Otok koji zavodi: Turisti plivaju oko Afroditine stijene kako bi imali sreće u ljubavi

Dok prve jutarnje zrake sunca griju more pored Pafosa, grada na zapadu otoka Cipra, skupina turista dolazi na pustu plažu udaljenu 16 kilometara. Svlače se, ulaze u kristalno bistru vodu, pa plivaju prema visokoj stijeni.

Stijena “Petra tou Romiou” (Stijena Grka), poznatija kao “Afroditina stijena”, mjesto je rođenja božice ljepote i ljubavi Afrodite iz grčke mitologije. Prema vjerovanju antičkih Grka, rodila se ondje iz morske pjene.

Turisti plivaju oko stijene a zatim se zadovoljnog izraza lica vraćaju na isto mjesto s kojeg su u more ušli.

“Uvjereni su da će sada imati sreće u ljubavi. Ili da će postati privlačniji i ljepši”, kaže lokalni turistički vodič.

Popularni ritual

Taj ritual, popularan među turistima, odvija se ondje godinama.

Lokalna umjetnica Lazaro Sorteri, koja se bavi spiritualizmom, kaže da se i sama osjetila posebno kada je jednom zaplivala s desne strane plaže prema stijeni.

“Osjećala sam vibracije, povezanost s morem, komunikaciju s morem”, kaže Sorteri. “Bilo je to spiritualno iskustvo”, dodaje.

Ona objašnjava da su nekoć ljudi u tom kraju bili istinski povezani s prirodom i morem pa ne iznenađuje što su Grci, kad su stigli na obalu Cipra, upravo ondje smjestili Afroditu, jednu od bogova i božica koja su prema mitu živjela na najvišoj grčkoj planini Olimpu.

Oblik stijene, i šum valova koji zapljuskuju stijenu, stvaraju imidž trudne žene. To su Grci vidjeli kada su stigli ovdje”, kaže Sorteri.

Riječ Afro znači pjena, a Diti uzdizanje, pa je tako nastala riječ Afrodita. Ona koja se uzdiže iz morske pjene.

Božica plodnosti

Prije dolaska Grka autohtoni stanovnici već su imali kult lokalne božice plodnosti. Nazivali su ju Attorit ili Astarte. U selu Kukliji, udaljenom nekoliko kilometara od stijene, nalaze se ruševine svetišta u koje su drevni stanovnici prinosli darove toj božici.

Kasnije je to mjesto postalo svetište Afrodite.

“Priroda je u to vrijeme bila lijepa, očuvana, pa je tako nastala božica ljepote, senzualnosti i ljubavi”, kaže Sorteri.

Kuklija, gdje danas živi 890 ljudi, godine 1980. je uvrštena na popis svjetske kulturne baštine UNESCO-a. Iz tog pitoresknog sela na brdu puca pogled na otvoreno more.

Nekoć su ljudi iz udaljenih krajeva donosili darove na oltar kako bi im rodili plodovi iz obrađene zemlje.

Među tim ruševinama se odvijala i “religiozna prostitucija”, seksualni rituali posvećeni božici koja je bila smatrana i zaštitnicom kurtizana. Afrodita u grčkoj mitologiji nije vjerna svom mužu Hefestu, nego je imala više ljubavnika.

“Treba imati na umu da je nekoć seksualnost bila drugačije shvaćana, bila je slobodnija. Nije bila uspostavljena društvena norma braka žene i muškarca kakav danas poznajemo”, kaže Sorteri. “To je došlo kasnije s kršćanstvom”, dodaje.

Božica turizma

Ruševine u Kukliji su zapravo slojevi iz kojih se vidi kako se mijenjala Afrodita, odnosno ideal božice u društvu.

Svetište nekadašnje božice plodnosti su Grci, koji su štovali kult tijela, zamijenili oltarom posvećenim Afroditi. Zatim je uz njegove ruševine izgrađena kršćanska crkva u 12. ili 13. stoljeću tijekom razdoblja Bizanta.

“Gospa, odnosno Djevica Marija, zauzela je mjesto štovanja umjesto Afrodite”, napominje Sorteri.

Afrodita, međutim, danas služi u gradu Pafosu za privlačenje turista.

“Afroditina tajna” je trgovina s mirisnim tekućinama, a i neki ugostiteljski objekti nose njeno ime.

I sama riječ Afrodizijak – jela, pića, mirisi I aktivnosti kojima se pripisuje posebno djelovanje koje bi stimuliralo libido i poboljšalo seksualno zadovoljstvo – dolazi od Afrodite.

“Afrodita je, čini se, postala božica turizma”, kaže Sorteri smijući se.

Komentiraj