Predsjednici vlada Jadranka Kosor i Zoran Milanović, ministri gospodarstva Đuro Popijač i Radimir Čačić te ministar financija Slavko Linić znali su da uprava pulskog brodogradilišta Uljanik planira ugovoriti gradnju brodova čija je cijena već pri samom ugovaranju bila niža od cijene same izgradnje. To dokazuje i dokumentacija koja je u posjedu Nacionala, a na kojoj se nalaze potpisi čelnih osoba dviju vlada. Dokumentacija se sastoji i od detaljnih izračuna cijena brodova, koji nedvosmisleno pokazuju da su prilikom izdavanja jamstava od nekoliko stotina milijuna eura, čelni ljudi vlade bili upoznati s činjenicom da Uljanik kreće u gradnju brodova na kojima neće moći zaraditi ni lipe, već upravo suprotno, da će poslovati s velikim financijskim gubitkom. Ta dokumentacija i odluke dviju hrvatskih vlada 2010. i 2012. mogli bi biti ključni dokazi koje će obrana dvanaestero optuženih bivših čelnika brodogradilišta Uljanik iskoristiti u dokazivanju njihove nevinosti.

Policija je protiv 12 osumnjičenih, među kojima je i donedavni šef Uprave Uljanika Gianni Rossanda, u ožujku ove godine podnijela kaznene prijave kojima ih se tereti za zlouporabu povjerenja prilikom dogovaranja uvjeta i ugovaranja gradnje četiriju brodova 2010., čime je, navodno zbog cijena nižih od tržišne, oštećeno brodogradilište u Puli. No iz dokumentacije je vidljivo da je Uprava Uljanika baš o toj problematici ekstenzivno obavijestila čelnike dviju vlada te je u zahtjevu za odobravanje državnih jamstava priložila i tablice kalkulacija troškova izgradnje četiriju brodova iz kojih je jasno da će na tim brodovima brodogradilište izgubiti novac. Unatoč tome, ministri Đuro Popijač, Radimir Čačić i Slavko Linić predložili su vladi da prihvati izdavanje jamstava, a odluku za njihovo izdavanje potpisala je 2010. Jadranka Kosor, a 2012. Zoran Milanović.

Nacionalu su izvori bliski osobama osumnjičenim za kriminal u Uljaniku potvrdili da bi upravo te odluke i dokumentacija koja je iz Uljanika bila dostavljena u Banske dvore, trebali biti ključni dokaz u njihovu oslobađanju, a isti izvore tvrde da bi se u suprotnom među osumnjičenima za zlouporabu povjerenja prilikom dogovaranja uvjeta i ugovaranja gradnje četiriju brodova 2010. trebali naći i svi oni koji su sudjelovali u odluci o izdavanju državnih jamstava jer su, kako to pokazuje i dokumentacija, bili upoznati sa svim detaljima poslovanja Uljanika.

Nešto slično najavio je i odvjetnik Giannija Rossande, jednog od osumnjičenih, Anto Nobilo, koji je još u svibnju u razgovoru za N1 televiziju najavio da će kao svjedoke u tom procesu zvati bivše premijere i ministre od 2010. godine.

“Svaki premijer, svaki ministar gospodarstva, svaki potpredsjednik Vlade, svaki ministar financija od 2010. do nedavno – svi će biti pozvani, jer svi su odobravali te poslove. Brodogradilišta su za ta četiri konkretna broda vladi, ministru gospodarstva, potpredsjedniku vlade, ministru financija i predsjedniku vlade poslali kalkulacije i rekli – mi ćemo napraviti brod skuplje, a prodati po tržišnoj cijeni koja je niža – i oni su im odobrili bankarske garancije s obrazloženjem da se žele sačuvati proizvodnja, radna mjesta i socijalna sigurnost”, rekao je Nobilo.

Drugim riječima, i obrana dijela osumnjičenih dobro je upoznata s odlukama hrvatskih vlada i s dokumentacijom koja je iz Uljanika dostavljena u Banske dvore kako bi im bila odobrena jamstva bez kojih bi se Uljanik već 2010. našao u izgubljenom položaju. Budući da je država bila najveći pojedinačni dioničar Uljanika, jasno je da se odluka o gradnji brodova nije mogla donijeti bez suglasnosti vlade. Zato je i na temelju dokumentacije koju su dostavili Uprava i Nadzorni odbor Uljanika, vlada Jadranke Kosor na prijedlog tadašnjeg ministra gospodarstva Đure Popijača i donijela odluku o davanju bankovnih jamstava Uljaniku. U prijedlogu Ministarstva gospodarstva navodi se:

“Zbog krize na brodarskom i brodograđevnom tržištu, Brodogradilište u 2009. godini nije ugovaralo nove poslove, a također Kupac je otkazao gradnju već ugovorenih dvaju brodova (Nov.486 i Nov.487). Tako je ugroženo popunjavanje proizvodnih kapaciteta te je ugovaranje novih poslova osnovni preduvjet za osiguranje kontinuiteta proizvodnje i poslovanja Brodogradilišta. Međutim, uslijed svjetske krize, cijene brodova koje se mogu postići na tržištu niže su od cijene, odnosno troškova gradnje brodova u našim brodogradilištima, te je izvjesno da u ovom trenutku naša brodogradilišta teško mogu ugovarati gradnju brodova s pozitivnim financijskim rezultatom. Za održavanje kontinuiteta proizvodnje i poslovanja Brodogradilišta potrebno je što prije osigurati ugovaranje i financiranje novih poslova.”

U nastavku se navodi i da Uljanik traži financiranje gradnje i prodaje brodova po novom modelu koji u razdoblju krize treba podržati s ciljem očuvanja brodograđevne djelatnosti. Tvrdi se i da Uljanik kod ugovaranja novih poslova po navedenom novom modelu financiranja, odobravanje kredita kupcu, mora strogo voditi računa o zaštiti interesa brodogradilišta vezano uz cijene brodova te uvjete i osiguranje po kojima se odobrava kredit kupcima. Na kraju se u prijedlogu koji je potpisao Đuro Popijač zaključuje:

“Vlada RH može odobriti ovaj Zahtjev Brodogradilištu, posebno zbog značaja brodograđevne djelatnosti, osobito za regionalnu gospodarsku stabilnost, te razvoj malog i srednjeg poduzetništva na području Istarske županije (temeljem čl. 31. stavka 11 Zakona o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 2010. g., NN br 151 od 17. 12. 2009.).”

‘Kalkulacija troškova izgradnje u odnosu na cijenu za ugovorene brodove pokazuje negativan rezultat koji u prosjeku iznosi 52,4 milijuna kuna’, stoji u dopisu tadašnjeg ministra Radimira Čačića

Treba napomenuti da je Popijač svoj prijedlog iznio nakon analize koju je za Ministarstvo gospodarstva napravila tvrtka Hrvatska brodogradnja – Jadranbrod. Riječ je o tvrtki u državnom vlasništvu koja za ministarstvo gospodarstva, vladu i Europsku komisiju vrši nadzor i radi izvještaje u procesu privatizacije i restrukturiranja velikih hrvatskih brodogradilišta. Nakon što je Hrvatska brodogradnja – Jadranbrod napravila detaljnu analizu, a Đuro Popijač vladi iznio prijedlog o izdavanju jamstava, vlada je donijela odluku o davanju državnog jamstva u iznosu 45 milijuna eura, a u odluci je naloženo da Uljanik sklopi ugovor s ministarstvom financija kojim se određuju sve obveze korisnika kredita u svrhu redovite otplate kredita.

Zanimljivo jest i da je 2011. Đuro Popijač najavio da će vlada preuzeti i dio gubitaka koji će nastati u hrvatskim brodogradilištima u idućih godinu, dvije. Razdoblje je to u kojem brodogradilišta još nisu bila privatizirana te su njihov status i subvencije koje im je država davala bile jedan od najvećih problema u pridruživanju Hrvatske Europskoj uniji. No Popijač je 25. svibnja 2011. u izjavi za Slobodnu Dalmaciju nedvosmisleno kazao da je država svjesna da se brodovi grade s gubitkom:

“Svakome je jasno da se u ovom trenutku ne može ugovoriti izgradnja brodova koji neće donositi gubitke, ali mi ne možemo dati potvrdu za izgradnju svakog broda, već jamstvo da ćemo snositi troškove koji će nastati u poslovanju brodogradilišta za sve poslove ugovorene prije potpisivanja kupoprodajnog ugovora s budućim vlasnikom.”

Dakle, vlada je svjesna da će se brodovi graditi s unaprijed uračunatim gubitkom, ne želi direktno dati novac za svaki brod, već nominalno za pokriće gubitka brodogradilišta, premda je svima, pa i vladi, jasno da taj gubitak proizlazi iz činjenice da je gradnja broda skuplja od tržišne cijene broda. Kad se vide takve izjave nekadašnjih čelnika vlade, postavlja se pitanje zašto su čelnici Uljanika optuženi za nešto za što su dobili podršku vlade – ili ako je protiv njih već podnesena kaznena prijava, zašto ona nije podnesena i protiv pojedinaca iz vrha tadašnje vlasti.

