‘Ostavljam Institut bez financijskih problema iako nije bilo dotacija iz državnog proračuna’

Dosadašnji ravnatelj Energetskog instituta Hrvoje Požar (EIHP) Goran Granić u mirovini je od prvog dana ove godine, a usprkos informacijama o dugu od 20,5 milijuna kuna, u Institutu tvrde da je njihovo poslovanje kontinuirano pozitivno, što se može provjeriti u izvještajima koje objavljuje FINA

Dosadašnji ravnatelj Energetskog instituta Hrvoje Požar (EIHP) Goran Granić s prvim radnim danom ove godine otišao je u mirovinu, saznaje Nacional. Na ravnateljsku poziciju privremeno je imenovan njegov dosadašnji zamjenik Damir Pešut, a prema informacijama koje su nam neslužbeno potvrđene iz izvora bliskih Ministarstvu zaštite okoliša i energetike, to bi Ministarstvo već tijekom ovoga tjedna trebalo raspisati natječaj za izbor novog ravnatelja. Iz istog izvora nam je potvrđena i ranija, javnosti nepoznata informacija da je EIHP u ovom trenutku u dugovima od preko 20,5 milijuna kuna. Ta činjenica poznata je ministru Tomislavu Ćoriću jer Institutom upravlja Upravno vijeće kojemu je na čelu njegov pomoćnik za sektor energetike Domagoj Validžić, a četiri člana Vijeća također dolaze iz tog ministarstva. Taj će dug neminovno dočekati novog ravnatelja pa se može zaključiti da EIHP-u u ovom trenutku na čelu nije potreban energetičar kakav je bio Goran Granić, već da bi mu korisniji bio ravnatelj sa znanjem ekonomije koji bi svojim znanjem i iskustvom Institut mogao izvući iz sadašnjih problema koji mu ugrožavaju opstanak.

Do Nacionala su pak unazad nekoliko dana stigle i neslužbene informacije da je Granić razriješen odlukom Upravnog vijeća na čijem je čelu pomoćnik ministra zaštite okoliša i energetike Domagoj Validžić, i to zbog nepovoljnog financijskog stanja u Institutu, ali i navodne Granićeve samoinicijativne odluke da zaposlenicima EIHP-a, mimo znanja Upravnog vijeća, poveća plaće. Informacija o prevelikom broju zaposlenih i podizanju plaća djelatnicima Instituta na isteku 2019. godine potvrđena nam je iz dvaju međusobno neovisnih izvora, od kojih je jedan vrlo blizak Ministarstvu zaštite okoliša i energetike, a drugi Institutu. Validžić je u izjavi Nacionalu demantirao te informacije.

“Nije točno da je Goran Granić smijenjen izvanrednom odlukom Upravnog vijeća. On uskoro puni 70 godina i redovnim putem odlazi u mirovinu. Od početka ove godine je na godišnjem odmoru, a s prvim danom veljače odlazi u mirovinu. Odluka o povećanju koeficijenata za obračun plaća djelatnicima Instituta nije donesena bez znanja Upravnog vijeća. Mi pratimo rad ravnatelja kroz redovne sjednice Vijeća koje održavamo jednom godišnje ili češće i znali smo za odluku o povećanju koeficijenata.”

Goran Granić tvrdi da glasine o njegovu izvanrednom razrješenju koje su došle i do Nacionala, nisu točne: “Ja sam svoje suradnike unaprijed obavijestio da želim otići u mirovinu i da ne želim više biti na funkciji ravnatelja Instituta. Upravno vijeće je na sjednici održanoj još u srpnju prošle godine potvrdilo moju odluku i ja sam od 1. veljače u mirovini. U ovom trenutku nemam nikakve informacije tko bi mogao biti moj nasljednik, a ne želim špekulirati o mogućim imenima.”

