‘ORBÁNOVA ADMINISTRACIJA strateški je zainteresirana podržati Kovača u kandidaturi za preuzimanje HDZ-a’

NACIONAL OTKRIVA zašto se u bitku za unutarstranačke izbore u HDZ-u upliće čak i mađarski premijer Viktor Orbán te kako se tvrdi da su njemu bliski ljudi već uspostavili kontakte s kandidatom za predsjednika HDZ-a Mirom Kovačem

Miro Kovač, kandidat za predsjednika HDZ-a na skorim unutarstranačkim izborima, intenzivno neslužbeno kontaktira s osobama od ključnog povjerenja mađarskog premijera Viktora Orbána, a moguće je da se s nekima od njih i tajno sastao. Orbánova administracija strateški je zainteresirana podržati Kovača u njegovoj kandidaturi za preuzimanje HDZ-a.

Tu kratku ali krajnje intrigantnu informaciju Nacionalu je otkrio upućeni inozemni izvor, dodatno navodeći kako u to nema nikakve sumnje.

Tijekom vikenda isti izvor čak je ustvrdio kako raspolaže s ozbiljnim indicijama da se Kovač prije nekoliko dana u Mađarskoj tajno susreo s nekim Orbánu bliskim ljudima. U jednom trenutku čak se tvrdilo da postoje naznake da su se Orbán i Kovač izravno sastali. Međutim, Miro Kovač to je Nacionalu u ponedjeljak odlučno demantirao i izjavio: „U Budimpešti nisam bio već nekoliko godina. Gospodina Orbána zadnji put sam vidio na sprovodu Helmuta Kohla u Speyeru u Njemačkoj, a kasnije smo zajedno bili i na karminama.“

Unatoč tomu, kako je naveo isti inozemni Nacionalov izvor, njihovi kontakti svakako postoje, što ne bi bilo moguće bez konkretnog cilja ili interesa mađarske strane.

Neki Plenkoviću neskloni izvori bliski HDZ-u smatraju da bi plasiranje takvih informacija moglo dodatno ojačati Kovačevu poziciju među biračkim tijelom, što ne znači da nije riječ o prljavim podmetanjima onih kojima Kovačev stranački uspon ne odgovara. Kako je rekao jedan izvor iz tog miljea, „zna se tko bi mogao biti zainteresiran igrati prljavo protiv Kovača“.

Međutim, izvor koji je Nacionalu prenio informaciju o Kovačevim kontaktima s ključnim Orbánovim ljudima, sugerira još nešto – da okolnosti te interakcije ne stvaraju dojam transparentnog i prijateljskog Orbánova pristupa hrvatskim nacionalnim interesima. Isti izvor napomenuo je da je naročito problematično što mogući budući hrvatski premijer – što vrijedi za svakog novog šefa HDZ-a – bilo kako netransparentno komunicira s ključnim osobama od povjerenja kontroverznog političkog lidera države s kojom Hrvatska ima brojna izuzetno osjetljiva otvorena gospodarska pitanja.

Tvrdnje da se sastao osobno s Orbánom Kovač je demantirao i ustvrdio da je Orbána zadnji put vidio na sprovodu Helmuta Kohla u Speyeru u Njemačkoj, kada su zajedno bili i na karminama

Sve to otvara brojna intrigantna pitanja – znaju li išta o tome hrvatske sigurnosne službe, trebaju li se time baviti, kao i je li Kovač išta o tome prijavio aktualnom vodstvu HDZ-a?

Viktor Orbán već neko vrijeme podupire Kovača. Tjednik Express u listopadu prošle godine objavio je tekst o tomu kako je

Marija Pejčinović Burić postala kandidatkinja za glavnu tajnicu Vijeća Europe sasvim slučajno, samo dva-tri dana prije zatvaranja prijava za kandidaturu.

Express je o tome razgovarao sa sugovornicima bliskim mađarskim i poljskim vlastima, sa saborskim zastupnicima te diplomatskim izvorima. Prema tvrdnjama tih izvora, još u listopadu 2018. članovi Parlamentarne skupštine Vijeća Europe iz srednje i istočne Europe došli su na ideju da jedna od zemalja istočne Europe da glavnog tajnika.

Već tada neformalno se diskutiralo o tome da taj kandidat bude iz Hrvatske te da to bude upravo Miro Kovač. Express je o tomu napisao: „Konkretno, govorili su o bivšemu ministru vanjskih poslova Miri Kovaču.

