-tovci – od Željka Sačića, preko Ante Prkačina do Miroslava Tuđmana i Andreja Plenkovića. Kao i kada je odlikovao brigade HVO-a i generala Zlatana Miju Jelića optuženog za ratne zločine u Mostaru. Stoga se njegovi birači sve češće pitaju – sjeća li se predsjednik Republike tko ga je birao na tu funkciju i misli li da će dodvoravanjem desnici možda profitirati? E, neće!

Inače, izbjegavanje Sarajeva prilikom posjeta BiH tipično je upravo za HDZ, čiji visoki dužnosnici uglavnom hodočaste u Mostar. Tako je i Andrej Plenković nedavno osjetio iznenadnu potrebu nazočiti misi u mostarskoj katedrali na kojoj je ustoličen novi mostarsko-duvanjski biskup Petar Palić. Toliko o odvojenosti Crkve i države, kao i nemiješanju u poslove susjeda.

Iako se u subotu očekuje Dan D za SDP, kada se bira novo vodstvo, pitanje je čemu se uopće birači ljevice mogu nadati. Naime, nijedan od kandidata nema neku karizmu i nije posebno bahat, što je očito ključ uspjeha u rvackoj politici. Zato Andrej može mirno spavati. Nijedan od njih ne može se natjecati s njim ni u bahatluku, ni u vanjskoj politici, ni u Hercegovini. Onaj koji je mogao, danas je na Pantovčaku. Dok bahatluk caruje, za HDZ je mirna Bosna i nakon sljedećih parlamentarnih izbora. Osim ako u žaru borbe protiv korupcije uhapse čak i premijera, što ipak nije vjerojatno.