Objavljeno u Nacionalu br. 656, 2008-06-09

Slovenski premijer Janez Janša odlučio je ispitati porijeklo novca tamošnjih biznismena, čime je uoči izbora protiv sebe okrenuo četvoricu vodećih oligarha

Kad se u nedjelju, 21. rujna, u Sloveniji održe parlamentarni izbori, aktualni premijer Janez Janša protiv sebe neće imati samo aktualnu oporbu na čelu sa šefom ljevice Borutom Pahorom, nego i četvoricu vodećih tajkuna: Boška Šrota, vlasnika Pivovarne Laško i Dela, Bojana Petana koji drži list Dnevnik, nakladničke kuće i Terme Čatež, Igora Bavčara, šefa Istrabenza, te Binu Kordeža, prvog čovjeka Merkura.

Kulminacija sukoba između Janšine vlade i tamošnjih tajkuna, koji je započeo u studenome 2007., dogodila se u utorak, 3. lipnja, kada je održana izvanredna sjednica parlamenta, na kojoj je iznesen niz optužbi protiv Šrota, Bavčara i Kordeža. Vladajuća većina odlučila je ispitati porijeklo novca kojim raspolažu slovenski oligarsi, ali i smanjiti njihov utjecaj na medijskoj sceni. Potonje će biti teško izvedivo budući da su svi vodeći dnevni listovi pod kontrolom tajkuna – Delo, Večer i Slovenske novice drži Boško Šrot, a Dnevnik je u rukama Bojana Petana.

Pritom valja imati na umu da je upravo Janšina administracija u proteklih nekoliko godina stvorila sadašnje tajkune. Privatizacija u Sloveniji sasvim se razlikovala od one u Hrvatskoj, jer tvrtke nisu prodane ispod cijene moćnim pojedincima, nego su svi građani dobili certifikate, i tako postali dioničari. Takva situacija trajala je dulje od desetljeća, a sve se počelo mijenjati 2005., kada je Janša iz gotovo svih javnih tvrtki i medija eliminirao većinu onih koji su bili bliski s prijašnjim liberalno-lijevim vladama. U iduće dvije godine, zahvaljujući direktnoj pomoći koju su dobivali od izvršne vlasti, dogodile su se velike promjene, u kojima je najviše profitirao tzv. Šrotov klan, koji čine trojica braće: Boško – direktor Pivovarne Laško, Bojan koji je prošle godine postao predsjednik Slovenske pučke stranke, i Srečko koji je direktor radija i lokalnih tjednika.

U posljednjih desetak godina Pivovarna Laško je preuzela ili stekla vlasničke udjele u brojnim uspješnim tvrtkama kao što su Mercator, Radenska, Pivovarna Union, Jadranska pivovara iz Splita, kao u i dva iznimno utjecajna dnevna lista: mariborskoj Večeri i Delu iz Ljubljane. U kolovozu 2007. vrijednost dionica Pivovarne Laško iznosila je 820 milijuna eura.

Prvi događaj koji je najavio razlaz Janše i tajkuna dogodio se u lipnju 2007., kada je smijenjena državna tajnica u ministarstvu gospodarstva Andrijana Starina Kosem objavila pismo u kojem je potvrdila da je prema premijerovu naputku provodila čistke u Delu. Andrijana Starina Kosem opisala je i tajni sastanak iz 2005., kada su Janez Janša, Boško Šrot i Igor Bavčar dogovorili preuzimanje Mercatora i smjenu uprave koju je u to vrijeme predvodio Zoran Jankovič, današnji ljubljanski gradonačelnik. Njezino pismo bilo je potvrda da se tajkuni okreću protiv vlade desnog centra.

Janez Janša to nije mogao trpjeti i u studenome 2007. žestoko je optužio medije, ponajprije Delo, ali i slovenske tajkune. Bio je to odgovor Bošku Šrotu. Pivovarnu Laško označio je kao konglomerat koji vlada medijima, ali i tvrtku zbog čijeg dizanja cijene piva raste inflacija u Sloveniji.

Nije dugo trebalo čekati Šrotovu reakciju, a pismo upućeno predsjedniku vlade objavilo je Delo. Sasvim očekivano, demantirani su svi Janšini stavovi, uz dodatak da Pivovarna Laško nema običaj upletati se u uređivačku politiku, te da ne može prihvatiti ničiji politički diktat. Šrot je kritizirao i opozicijskog lidera Boruta Pahora jer je šutke promatrao dvoboj Janša – Šrot, i tako još jednom pokazao kolebljivost. Uz upozorenje kako kandidat za budućeg premijera u sličnim situacijama mora pokazati odlučnost, Boško Šrot objavio je da napušta socijaldemokrate.

