OKRŠAJ U MILANOVIĆEVOJ VLADI: Spriječeno ustoličenje energetskog cara

Objavljeno u Nacionalu br. 848, 2012-02-14

Odlukom o povlačenju iz procedure Zakona o Agenciji za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija premijer Milanović zaustavio je ministra gospodarstva u naumu da zagospodari domaćom energetikom

Da hrvatski premijer Zoran Milanović prošlog četvrtka nije donio odluku o povlačenju iz procedure Zakona o Agenciji za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija, ministar gospodarstva Radimir Čačić danas bi bio apsolutni vladar hrvatske energetike. Novoosnovana agencija Čačiću bi omogućila da stvori nadinstitucionalno tijelo koje bi nadziralo i kontroliralo poslovanje i investicijske planove svih hrvatskih državnih energetskih kompanija, ali i kompanija koje se bave proizvodnjom energetske opreme, kao što su Končar ili Đuro Đaković.

NA TEMELJU PRIJEDLOGA spornog Zakona koji je na uvid dobio Nacional, čelni ljudi nove agencije imali bi ovlasti da donose smjernice korporativnog upravljanja i povećanja financijske učinkovitosti nacionalnih energetskih kompanija, kao i upute za izradu njihovih godišnjih planova poslovanja. Tako bi faktički bila stvorena paralelna upravljačka struktura u nacionalnom energetskom sustavu, gdje bi Agencija podložna samo jednom ministarstvu preuzela niz ovlasti koje inače imaju članovi nadzornih odbora i uprava koje imenuje sama Vlada. Dakako, u formalnom smislu i nova agencija bila bi odgovorna Vladi, no iz prijedloga Zakona o njenom osnivanju jasno je kako bi operativnu kontrolu nad njenim poslovanjem imao ministar gospodarstva – Radimir Čačić.

Tako je, primjerice, u prijedlogu Zakona određeno da četiri člana Upravnog odbora Agencije imenuje Vlada, ali na prijedlog ministra gospodarstva, isto ministarstvo zaduženo je za upravni nadzor provedbe Zakona, ali i polugodišnja izvješća o provedbi investicija u energetskom sektoru Agencija bi prvo trebala slati Ministarstvu gospodarstva, a tek onda Ministarstvo proslijediti Vladi. Na kraju, rad Agencije formalno bi trebali nadzirati ministri gospodarstva i financija – Čačić i Slavko Linić – ali u slučaju njihova neslaganja odlučujući glas ima ministar gospodarstva. To je bilo potpuno neprihvatljivo SDP-u, a Zakon je povučen iz procedure nakon prigovora na njegov sadržaj koje je na javnom dijelu sjednice uputila ministrica zaštite okoliša Mirela Holy.

Nakon toga Milanović je, usprkos Čačićevu protivljenju, odlučio da bude odgođen na tjedan dana. Ipak, kako kaže Nacionalov sugovornik, visoki dužnosnik vladajuće koalicije, sporni zakon samo je vrhunac višetjednih sukoba SDP-a i HNS-a u vezi s upravljanjem domaćim energetskim kompanijama: “Čačić se ponaša nerazumno. Nitko ne dovodi u pitanje to da on kao ministar gospodarstva treba voditi glavnu riječ u domaćoj energetici i investicijama koje planiramo, ali to ne znači da mu pripada apsolutna kontrola. Ako želimo osigurati kvalitetno upravljanje u javnim energetskim poduzećima, bitno je da u njihove uprave i nadzorne odbore imenujemo ljude s iskustvom i referencama, koji nemaju kostura u ormarima. Takav je bio dogovor, ali Čačić ga se ne drži. Najprije je iza leđa Vladi dogovorio imenovanje nepravomoćno osuđenog Ferenčaka u Nadzorni odbor Janafa, iako je znao da će to u javnosti izazvati negativne efekte, a onda inzistirao na tome da se u uprave ostalih poduzeća imenuju isključivo ljudi koje je on predložio. Nije problem u tome da poduzeća vode HNS-ovci, ako su kvalitetni. Nitko iz SDP-a nije radio problem oko imenovanja Dragana Kovačevića na čelo Janafa, jer se radi o kvalitetnom stručnjaku koji nema nikakvih afera u prošlosti. No Čačić želi autonomiju u imenovanjima, a kad mu je Vlada to oduzela, predložio je ovaj zakon, koji je potpuno drukčiji od onoga što se htjelo postići i o čemu se razgovaralo. Iskreno, bio bih vrlo iznenađen da se taj zakon uskoro pojavi na sjednici Vlade, barem dok se odnosi ne normaliziraju, odnosno dok Čačić ne shvati da je obnašanje vlasti kolektivan sport.”