On oštro demantira tvrdnje da se EIHP nalazi u financijskim problemima: “Institut nije u financijskim problemima. Uzmite u obzir da smo mi tvrtka koja radi na otvorenom tržištu, ne dobivamo dotacije iz državnog proračuna, već se financiramo vlastitim radom. A to podrazumijeva i da za svoje poslovanje koristimo sve raspoložive instrumente pa i kreditne linije jer moramo osigurati poslovanje i u situacijama kada su nam projekti plaćeni tek nakon dovršetka posla ili pak u određenim vremenskim ciklusima. Da bismo bili likvidni moramo se snalaziti i koristiti sve izvore financiranja i ovo je posve redovno stanje. Dakle, ovdje je riječ o kreditnom zaduženju.”

Granić objašnjava kako EIHP u prosjeku na godinu uprihoduje oko 35 milijuna kuna. Mogućnost imenovanja ekonomista na čelo Instituta koji bi pomogao u sređivanju financijskog stanja EIHP-a Granić ne smatra dobrim rješenjem: “Financijsko poslovanje Instituta najmanji je problem. Kada izlazite na inozemno tržište, morate osigurati visoku kvalitetu rada kako biste svaki posao mogli adekvatno naplatiti. A to podrazumijeva da je na čelu Instituta vrhunski znanstvenik koji ima ugled i iskustvo u energetskom sektoru i koji ima sposobnost vođenja složenih i zahtjevnih projekata, ali i koji je u stanju donositi stručne odluke u određenim situacijama.”

No Nacionalovi izvori bliski Ministarstvu kažu posve suprotno, naglašavaju da “financijska situacija u Institutu nije bajna”, da je plaće zaposlenicima samoinicijativno povećao dosadašnji ravnatelj i da Institut muči višak zaposlenih koje ta ustanova, s obzirom na financijsku situaciju, ne može podnijeti. Prema istim neslužbenim izvorima sjednica Upravnog vijeća EIHP-a održana je 23. prosinca i na njoj se, osim ostavke ravnatelja Granića i njegova odlaska u mirovinu, razgovaralo i o dugu, a Vijeće – koje čini pet članova, predstavnika Ministarstva zaštite okoliša i energetike na čelu s pomoćnikom ministra Validžićem – polazeći od te činjenice nije dobro prihvatilo Granićevu odluku o povećanju koeficijenata zaposlenicima Instituta.

‘Na čelu Instituta treba biti vrhunski znanstvenik koji ima ugled i iskustvo u energetskom sektoru i koji ima sposobnost vođenja zahtjevnih projekata’, kaže Granić o svom nasljedniku

Iz EIHP-a pak o dugovanju kažu sljedeće: “Kreditna zaduženja Energetskog instituta Hrvoje Požar su tekuća zaduženja za poslovanje Instituta, a dijelom se vuku od kupnje i uređenja zgrade. Institut uredno servisira svoje kreditne obveze. Poslovanje Instituta je kontinuirano pozitivno, što se može provjeriti u izvještajima koje objavljuje FINA. Poslovi u inozemstvu zahtijevaju sve veću likvidnost jer se prve naplate rada događaju nakon 6 mjeseci. U svom sastavu Institut ima dovoljni broj vrhunskih ekonomista.”

Martina Komerički Košarić, zadužena za odnose s javnošću EIHP-a, oštro demantira informaciju da Institut ima višak zaposlenika:

“Točan podatak je da EIHP kontinuirano poslovno raste pa postoji i potreba za većim brojem zaposlenih. S obzirom na to danas ima 85 visokoobrazovanih zaposlenika. Budući da EIHP većinski posluje na stranom i vrlo konkurentnom tržištu te karakter poslova koje obavlja zahtijeva sve više stručnjaka iz različitih oblasti energetike, podrazumijeva se da će Institut u budućnosti još i više rasti i jačati svoju konkurentnost.”