Složili su se da bi upravo on bio odličan izbor jer spaja Istok i Zapad, što se vidi i iz njegove biografije. Hrvat je, bivši ministar vanjskih poslova, saborski zastupnik, predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku, a bio je i veleposlanik u Njemačkoj. Školovan je na Zapadu, u Njemačkoj i Francuskoj, na Sorboni je doktorirao i zaista su se svi oko njega složili. Pitanje Kovačeve osobnosti bilo je od presudne važnosti za zemlje koje su njega, odnosno Hrvatsku, odlučile podržati za tu visoku funkciju.“ To je za Express rekao sugovornik iz Europske pučke stranke blizak Poljacima i Mađarima, koji su odigrali važnu ulogu u hrvatskoj kandidaturi za glavnog tajnika Vijeća Europe.

Kovač je prema tom scenariju trebao biti hrvatski, a onda i kandidat zemalja Višegradske skupine i uopće zemalja istočne Europe. Cijeli proces trajao je, kako se tvrdi, nekoliko mjeseci, a sve je kulminiralo nekoliko dana prije isteka roka za prijavu kandidata za izbor glavnog tajnika Vijeća Europe.

Tada je, prema pisanju Expressa, početkom siječnja prošle godine premijer Andrej Plenković dobio poziv od predsjednika mađarske vlade Viktora Orbána. Kako se tvrdi, Orbán je Plenkoviću rekao da bi Hrvatska trebala imati svoga kandidata u ime demokršćanskih vrijednosti srednje i istočne Europe te predložio tada da to bude Miro Kovač.

Plenković nije htio predložiti Kovača, a ni Kovač nije za to izražavao osobiti interes.

Ta epizoda najizravnije sugerira da Orbán osobno lobira u susjednoj državi za jednog političara. Ali zašto bi Orbán lobirao za jednog hrvatskog političara i kako bi mu Kovač mogao vratiti takvu uslugu?

Viktor Orbán i mađarska vlada imaju razne strateške političke i gospodarske interese u Hrvatskoj. Mađarska vlada preko državnih tvrtki ili tvrtki u vlasništvu Orbánu bliskih tajkuna, već godinama planski u ozbiljnoj operaciji preuzima neke ključne gospodarske grane u Hrvatskoj.

Vjerojatno je dijelom i zato Orbánu iznimno važna hrvatska politička scena, a može biti zainteresiran i za unutarstranačke izbore u HDZ-u.

Jedan Nacionalov izvor o tomu je rekao sljedeće:

„Zapravo se radi o kontinuitetu mađarske politike još od Ive Sanadera, preko kojeg je omogućeno mađarsko preuzimanje Ine, a po navodima optužnice uz značajne kriminalne radnje s mađarske strane, što sugerira i ponovna nepravomoćna zatvorska kazna Ivi Sanaderu i Zsoltu Hernadiju. Mađarski utjecaj na HDZ nastavio se s Tomislavom Karamarkom, koji je u konačnici morao podnijeti ostavku kad se otkrila kompleksnost njegove povezanosti s Jozom Petrovićem, lobistom mađarskog MOL-a koji je prije toga i u slučaju Ive Sanadera bio Mađarima važna poveznica s vrhom hrvatske politike. Pa ne čudi što su Mađari zasigurno zainteresirani za to da u vrhu najjače stranke i dalje imaju osobe s kojima su bliski. Nakon pada Karamarka, po svemu sudeći, Mađari su pronašli osobu preko koje će ponovo pokušati projicirati svoje interese. Radi se o Miri Kovaču.“

Isti izvor naveo je da je supruga Mire Kovača Monika mađarskog podrijetla, da on zastupa političke stavove koji su bliži Orbánovu Fideszu nego Europskoj pučkoj stranci, ali i da je Orbán za HDZ zainteresiran i zbog europskih političkih pitanja. Naime, Orbán već godinama nije omiljen u krugovima Europske pučke stranke (EPP), najjače europske političke grupacije stranaka desnog centra kojoj pripadaju HDZ i Orbánov Fidesz, ali i, primjerice, CDU Angele Merkel.

Zbog svojih nedemokratskih poteza, urušavanja vladavine prava i neovisnosti sudstva, smanjivanja slobode medija i prava manjina, EPP je u ožujku prošle godine suspendirao Fidesz iz svog članstva.

