Patrik Macek/PIXSELL

Od dečka koji obećava do političkog klauna

Objavljeno u Nacionalu br. 730, 2009-11-10

ODLUKA PREDSJEDNIKA SDP-a Zorana Milanovića da njegova stranka ne podrži arbitražni sporazum sa Slovenijom prijeti da odgodi ulazak Hrvatske u Europsku uniju do 2014., kad bi pristupila u paketu sa Srbijom

Nastavi li Zoran Milanović odbijati podršku ratifikaciji Arbitražnog sporazuma sa Slovenijom, postat će odgovoran za zaustavljanje pregovora Hrvatske s Europskom unijom. Premda dio stranačkog vodstva smatra da će se do sredine idućeg tjedna postići dogovor s vladom Jadaranke Kosor i tako osigurati neophodna saborska dvotrećinska većina, Milanović je i dalje uvjeren da je sporazum loš i treba ga odbaciti bez obzira na posljedice.

A glavna posljedica u tom slučaju bit će dugotrajni prekid pregovora između Hrvatske i Europske unije i gotovo sigurna odgoda ulaska u EU. Ovo je jedan od najvažnijih trenutaka u novijoj povijesti Republike Hrvatske, a predsjednik SDP-a ponaša se kao da to ne razumije. Odluka SDP-a nedvojbeno ovisi isključivo o Milanoviću, i da je on podržao Arbtražni sporazum, slijedila bi ga golemaa većina zastupnika. Ovako je sve dovedeno u pitanje, a kompliciranje situacije uvelike je posljedice egotripa i ideje da je predsjednik SDP-a jedina osoba na hrvatskoj političkoj sceni koja razumije što su hrvatski nacionalni interesi.

A to što rade Zoran Milanović i SDP zapravo je kockanje s hrvatskim nacionalnim interesima, kakvog nije bilo još od 2001. kad su Ivo Sanader i HDZ prijetili državnim udarom. Puč je spriječen u posljednji trenutak, ali zbog tadašnjih desnih radikala za nekoliko godina odgođen je početak pregovora Hrvatske i EU. Jedan od najgorih poteza tadašnje opozicije bilo je rušenje sporazuma Račan-Drnovšek, dalekovidne odluke tadašnjeg SDP-ova premijera, koji je zbog pokušaja da riješi spor sa Slovenijom optuživan kao izdajica. Politika koju vodi sadašnji SDP na čelu s Milanovićem de facto je nastavak desničarskih stajališta s početka desetljeća i odricanje od naslijeđa Ivice Račana. Kad se ne bi znalo tko je što govorio u Saboru prilikom rasprave o sporazumu sa Slovenijom, argumenti esdepeovaca bez imalo problema mogli bi se pripisati nekadašnjim zastupnicima HDZ-a. Za sadašnji politički obrat od 180 stupnjeva odgovoran je Milanović, koji je od trenutka kad je sporazum objavljen ustrajao u protivljenju.

Ovdje nije moguće govoriti o opoziciji jer su HNS i IDS podržali sporazum, baš kao i predsjednik Stipe Mesić. Na suprotnoj strani danas je još jedino Zoran Milanović, koji dijeli stajalište s Glavaševim HDSSB-om i desničarima kao što su Davorin Rudolf, Ivan Zvonimir Čičak, Milan Vuković i crkveno-desničarska ekipa okupljena u Iustitia et pax. Taktiziranje koje predvodi SDP lako bi moglo zaustaviti Hrvatski ulazak u Europsku uniju za dvije godine i odgoditi za najranije 2014., kada će možda ući Srbija. Moguće je da SDP-ov predsjednik u međuvremenu promijeni mišljenje jer se pokušava dogovoriti njegov put u Bruxelles i sastanak s predsjednikom Europske komisije Joséom Manuelom Barrosoom, na kojem Milanović želi tražiti jamstva da će arbitražno tijelo koje bude odlučivalo o hrvatsko-slovenskoj morskoj granici biti sastavljeno od renomiranih pravnika. Zasad je glavni Milanovićev prigovor to da Europska komisija kao arbitre predlaže nekakve činovnike srednjeg ranga, koji su nekompetentni za važne granične sporove. Nije poznato što namjerava učiniti ako ne dobije zadovoljavajući odgovor, ali prema sadašnjoj situaciji, šef SDP-a spreman je odbiti ratifikaciju, makar to Republiku Hrvatsku dovelo u strahovito loš međunarodni položaj.