PRIJEDLOG ZAKONA O AGENCIJI za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija nužno je promatrati u kontekstu napetih odnosa unutar vladajuće koalicije. Već i prije sukoba oko imenovanja Srećka Ferenčaka, Čačić je navodno bio nezadovoljan time što ga Vlada nije imenovala u Skupštinu Ine. U Vladi su tu odluku donijeli vjerujući kako bi, s obzirom na komplicirane predstojeće pregovore s MOL-om, sudski spor u Mađarskoj mogao biti opterećenje za Čačića, ako ne u samim pregovorima, a ono u javnoj percepciji tih pregovora, gdje bi se svako popuštanje MOL-u tretiralo kao posljedica Čačićevih osobnih problema. Iako se ta odluka čini razumnom, potpredsjednik Vlade njome je bio nezadovoljan, jer je navodno imao ambicije voditi i pregovore o Ini. Svoje nezadovoljstvo Čačić je iskazao imenovanjem Ferenčaka, a počeo je i snažno zagovarati imenovanje bivšeg predsjednika Uprave Ine Tomislava Dragičevića u Nadzorni odbor te kompanije. I taj se Čačićev prijedlog pokazao problematičnim jer se protiv Dragičevića trenutačno vodi sudski postupak zbog utaje poreza, a navodno i USKOK provodi izvide u vezi s kaznenom prijavom o gospodarskom kriminalu koja je protiv njega podignuta još 2003. Zbog toga su u SDP-u bili neskloni imenovanju Dragičevića, a nakon što je Čačić imenovao Ferenčaka u Janaf, ne konzultiravši se prethodno o tome s premijerom, Vlada je odlučila da provjeru biografije svakog budućeg kandidata za upravne i nadzorne odbore javnih poduzeća mora provesti Agencija za upravljanje državnom imovinom koju vodi SDP-ovac Mladen Pejnović.

IAKO GA JE TA ODLUKA razljutila pa ju je doživio kao način na koji će ubuduće SDP blokirati imenovanje još nekih kandidata koje je on predlagao, poput Zlatka Koračevića kojega je Čačić, usprkos nekadašnjim kontroverznim privatizacijskim poslovima, predlagao za čelno mjesto HEP-a, Čačić je kao član Vlade bio prisiljen glasati za nju. Pokušavajući smanjiti štetu, Čačić je, kako se neslužbeno može doznati, nekoliko puta na užem kabinetu prezentirao svoj popis ljudi za čelne pozicije u HEP-u, Plinacru i Ini, te agitirao da budu hitno imenovani, tvrdeći da je nužno što prije početi s poslom. Ipak, kako su premijer i ostali članovi SDP-a ustrajali na tome kako nitko ne može biti imenovan bez propisane provjere, u proceduru je poslao Zakon o Agenciji, koji bi mu faktički omogućio da rukovodi poslovanjem i investicijama javnih energetskih poduzeća neovisno o tome tko sjedi u njihovim upravama i nadzornim odborima. U spomenutim okolnostima posve je jasno zašto je takav zakon SDP-u trenutačno neprihvatljiv, iako je sama ideja stvaranja krovnog državnog tijela za koordinaciju i vođenje investicija u energetici dobra. Naime, jedan od razloga višegodišnje stagnacije domaće energetike upravo je bila neusklađenost poslovnih planova i ciljeva nacionalnih energetskih poduzeća. Svaka od tih tvrtki godinama je vodila vlastitu autonomnu politiku, a njihovo poslovanje često je bilo i suprotno proklamiranim ciljevima njihova vlasnika – države. Tako se više puta događalo da jedna državna kompanija pokreće projekte koji će biti iznimno štetni za poslovanje druge u kojoj država ima vlasnički udjel. Utoliko je jasno da je stvaranje centraliziranog upravljačkog sustava nužno za poticanje željenih investicija u tom sektoru, kao i za dosljednu provedbu nacionalne energetske strategije. Ipak, takvo tijelo – koje bi se bavilo energetskim strateškim planiranjem na najvišoj razini – moralo bi biti organizirano znatno drukčije od onoga što predlaže Čačić. Ponajprije, logika nalaže da bi to tijelo moralo biti formirano na razini Vlade, a da bi njegovi članovi morali biti predstavnici svih onih ministarstava koja su na neki način vezana s energetskim projektima. Dakle, osim gospodarstva i financija, u tom tijelu morali bi biti i predstavnici ministarstva zaštite okoliša, ali i vanjskih poslova – jer ulazeći u velike energetske projekte Hrvatska nužno mora poštovati i određene obveze koje joj nameću odredbe EU i NATO-a. Dapače, budući da je opskrba energijom važan aspekt nacionalne sigurnosti, član tog tijela mogao bi biti i predstavnik Ministarstva obrane. Njima bi trebali biti dodani renomirani stručnjaci iz energetskog sektora, financija i projektnog menadžmenta, da bi ta institucija mogla precizno i održivo formirati energetske razvojne strateške planove.

IPAK, PO ČAČIĆEVU prijedlogu zakona energetika se stavlja u djelokrug samo jednog resora, a šef tog resora – sam Čačić – u nadređenu poziciju prema drugim članovima Vlade. Štoviše, predložene kvalifikacije članova Upravnog odbora Agencije teško da mogu osigurati zapošljavanje renomiranih stručnjaka. Poželjan kandidat mora tek biti nekažnjavani hrvatski državljanin, s fakultetskom diplomom pravnog, ekonomskog ili tehničkog smjera i pet godina iskustva na menadžerskim položajima. S obzirom na ranije probleme, ne začuđuje da su mnogi u SDP-u te vrlo općenite uvjete vidjeli kao pripremu Čačića za imenovanje sebi lojalnih osoba na vodeće pozicije u Agenciji. Iako je Zakon odgođen, sukob nipošto nije riješen, kao što ni ambicije šefa HNS-a da samostalno upravlja nacionalnim energetskim sustavom nisu splasnule. Novi sukobi mogli bi uskoro uslijediti.

Komentiraj

Source:Marko Biočina