Što se pak tiče razrješenja dosadašnjeg ravnatelja, Martina Komerički Košarić napominje da je to “normalan slijed u jednoj karijeri koja ima svoj početak i kraj” te da su “sva ostala nagađanja neprimjerena”. Dodaje i da Institut još uvijek nije primio službenu odluku kojom se Granić razrješuje dužnosti ni odluku o imenovanju novog ravnatelja, no potvrdila je da je do imenovanja novog ravnatelja Granić za tu funkciju ovlastio dosadašnjeg zamjenika Damira Pešuta. Informaciju o povećanju plaća djelatnicima Instituta Martina Komerički Košarić tumači statutarnim ovlastima dosadašnjeg ravnatelja. “Ravnatelj Instituta je 25 godina, svake godine, analizirao rad svakog zaposlenika i donosio odgovarajuće odluke o povećanju plaće za one zaposlenike koji su svojim trudom, radom i zalaganjem to i zaslužili”, objasnila je.

Unatoč najavama Ministarstva zaštite okoliša i energetike o raspisivanju natječaja za novog ravnatelja EIHP-a, u energetskim kuloarima intenzivno se raspravlja o potencijalnom Granićevu nasljedniku. Među imenima koja se spominju u stručnim krugovima i koja su Nacionalu potvrđena iz nekoliko međusobno neovisnih izvora, nisu ona sa znanjem ekonomije i poslovanja. Jedno od imena koje se u stručnim krugovima posljednjih nekoliko tjedana vrlo ozbiljno, ali još uvijek neslužbeno vezuje uz funkciju novog ravnatelja EIHP-a jest i ono Barbare Dorić – aktualne direktorice tvrtke LNG Hrvatska i voditeljice trenutačno najvažnijeg hrvatskog energetskog projekta – izgradnje LNG terminala na Krku. Nekoliko je međusobno neovisnih, ali dobro obaviještenih krugova Nacionalu potvrdilo da je ime Barbare Dorić vrlo zanimljivo ministru zaštite okoliša i energetike Tomislavu Ćoriću, no gotovo svi zaključuju kako bi takav potez, čak i da se ministar na njega odluči, bio vrlo riskantan po projekt LNG terminala. Jedan od dobro upućenih energetičara koji dobro poznaje sektorsku politiku nam je objasnio:

“Barbara Dorić u proteklih je nešto više od godinu i pol koliko vodi projekt učinila jako puno i praktički ga dobrim dijelom iznijela na svojim plećima. Najteže faze realizacije projekta i izgradnje su dovršene, terminal je sada pri završetku i bilo bi doista vrlo riskantno s projekta maknuti osobu koja ga poznaje u tančine, bez obzira na sve zamjerke na njezin dosadašnji rad, i na njezino mjesto dovesti nekoga tko se tek treba uhodati i upoznati sve njegove faze.”

Barbara Dorić potvrdila nam je kako su te informacije došle i do nje: “Čula sam te informacije i dobila sam neslužbene upite bih li bila voljna preuzeti tu funkciju. No čak i da mi netko ponudi to mjesto, ne bih ga željela prihvatiti. Zadnji put kad sam jednostavno imenovana na funkciju bez vlastite volje bio je upravo dolazak na mjesto direktorice tvrtke LNG Hrvatska i to će po svoj prilici biti zadnji put da me negdje sele bez moje suglasnosti. Moj je cilj završiti projekt LNG terminala, a onda ću valjda sama moći odlučiti gdje ću nastaviti karijeru.”

