Izložba ‘Pogled u oporuku Fausta Vrančića’ obuhvaća dokumente, spise i pisma velikog hrvatskog renesansnog izu­mitelja i leksikografa. Izložba o oporuci iz koje je vidljivo da Vrančić te 1615. ‘osim potrganog namještaja ne posjeduje više ništa’ tempirana je na 400. obljetnicu Vrančićeve smrti te će se najesen moći vidjeti u nekoliko hrvatskih gradova

Veliki renesansni izumitelj i humanist, autor raznih djela iz područja leksikografije, filozofije, povijesti, svestrani erudit Faust Vrančić (1551. – 1617.) bio je pripadnik velikaške obitelji koja je, u obrani od Osmanlija, nastojala opstati zauzimajući važne položaje u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu. Kao nadareni desetogodišnjak poslan je na sedmogodišnje školovanje u Ugarsku, da bi zatim studirao pravo i filozofiju u Padovi jer je trebao slijediti primjer strica Antuna Vrančića, nadbiskupa i kraljeva namjesnika. Tijekom života obnašao je različite značajne službe: prije nego što se 1608. zaredio, bio je vojni zapovjednik Veszpréma i upravitelj biskupskih imanja u tom gradu, a kasnije je trinaest godina radio kao carski tajnik na praškom dvoru rimsko-njemačkog cara i hrvatsko-ugarskog kralja Rudolfa II. te je sedam godina bio kancelar za Ugarsku i Transilvaniju. Zahvaljujući takvim poslovima priskrbio si je životnu ušteđevinu u iznosu od 52.060 srebrenih milanskih libri, što zbog nedovoljne istraženosti novčanog tečaja na početku 17. stoljeća nije moguće precizno pretvoriti u neku od današnjih valuta. Svoju je imovinu ostavio majci Katarini, bratu Kazimiru i njegovim muškim potomcima, kćeri Albi Rozi i njezinim muškim potomcima. Na jednom mjestu u njegovoj oporuci, sastavljenoj 12. lipnja 1615., stoji da osim potrganog namještaja ne posjeduje više ništa, stoga je zamolio sve koje je “zanemario” da mu oproste što ih nije uključio u oporuku…

Kupite digitalno izdanje Nacionala i pročitajte više, a platite manje