Zatišje na relaciji Janša – tajkuni potrajalo je gotovo šest mjeseci, a onda je slovenska vlada pokrenula dvije akcije, čiji je cilj uništenje Boška Šrota i Igora Bavčara. Zajednički je nazivnik pod kojim su napadnuti – u Janšinoj vladi tvrde kako su ta dvojica tajkuna nezakonito zavladali Pivovarnom Laško i Istrabenzom. Prvi je na udaru bio Šrot, protiv koga je kaznenu prijavu zbog zloupotrebe unutarnjih informacija podnijela Državna agencija za tržište vrijednosnicama. Optužen je da je bio tajni vlasnik tvrtke Kolonel, koja je preuzela 63 posto Pivovarne Laško, i dokažu li tužitelji svoje teze, prijeti mu pet godina zatvora i oduzimanje dionica. Nekoliko dana poslije, uslijedio je novi skandal, a radilo se o smjeni Janeza Markeša, odgovornog urednika Dela. Markeš je imenovan prije samo deset mjeseci i vodio je neutralnu uređivačku politiku, premda je u prošlosti bio jedan od najpoznatijih desno orijentiranih slovenskih komentatora.

Onda je 8. svibnja održan ručak na kojem su sudjelovali vodeći ljudi Dela i Pivovarne Laško, i tom prilikom Boško Šrot je od Markeša zahtijevao da u svom dnevnom listu podrži Pahora te snažnije napada Janšu. Markeš je to odbio i uskoro je smijenjen, a na njegovo mjesto doveden je Darijan Košir, poznati urednik Dela iz vremena dok nije ušlo u vlasnički portfelj Pivovarne Laško. Kada je objavljena priča o sukobu Šrot – Markeš, Janša je inicirao izvanrednu sjednicu parlamenta, i na njoj najavio potpuni obračun s tajkunima. Drugi na listi osumnjičenih našao se Igor Bavčar, za koga se otkrilo kako je – baš kao i Šrot – bio tajni vlasnik tvrtke koja je kupila 25 posto Istrabenza.

Tajkuni su reagirali žestoko, a iz Pivovarne Laško je Janša optužen da je bijesan jer “nije uspio postati medijski tajkun kao Berlusconi”. Iz premijerova kabineta uzvraćeno je kako se “sada vidi da su mediji nezakonito koncentrirani u rukama malog broja tajkuna”. U međuvremenu, Boško Šrot je Raiffeisen banci prodao 23 posto Mercatorovih dionica, ali zajedno s partnerima i dalje posjeduje kontrolni paket od 25,8 posto.

Članovi obitelji Šrot nesumnjivo su vodeći slovenski medijski tajkuni, ali veliki utjecaj i moć ima i Bojan Petan. U njegovim rukama je Dnevnik, treći dnevni list u državi, izdavačko poduzeće Državna založba Slovenije (DZS), Delo-prodaja, TV postaje u Crnoj Gori, a ima važan udio i u Digitelu. U prošlosti je bio lokalni dužnosnik LDS-a, no sada se bavi isključivo biznisom.

Posebno je važan list Dnevnik, koji je iznimno kritičan prema vlastima, i Janšina ekipa ga je bezuspješno pokušala preuzeti, kao što su to napravili s Delom. Tu je bila riječ o financijskim pritiscima i odlasku pojedinih oglašivača, međutim, Dnevnik je ostao stabilan.

Nakon neuspjelog udara na redakciju, vlada je pokušala spriječiti širenje Petanova poslovnog utjecaja.

Sredinom 2007. zaustavljen je u pokušaju preuzimanja Termi Čatež, jednog od najisplativijih turističkih objekata u Sloveniji. Provladini mediji plasirali su informacije prema kojima iza Petana, ali i Šrota, stoji bivši predsjednik Milan Kučan. Oba oligarha su u dobrim odnosima s Gregom Golobničem, čovjekom u kojeg Kučan ima povjerenja.

U svakom slučaju, Petan se nije povukao pred napadima i nastavio je kupovati dionice Termi Čatež, i u svibnju je uspio postati vlasnik, a na čelo Nadzornog odbora postavio je suprugu. Janšina vlada nije uspjela spriječiti Petanovu akciju, ali što misle o njemu pokazao je ministar gospodarstva Andrej Vizjak, koji ga je optužio da je 10 posto dionica Termi Čatež kupio od Boška Šrota.