‘Institut je postao neka vrsta agencije koja izrađuje strategije, bavi se vizijama i misijama koje dobro naplaćuje, bavi se politikom i udaljio se od svoje primarne svrhe postojanja’, kaže Nacionalov izvor

Jedan od stručnjaka potencijalno zanimljivih Ministarstvu zaštite okoliša i energetike na mjestu novog ravnatelja EIHP-a je i Julije Domac koji od 2008. vrlo uspješno vodi Regionalnu energetsku agenciju za Sjeverozapadnu Hrvatsku (REGEA). Domac je unuk akademika Hrvoja Požara, vrsnog stručnjaka i znanstvenika svjetskog glasa iz područja elektrotehničkih znanosti po kojem Institut nosi ime, a i bivši je zaposlenik EIHP-a, u kojem je radio kao direktor projekta za FAO – Agenciju za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda, potom i kao voditelj projekata za Međunarodnu energetsku agenciju (IAE), kao nacionalni koordinator projekta za UNIDO te konzultant na projektima za Svjetsku banku. REGEA je pak u energetskim krugovima Hrvatske poznata kao agencija s iznimnom uspješnošću korištenja sredstava iz EU fondova koja je u 11 godina postojanja realizirala oko 900 milijuna kuna projektnih investicija i osigurala više od 400 milijuna kuna bespovratnih sredstava iz europskih fondova uloženih u projekte gospodarenja energijom i povećanje energetske učinkovitosti. Domac je od 2013. do danas u tri uzastopna mandata predsjednik Europskog udruženja regija i energetskih agencija za energiju i okoliš (FEDARENE) pa je očito da ima i međunarodno priznatu reputaciju kvalitetnog stručnjaka na području energetike.

Na Nacionalovo pitanje je li iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike ili iz Vlade dobio službeni prijedlog ili najavu mogućnosti preuzimanja mjesta ravnatelja EIHP-a, Domac kaže kako takvu informaciju nije dobio:

“Treba istaknuti da je Energetski institut Hrvoje Požar institucija sa stručnim potencijalom i tradicijom koju valja očuvati i održati. Nemam uvid u stvarno stanje financijskog problema Instituta, no vjerujem da se svaki problem može riješiti uz viziju, jasnu strategiju i dobru volju. U trenutku kada energetska tranzicija postaje imperativ Europske unije, jasno je da je nacionalna institucija poput Energetskog instituta Hrvoje Požar energetskoj tranziciji u Hrvatskoj nužna.”

Nekoliko je međusobno neovisnih izvora Nacionalu potvrdilo da je Domac ipak neslužbeno obaviješten o mogućnosti odlaska na ravnateljsku poziciju i da ta informacija već uvelike kola stručnim krugovima. “O tome se već neko vrijeme razgovara ‘na kavama’ u vrlo visokim krugovima”, potvrdio nam je jedan od dobro obaviještenih izvora blizak Ministarstvu zaštite okoliša i energetike. Slična je informacija potom stigla i iz još nekoliko izvora, uz napomenu da ni Ministarstvo zaštite okoliša i energetike ni Vlada kao osnivači EIHP-a, čini se, konačnu odluku o novom ravnatelju ipak još nisu donijeli.

‘EIHP kontinuirano poslovno raste pa postoji i potreba za većim brojem zaposlenih. S obzirom na to danas ima 85 visokoobrazovanih zaposlenika’, iz Instituta demantiraju informacije o višku zaposlenih

Slične informacije iz istih krugova stižu i kada je riječ o mogućnosti da EIHP preuzme Domčeva supruga Marija Šćulac Domac koja trenutno obnaša dužnost direktorice Sektora za energetiku i zaštitu okoliša Hrvatske gospodarske komore (HGK). U njezinoj se biografiji ističu i sudjelovanje u nizu radnih skupina za pripremu zakona i strategija u području energetike, okoliša i klime, ali i funkcije pomoćnice direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, kao načelnica Sektora za energetiku te pomoćnica ministra u Ministarstvu zaštite okoliša i prirode u vrijeme SDP-ovog ministra Mihaela Zmajlovića. U fazi pristupnih pregovora Hrvatske za članstvo u Europskoj uniji bila je i članica pregovaračkog tima u poglavlju energetike. Marija Šćulac Domac za Nacional je tek kratko izjavila da je “iz Ministarstva ili Vlade do sada nitko nije kontaktirao, niti službeno niti neslužbeno” i da nema komentara na takve informacije.