Istodobno su dužnosnici EPP-a ozbiljno zabrinuti i zbog sve većeg utjecaja Moskve na Budimpeštu.

Zato je početkom siječnja iz vrha Fidesza, za časopis Politico, poručeno da Orbán ozbiljno razmatra napuštanje EPP-a i pridruživanje skupini konzervativnih i euroskeptičnih stranaka Europski konzervativci i reformisti (ECR), kojoj pripadaju poljska vladajuća Stranka prava i pravde, ali i Hrvatska konzervativna stranka Ruže Tomašić.

Fidesz otvoreno prijeti da će njegov izlazak iz EPP-a značiti početak kraja europskih pučana. Orbán je zato vrlo aktivan u stvaranju međunarodne političke koalicije kojom bi se suprotstavio EPP-u

O tomu je Nacionalov izvor rekao: „Fidesz otvoreno prijeti da će njegov izlazak iz EPP-a značiti početak kraja europskih pučana. Stoga je Mađarima iznimno važno imati saveznike u sukobu s većinom pučana. I zato u strankama iz EPP-a nastoje dobiti podršku. Orbán je zato vrlo aktivan u stvaranju međunarodne političke koalicije kojom bi se suprotstavio EPP-u. Svaka nova stranka u pro-Orbánovu bloku iznimno mu je važna.

Orbán već ima potporu europskih populističkih desnih stranaka: poljskih konzervativaca, kao i Mattea Salvinija, čelnika talijanske Sjeverne lige. Pa se postavlja pitanje kako bi se Miro Kovač, da dobije izbore u HDZ-u, postavio prema Fideszu, odnosno bi li slijedio svog prijatelja Orbána i usmjerio HDZ protiv EPP-a. Može li se dogoditi da svojom izravnijom potporom Orbánu i Fideszu, HDZ predvođen Kovačem uđe u sukob s europskim pučanima?“

Kovač je dosad u više navrata na razne načine zagovarao značajnije pomicanje HDZ-a udesno, odnosno upravo prema skupini europskih konzervativaca i euroskeptika. Međutim, ne može se reći da Plenkovićeva administracija nije imala izražene naklonosti prema Orbánovoj politici. Kad je u rujnu 2018. Europski parlament ogromnom većinom glasova „ošamario“ Orbána i njegovu politiku koja u pitanje dovodi temeljne europske vrijednosti, HDZ-ovi eurozastupnici i njima pridružena Marijana Petir, koji su također članovi Europske pučke stranke, glasali su protiv većine svoje frakcije i većine u Europskom parlamentu, dakle protiv izvještaja, a time u korist Orbána i njegove neliberalne demokracije. Za izvještaj u kojem se detaljno opisuje kako Mađarska krši europske vrijednosti i pravila, glasalo je 448 europarlamentaraca, dok je protiv bilo njih 197. Suzdržanih je bilo 48.

“Naša mala delegacija glasovala je protiv izvješća. Mađarska je susjedna zemlja s kojom želimo gajiti dobrosusjedske odnose. Vrući krumpir je ovoga puta u rukama EP-a i ovo je prvi put da se EP bavi ovakvom temom. Prošli put, s Poljskom, postupak je pokretala Europska komisija”, rekla je tom prilikom HDZ-ova Dubravka Šuica.

Ali tvrdi se da Orbán ima i rezervni plan ako Kovač ne uspije postati novi predsjednik HDZ-a s tendencijom pomicanja stranke udesno. Orbán tada planira poduprijeti desnu političku grupaciju oko Miroslava Škore, koja već od ranije spominje Orbána kao svog političkog uzora, a njegova politika protiv migranata i slobode medija postavlja se kao primjer. Zato se čini logičnim da Orbánu daju potporu u njegovu sukobu s europskim strankama.

