Oštro godišnje priopćenje predsjednika Europskih liga: ‘U nogometu ne trebamo kule od bjelokosti’

„Vrijeme je da odamo počast milijunima ljubitelja nogometa širom svijeta, svim igračima i čelnicima u klubovima koji rade tako naporno da bi naša divna igra postala takvom kakva je danas.“

Fraza „Ivory tower“ je metafora za isključenost od ostatka svijeta i život u nekom svom bogatom okruženju nepovezanom s praktičnim pitanjima iz svakodnevnice. Upravo tako je predsjednik Europskih liga, Lars-Christer Olsson, naslovio svoje priopćenje koje prenosimo u cijelosti.

„Ova godina je bila bogata raspravama o budućnosti profesionalnih klupskih natjecanja, kako u Europi, tako i drugdje. Najnoviji doprinos tome je osnivanje Svjetske klupske asocijacije (Real Madrid, Milan, Auckland City, Boca Juniors, River Plate, America, Guangzhou and Mazembe) s idejom o osnivanju Svjetske privatne lige (40 do 50 klubova širom svijeta). Umorni smo od stalnih prijetnji koje dolaze od nekolicine bogatih klubova, o odvajanju od nogometnog ekosustava kakav znamo sa stvaranjem svog privatnog okruženja.

Profesionalni klupski nogomet je industrija koja se temelji na vezama i suradnji s amaterskim i poluprofesionalnim nogometom širom svijeta, u kojoj klubovi, lige i nogometni savezi naporno rade na pronalaženju i razvoju talenata, odgajajući ih da izrastu u profesionalce.

Nogometna zajednica je izgrađena na toj osnovi te je formirana kao piramida na domaćoj i međunarodnoj razini. Svaka razina je međusobno povezana i svaka je odgovorna za dobrobit one druge, čak i ako se uvjeti razlikuju od teritorija do teritorija.

San se održava na životu, za klubove i igrače, djevojčice i dječake da jednog dana mogu dostići profesionalnu razinu i stići sve do samog vrha. Profesionalni klupski nogomet nije privatni posao za nekolicinu u kojem kriterij dubine džepa određuje tko je dobrodošao. Ako netko ne želi biti dio nogometne zajednice, može to napraviti osobnom odlukom. Ako žele stvoriti nešto privatno i zatvoreno, to ne bi trebalo biti pod okriljem nogometne zajednice i načina na koji profesionalni nogomet organiziraju udruge i lige. Ni na svjetskoj razini ni na konfederacijskoj ni na domaćoj. Ovi klubovi ne bi trebali sudjelovati u domaćim i međunarodnim ligama kakve postoje danas, osim ako nisu spremni sudjelovati u modelu koji svima nudi koristi.

Nogomet je sport, a ne mjesto kojem su financijska ulaganja i komercijalni povrat na prvom mjestu. Nogomet se, naravno, mora razvijati u skladu s vremenom prema uvjetima u svakom kutku svijeta. Nogomet mora biti spreman i za reforme promjenom uvjeta. Ipak, rješenje nije zatvorena liga na vrhu europske piramide, a sigurno ni zatvorena trgovina na vrhu svijeta u koju su pozvani samo neki od najbogatijih klubova.

Vrijeme je da odamo počast milijunima ljubitelja nogometa širom svijeta, svim igračima i čelnicima u klubovima koji rade tako naporno da bi naša divna igra postala takvom kakva je danas. Usredotočimo se na razvoj uzbudljivih i konkurentnih domaćih natjecanja. Neka to bude čvrst temelj koji nam je potreban za izgradnju međunarodnih natjecanja i čuvanje vodećih načela našeg sporta. Čuvajmo ih povezanima, na način da uspjeh u domaćim natjecanjima daje pristup međunarodnim pozornicama i slavi“.

Ovo priopćenje samo je nastavak “rata” koji se vodi između udruženja europskih liga (Europske lige) i udruženja europskih klubova (ECA), koja jednako tako želi odvojenu ligu za bogate klubove na europskom nivou.

Lars-Christer Olsson ne odustaje i izuzetno je otvoren u svojim obraćanjima javnosti, za razliku od onoga na što smo do sada navikli u nogometu. Time je dobro stao na žulj bogatim klubovima koji praktički i nisu imali opoziciju, a uvijek su zahtijevali i vršili pritisak da se radi “u tišini”. Lakše se “dogovoriti” bez svjetla javnosti. U svakom slučaju, pred nama je zanimljivo vrijeme u kojem Europske lige imaju zbog svoje širine (više od 900 klubova) dobre adute za pregovore. Jedan od njih je i obustava ligaškog natjecanja, što može bogatim klubovima napraviti ogromnu štetu, a njima je ipak novac sve.

Šteta je što hrvatski klubovi ne nalaze shodnim osnovati udruženje lige (nešto što Hajduk pokušava) jer bi time mogli sudjelovati na ovim vrlo bitnim sastancima. Ovako se stiče dojam da je cijela liga taoc jednog kluba i ljudi koji kroz Savez koče sudjelovanje domaćih dionika u međunarodnim nogometnim procesima.

Komentiraj