Bez obzira na konačnu odluku o tome tko će biti novi ravnatelj EIHP-a, a nju će donijeti ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić, nasljednika Gorana Granića dočekat će prilično težak zadatak sređivanja stanja u Institutu, slažu se naši sugovornici. Institut se, iako je u stopostotnom vlasništvu države, u potpunosti financira sam kroz projekte i savjetodavne usluge na kojima radi u Hrvatskoj i u inozemstvu. Registriran je kao ustanova i slijedom toga nije dužan podnositi javno financijsko izvješće o svojem poslovanju, već takvo izvješće podnosi isključivo osnivaču, hrvatskoj vladi, odnosno Ministarstvu zaštite okoliša i energetike. Tako je javnosti nepoznato da je EIHP u ovom trenutku u dugovima od preko 20,5 milijuna kuna. Ta činjenica mora biti poznata ministru Ćoriću jer njegov pomoćnik za sektor energetike Domagoj Validžić predsjedava Upravnim vijećem EIHP-a. Uz taj problem, slažu se dobro upućeni, EIHP ima i višak zaposlenika. Institut u ovom trenutku ima 89 zaposlenih, većinom visokoobrazovanih stručnjaka s dugogodišnjim iskustvom u energetskom sektoru, a dio njih su i doktori znanosti i znanstvenici. No ni visoka stručnost većine djelatnika ne može demantirati činjenicu da je ta brojka prevelika. Nekoliko nam je izvora potvrdilo da dio zaposlenika Instituta doista spada među visokokvalitetne stručnjake, no da je u posljednjih nekoliko mjeseci nekolicina upravo tih najkvalitetnijih zaposlenika, nezadovoljnih atmosferom u Institutu, napustilo ustanovu i prešlo na atraktivnija radna mjesta. Dobro upućeni stručnjak koji je želio ostati anoniman nam je objasnio: “Prema najskromnijim procjenama u Institutu je 30 ili čak 40 djelatnika previše, a kako je EIHP ustanova na tržištu vrlo je teško pozitivno poslovati pod takvim opterećenjem viška zaposlenih. Institut će neminovno pod upravom novog ravnatelja morati doživjeti određene promjene. Jedna je mogućnost da ostanu u statusu u kakvom su sada, da zadrže status ustanove, no to će podrazumijevati rezanje broja zaposlenih kako bi Institut mogao neometano i bez gomilanja gubitaka nastaviti s poslovanjem i samostalnim financiranjem. Ali ne tako da se tjeraju najkvalitetniji kadrovi. Druga je mogućnost da se vrate pod državne skute, odnosno da se financiraju iz državnog proračuna. U tom bi slučaju možda mogla ostati većina danas zaposlenih, no plaće bi im se drastično smanjile. Rekao bih da će zaposlenici Instituta teško pristati na bilo koji od ovih dvaju scenarija i da će novi ravnatelj, ma tko on bio, imati vrlo težak zadatak da odabere jednu od ovih dviju jednako nepopularnih solucija.”

On također upozorava da je Institut osnovan 1994. godine s namjerom razvoja novih projekata i izrada studija iz područja energetike i elektrotehnike, no da EIHP to već odavno nije.

“Institut je postao neka vrsta agencije koja izrađuje strategije za naručitelje po svijetu, bavi se vizijama i misijama koje dobro naplaćuje, bavi se politikom i u osnovi se udaljio od svoje primarne svrhe postojanja”, objasnio je naš izvor. Dodao je i da bi novi ravnatelj trebao promijeniti i tu činjenicu i Institutu vratiti njegovu osnovnu djelatnost kako bi mu osigurao čvrst temelj za opstanak institucije koja bi, s obzirom na važnost energetike i energetskih projekata u Hrvatskoj, trebala ostati važan temelj za buduće investicije u ovom sektoru.

Komentiraj