Legendarni kantautor Arsen Dedić preminuo je u ponedjeljak u 78. godini života. Dedić je više od dva tjedna bio hospitaliziran u KBC-u Rebro zbog sepse, nakon ugradnje proteze kuka u Krapinskim toplicama. Posljednjih dana stanje mu se naglo pogoršalo. Na Rebro je primljen s evidentnim pokazateljima jakoga infekta, a bio je gotovo bez svijesti kad je prebačen na intenzivnu njegu interne klinike. CT pretragom su pronađene žarište infekcije na otečenoj nozi, koja je bila izvor sepse.

Kako se neslužbeno doznaje, Arsen Dedić umro je zbog multiorganskoga zatajenja kao posljedice sepse i gangrene crijeva

Već nekoliko dana pjevač je bio priključen na aparate, a bio je i na hemodijalizi jer su mu otkazivali jetra i bubrezi. Dedić je imao problema sa zdravljem posljednjih desetak godina. 2004. godine u padovi mu je presađena jetra, a prije godinu i pol dana nezgodno je pao. Tada i započinju problemi s kukom. Kako je rekla njegova supruga Gabi Novak, Dedić je sve teže hodao, a bolovi su postajali sve jači.

‘Otac hrvatske šansone’

Dedić je rođen 28. srpnja 1938. godine u Šibeniku, a svestrani se umjetnik u svojoj bogatoj karijeri bavio skladanjem, sviranjem, dirigiranjem, priduciranjem, književosti, prevođenjem. Uz glazbene uspjehe, objavio je i nekoliko zbirki lirike. Osvajao je brojne nagrade na glazbenim festivalima, a vrlo ga se često naziva ‘ocem hrvatske šansone’.

Uglazbio je stihove velikana poput Miroslava Krleže, Dobriše Cesrića i Zvonimira Goloba. Njegove pjesme prevođene su i obrađene mnogo puta, a sam Dedić je pisao za mnoge umjetnike – suprugu Gabi Novak, dalmatinske klape i Ibricu Jusića. Bio je član Hrvatskoga društva skladatelja i Hrvatskoga društva pisaca.

Rodio se u siromašnoj obitelji kao drugo dijete. Majka mu je bila nepismena, pobožna domaćica, koju je kasnije naučio čitati i pisati. Otac mu je bio zidar i dobrovoljni vatrogasac, a svirao je više instrumenata. Prijatelji iz djetinjstva u Šibeniku bili su mu Vice Vukov i Mišo Kovač. Tijekom pohađanja gimnazije, osnovao je klapu u kojoj je pjevao i Vice Vukov.

U Zagrebu je upisao studij prava, ali ga sve više privlači umjetnost. Sa svojim je cimerom pjevao na plesnjacima na Ribnjaku, pjeva u akademskom zboru “Ivan Goran Kovačić”. Nakon tri godine prekida studij i upisuje Muzičku akademiju, gdje je diplomirao flautu. 1960. godine sa cimerom Mariom Bogulinijem osniva vokalni kvarter rima.

1961. godine oženio se Sandrom, nećakinjom A.G. Matoša, s kojom je dobio kćer Sandru. Drugom suprugom Gabi oženio se 1973. godine, nakon rođenja sina matije.

Skladbe “Moderato cantabile” i “Kuća pored mora” iz 1964. označile su početak njegova bogatog glazbenog opusa i smjer kantautorskog izričaja. Skladajući šansone na domaćoj sceni postaje zaštitnim znakom tog glazbenog žanra, koji spaja njegova dva ključna umjetnička izraza – glazbu i poeziju.

Do početka osamdesetih, afirmirao se i na međunarodnoj sceni, o čemu svjedoče najprestižnije europske nagrade “Prix Jacques Brel” i “Premio Tenco”. Surađivao je s poznatim pjesnicima – pjevačima Sergiom Endrigom, Ginom Paolijem i Bulatom Okuđavom.

U nizu albuma, ukupno njih više od četrdeset, ističu se, “Homo volans”, “Vraćam se”, “Provincija”, “Kino Sloboda”, “Tihi obrt”, Ministarstvo, te izdanja izabranih pjesama “Arsenal”, “Najbolje od Arsena” i “Herbar”.

Na području scenske, filmske i TV glazbe ostavio je niz prepoznatljivih melodija, napisao partiture za oko 200 kazališnih predstava (Predstava Hamleta u selu Mrduša donja, Majstor i Margarita, Dnevnik malog Perice, Krležijada, Lady Šram, Na rubu pameti, Mala sirena.

Skladao je za stotinjak igranih, dokumentarnih i animiranih filmova te televizijskih serija, za “Vlak u snijegu”, “Glembajeve”, “Živu istinu”, “Tajna starog tavana”, “Vlakom prema jugu”, “Stela”, “Prosjaci i sinovi”, “U registraturi”, “Zlatna nit”, “Punom parom” i druge.

Osvojio je niz nagrada – dva je puta dobio Zlatnu arenu za filmsku glazbu, osvojio je nagradu ’50 godina’ Motovun film festivala, dobio je čak osam Porina te je primio dva odlikovanja – Redom zasluga za narod srebrnog vijenca u SFRJ, te Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za kulturni doprinos.

https://www.youtube.com/watch?v=gBXcLWYIjxU