No odgovornost ne leži samo na Đuri Popijaču i tadašnjoj premijerki Jadranki Kosor, već i na vladi Zorana Milanovića koja je nastavila s potpuno jednakom praksom kada je preuzela vlast krajem 2011. godine. Naime, Uljanik 4. lipnja 2012. godine šalje zahtjev za donošenje Odluke o davanju državnog jamstva sukladno Ugovorima o gradnji brodova potpisanima između Uljanik Brodogradilišta d.d. Pula i tvrtke United Shipping Services 15, Monrovia, Liberi za Nov. 490 i tvrtke United Shipping Services 16, Monrovia, Liberia za Nov. 491., prvom potpredsjedniku vlade i ministru gospodarstva Radimiru Čačiću. U dopisu se naglašava:

“Predmetni brodovi ugovoreni su u jeku svjetske krize koja se posebno odrazila na brodograđevnu industriju, a s ciljem da popune kapacitete, održe zaposlenost i normalno odvijanje proizvodnog procesa koje je tada zbog manjka novih narudžbi bilo ugroženo. S obzirom na izražena negativna kretanja koja su za posljedicu imala trend smanjenja cijena novogradnji te s obzirom na žestoku konkurenciju na Dalekom istoku, posebno u izgradnji brodova za prijevoz rasutih tereta, novogradnje 490 i 491 nisu mogle biti ugovorene s pozitivnim financijskim rezultatima te smo gubitak anticipirali u financijskim pokazateljima za 2010. godinu.”

Navodi se prodajna cijena od 39.500.000 američkih dolara i u kalkulacijama, rezervaciji gubitaka, navodi se koji će se gubitak po svakom brodu ostvariti. Dostavljaju se i precizne kalkulaciju za brodove Nov. 490 i 491. Nakon što je dobio analizu HBJ-a, Čačić 19. lipnja šalje dopis ministru financija Slavku Liniću povodom zahtjeva Uljanika za donošenje Odluke Vlade RH o izdavanju državnog jamstva u iznosu od 31,6 milijuna za izravno zaduženje Uljanika za financiranje novogradnji 490. i 491. Tu ministar Čačić izrijekom navodi:

“Kalkulacija troškova izgradnje u odnosu na cijenu za ugovorene brodove, koje je dostavilo Brodogradilište, pokazuje za obje gradnje negativan rezultat koji u prosjeku iznosi 52,4 milijuna kuna. Dostavljena kalkulacija za Nov 490 predviđa gubitak od 46 milijuna, odnosno za gradnju 491 gubitak od 58,6 milijuna kuna. Navedeni gubici posljedica su nepovoljnih okolnosti na tržištu, na kojem je od 2010. godine došlo do značajnog smanjenja cijene novogradnji brodova za rasuti teret. Nadležne službe Ministarstva gospodarstva i Hrvatske brodogradnje – Jadranbrod d.d. razmotrile su predmetni Zahtjev Uljanika, koji je brodogradilište uputilo Ministarstvu gospodarstva te na temelju predmetnog Zahtjeva i podataka o poslovnom planu Brodogradilišta u budućnosti utvrdili opravdanost zahtjeva u smislu ekonomske koristi, odnosno izbjegavanja opasnosti od upadanja brodogradilišta u nelikvidnost koja bi mogla dovesti do nepredviđenih gubitaka u slučaju da brodogradilište ne može osigurati nesmetano financiranje proizvodnog programa u budućem razdoblju.

Budući da je osiguranje navedenog državnog jamstva u iznosu od 31,6 milijuna USD-a brodogradilištu potrebno kako bi spriječili da brodogradilište zapadne u probleme likvidnosti te posljedično tome kašnjenje proizvodnog programa i stvaranje neočekivanih troškova, a s obzirom na činjenicu da brodogradilište predmetni kredit može realizirati samo uz državno jamstvo, predlažemo Ministarstvu financija da usvoji zahtjev Uljanik brodogradilišta d.d. i isti uputi VRH na odobrenje.”

Dakle, i iz tog je zahtjeva vrlo izvjesno da je Radimir Čačić imao uvid u sve dokumente i sve relevantne podatke koje je proslijedio tadašnjem ministru financija Slavku Liniću, a nakon što je pozitivno mišljenje dalo i Linićevo ministarstvo, vlada kojom je predsjedao aktualni kandidat za predsjednika države Zoran Milanović donijela je 5. srpnja 2012. g. odluku “o davanju državnog jamstva u korist Hrvatske banke za obnovu i razvitak i/ili drugih poslovnih banaka u zemlji i/ili inozemstvu, za kreditno zaduženje Uljanik Brodogradilišta d.d., Pula, za financiranje novogradnji 490 i 491”.