Igor Bavčar, direktor Istrabenza, nekadašnji slovenski ministar unutarnjih poslova, također spada među eksplicitne protivnike Janeza Janše. Potvrdio je to prije nekoliko dana kada je izjavio da očekuje vruću političku jesen, i da promjena vlade ne bi bila loše rješenje.

Tako je Bavčar odgovorio na napade zbog kojih mu prijeti i zabrana donošenja odluka u tom snažnom naftnom poduzeću. Dugo vremena u medijima se postavljalo pitanje tko su stvarni vlasnici 25 posto Istrabenza, koji se kriju iza grupacije Maksima Holding. Nedavno je otkriveno da je riječ o tvrtki FB Investicije, u kojoj čak 98-postotni udio pripada Bavčaru. Pojedine analize su pokazale kako je uz godišnju plaću od oko 400.000 eura nekadašnji ministar danas vlasnik portfelja koji vrijedi više od stotinu milijuna eura.

Kada je održana prošlotjedna izvanredna sjednica Državnog zbora, neki komentatori su ironično zaključili da je najnezadovoljniji slovenski tajkun toga dana bio Bine Kordež, i to zato što jedino on nije pozvan u parlament, a jesu Petan, Bavčar i Šrot. Takvim postupkom Janša ga je omalovažio, smatraju novinari u Ljubljani.

Bine Kordež vlasnik je trgovačkog poduzeća Merkur, a u listopadu 2007. proglašen je najboljim menadžerom u Sloveniji. Za tog 51-godišnjaka koji od 1988. radi u Merkuru tvrde kako predstavlja eklatantni primjer vodećih članova poslovne elite, koja se sada distancira od Janšine vlade. Još prije dvije godine predsjednik vlade ponudio mu je položaj ministra za razvoj, što je jedno od glavnih ministarstava. Bio je to tadašnji pokazatelj Kordeževe bliskosti s desnicom, premda je ponudu odbio.

Ali kako se povećavao rascjep između Janše i tajkuna, tako se i šef Merkura sve vidljivije distancirao od aktualne vlasti. U međuvremenu je osnažio tvrtku i osigurao prodor na tržišta Hrvatske, Srbije te Bosne i Hercegovine, a pokušao je kupiti i Gorenjsku banku. Naposljetku je sa skupinom lojalnih menadžera osnovao tvrtku Merfin koja je prije pola godine postala vlasnik Merkura. Tako je Kordež, samo nekoliko tjedana prije početka Janšina rata s tajkunima, postao vlasnik poduzeća za koje procjenjuju da će 2011. vrijediti približno milijardu eura.

Želi li uništiti tajkune, Janša mora djelovati brzo. Izbori će biti krajem rujna, a sve ankete najavljuju promjenu vlasti i pobjedu lijeve koalicije, koju čine socijaldemokrati, Zares i LDS. Premda Borut Pahor kao i svi relevantni slovenski političari u svakoj prilici pokazuju distancu od tajkuna, pitanje je hoće li s istim žarom nastaviti obračun s krupnim kapitalom, posebno ako ovaj odigra značajnu ulogu u detronizaciji Janeza Janše.

Politički rat preko Dela

“Istina je sve što su objavili slovenski mediji, a to je da je Boško Šrot izrazio želju da Delo podupre Pahora uz objašnjenje kako to koristi korporaciji”, ispričao je za Nacional donedavni odgovorni urednik Dela Janez Markeš.

Po njemu, manje je riječ o naklonosti slovenskih oligarha prema Borutu Pahoru, a više o nastavku sukoba Šrot – Janša, u koji je uvučen i najpoznatiji dnevni list u Sloveniji. Delo se prodaje u 60.000 primjeraka, i tijekom 10-mjesečnog vođenja lista Markeš kaže kako je uspio zaustaviti pad naklade, ali i vratiti nezavisan položaj na medijskoj sceni. “Prije mog imenovanja Delo je bilo pod kontrolom vlade, i jedan od mojih glavnih zahtjeva bio je povratak autonomije i objavljivanje različitih mišljenja. Novine ne smiju služiti ni ljevici ni desnici, nego samo javnosti i svojim čitateljima. Mislim da sam održao riječ i liberalizirao uređivačku politiku, a onda su me smijenili uz apsurdno obrazloženje kako nisam kooperativan. Da se razumijemo, vlasnici imaju pravo dovesti koga žele, ali ne dopuštam da me se profesionalno diskvalificira”, upozorio je Janez Markeš.