S Orbánovim tajkunom Peterom Schatzom još početkom prošle godine u poslovnom kontaktu bio je Mario Radić, jedan od suvlasnika tvrtke Pevec, koja vlasnički kontrolira Z1 televiziju. Radić je jedan od ključnih ljudi zaslužnih za politički uzlet Miroslava Škore. Nacional je koncem veljače 2019. otkrio da Orbánova medijska hobotnica želi preuzeti neke hrvatske medije s očitom namjerom da, po slovenskom modelu, utječe na hrvatske predsjedničke i parlamentarne izbore. Naime, Peter Schatz, povjerljivi medijski tajkun blizak mađarskom premijeru Viktoru Orbánu, 22. siječnja poslao je pismo namjere Nenadu Bračunu, direktoru lokalne zagrebačke televizije Z1, u kojem je izrazio želju preuzeti većinski udio u vlasništvu tvrtke Z1 televizija. Iako od tog posla zasad nije bilo ništa, ne znači da su mađarske ambicije ugasnule.
­ Mađarska uz kontinuirane simbolične iskaze svojih povijesnih pretenzija, poput isticanja karte Velike Mađarske u službenim prostorijama i veleposlanstvima, već godinama sustavno, planski i strateški pokušava ovladati ključnim granama hrvatskog gospodarstva, a posredno i svim procesima u Hrvatskoj.

Uz Inu, Mađari intenzivno ulaze u maloprodajni sektor naftnim derivatima, a pokazuju i interes za ulaskom u druge energetske kompanije, bilo samostalno bilo preko Ine. Svjesni su da još uvijek uvelike o njima ovisi isplativost LNG projekta pa su hrvatsku stranu dulje držali na ledu, a istodobno na račun LNG-a dobivali ustupke od Rusa po pitanju opskrbe plinom.

Ako Kovač ne uspije postati novi predsjednik HDZ-a s tendencijom pomicanja stranke udesno, Orbán planira poduprijeti desnu grupaciju oko Miroslava Škore koja ga spominje kao političkog uzora

­ Mađari su svojedobno preko OTP banke preuzeli Splitsku banku, čime je OTP postao četvrta najveća banka u Hrvatskoj. Prvi čovjek OTP banke u Mađarskoj je Sándor Csányi, vrlo blizak Orbánu, ujedno najbogatiji i najutjecajniji Mađar s imovinom koja se procjenjuje na milijardu i 100 milijuna dolara. Csányi je jedan od najutjecajnijih ljudi u MOL-u i član MOL-ova Odbora direktora. Upravo je Csányi osigurao pozadinsko jamstvo za kredit Podravki, kojim je tadašnja uprava pokušala prikriti kriminalne aktivnosti iz afere Spice.

­Osim toga, Budimpeštanska burza u državnom vlasništvu želi kupiti Zagrebačku burzu. Time bi postala regionalni gospodar financijskog tržišta. Zagrebačka burza vlasnik je i Ljubljanske burze pa bi ovom kupovinom Mađari zavladali i slovenskim tržištem dionica.

Mađari godinama financijski i materijalno pomažu mađarsku manjinu u susjednim državama, a aktivni su i u potpori sportskim i kulturnim klubovima u kojima postoji mađarska manjina.

­To u Hrvatskoj ilustrira kupovina Nogometnog kluba Osijek, koji je kupio mađarski tajkun Lorinc Meszaros. Meszaros je, nakon Csányija, najbogatiji Mađar, čije se bogatstvo procjenjuje na oko milijardu dolara. Vrlo je blizak Orbánu, a obojica potječu iz gradića Felcsuta. Po Forbesu, Meszaros je, zahvaljujući ugovorima s državom, od male firme za ugradnju plinskih instalacija postao jedan od najvećih mađarskih tajkuna. Meszaros je vlasnik većine mađarskih tiskanih medija.

­  Većina mađarskih medijskih kuća u vlasništvu je Orbánovih tajkuna i Orbán zapravo nema ni jedan relevantan medij izvan svoje kontrole. Štoviše, oni su 2018. najavili stvaranje ogromnog medijskog konglomerata pod imenom The Central European Press and Media Foundation, koji obuhvaća skoro 500 medija: kabelske televizije, internetske portale, tabloide, novine, radiostanice i brojne časopise. Sve članice tog konglomerata imaju cilj promicati politiku Viktora Orbána u Mađarskoj i u inozemstvu.

Nacional je svojedobno opisao kako Mađari kupuju medije u Sloveniji, Rumunjskoj, pa čak i Makedoniji, koji potom pišu vrlo pozitivno o Orbánovu Fideszu i mađarskim interesima. U to se sasvim logično uklapa Schatzovo pismo namjere za kupnju zagrebačke Z1 Televizije.

Cijelo to ozračje stavlja neslužbene kontakte Kovača s Orbánovom administracijom u prilično realan kontekst i naznačava zašto bi Orbánova ambicija da pomogne Kovačevu političkom uzletu, mogla imati logičko uporište.

 

Komentiraj