Kao argument ovako riskantne politike navodi i to da se u Sloveniji tek namjerava održati savjetodavni referendum, i da zato Hrvatska ne treba žuriti s ratifikacijom. Ovakav stav u direktnoj je suprotnosti s mišljenjima brojnih diplomata koji su uvjereni kako bi u slučaju ratifikacije Hrvatska stekla ogromnu stratešku prednost ispred Slovenije. Tada bi Slovenci – ako odbace sporazum – definitivno dobili epitet “troublemakera” i bili izvrgnuti snažnim pritiscima iz Europske unije i SAD-a. Nešto slično, ali puno slabijeg intenziteta, vlada Boruta Pahora doživjela je početkom proljeća kad je zbog pritisaka iz Washingtona i Bruxellesa bila prisiljena omogućiti ulazak Hrvatske u NATO. S druge strane, ako idućeg tjedna 56 SDP-ovih zastupnika odbije ratificirati sporazum, u blokadi će se naći Hrvatska. Vjerojatno će izgubiti kredibilitet i u tom slučaju pitanje je kada će pregovori biti nastavljeni. To je strateško pitanje oko toga hoće li Hrvatska 2012. ući u EU. Ulazak u EU doveden je u pitanje sitnim taktiziranjem, a djelomice i osobnim animozitetom Milanovića prema Jadranki Kosor.

Na Milanovića nije utjecao ni zahtjev Hannesa Swobode, austrijskog socijalista koji je apelirao da SDP ne odbacuje sporazum sa Slovenijom. Swobodu u SDP-u opisuju kao “običnnog zastupnika u Europskom parlamentu”, iako je to iz barem dva razloga posve pogrešno. Ponajprije zato što je on izvjestitelj za Hrvatsku, što mu osigurava popriličan politički utjecaj, a i zato što je Hannes Swoboda prijatelj Hrvatske i SDP-a. Zbog podrške Hrvatskoj u sporu sa Slovenijom prije nekoliko godina doživio je brojne kritike iz Ljubljane, a kao ljevičaru sigurno mu je bliži Milanović nego Jadranka Kosor. Zato je omalovažavanje Swobodina apela loša odluka hrvatskih socijaldemokrata. Milanović smatra kako je nedopustivo da o sastavu arbitražnog tijela odlučuju službenici u uredima Joséa Manuela Barrosoa i Ollija Rehna. Posebno se to odnosi na Rehna koji ubuduće više neće biti član Europske komisije i zato je njegovo razmišljanje relativno nevažno. U razgovorima s dvojicom njegovih saveznika unutar SDP-a Nacional je dobio uvjeravanja kako će svi oni nasposljetku ipak glasati za ratifikaciju Sporazuma sa Slovenijom.

“Nismo naivni da bismo zaustavili ulazak Hrvatske u Europsku uniju, ali nismo mogli pristati na diktat Jadranke Kosor i zato smo bili suzdržani. Ali u najvažnijem trenutku glasat ćemo za, a vjerujemo da će isto učiniti i Zoran Milanović”, ispričali su za Nacional. Za razliku od njih, Milanović je tijekom posljednjeg vikenda i dalje tvrdio da se radi o “lošem sporazumu”, te da “griješe i Stipe Mesić i Jadranka Kosor jer ga podržavaju, ali SDP na to ne može pristati”. Zanimljivo je da nekoliko dana prije prošlotjednog glasovanja u Hrvatskom saboru esdepeovci nisu bili protiv sporazuma. Premda su SDP-ovi zastupnici gotovo unisono, uz nekoliko glasova protiv, iskazali suzdržanost prilikom glasovanja o sporazumu sa Slovenijom, a u raspravi žestoko kritizirali vladu Jadranke Kosor, samo nekoliko dana ranije u redovima najjače oporbene stranke prevladavalo je drukčije raspoloženje. Događaji su imali ovakav slijed. U ponedjeljak, 26. listopada, Borut Pahor je došao u Zagreb i sastao se i sa Zoranom Milanovićem. Pahor je Milanoviću iznio vlastito viđenje slovensko-hrvatskog spora, a vjerojatno pokazao i dokument, ali nakon susreta nisu htjeli davati izjave za medije.

Dva dana kasnije Jadranka Kosor je inicirala saborsku sjednicu i glasanje o sporazumu koji je tada iz visokih političkih krugova dostavljen medijima. Usporedo s tim unutar SDP-a su počele neformalne konzultacije treba li ili ne treba podržati sporazum. U petak, 30. listopada, u stranačkom klubu Milanović je okupio desetak poznatijih zastupnika, koji su u raspravi iznijeli mišljenje o međudržavnom dokumentu i prevladali su pobornici: sporazum su podržali Tonino Picula, Slavko Linić, Željka Antunović i Neven Mimica, a ni ostali se nisu usprotivili. Iako nije donesen nikakav službeni zaključak, pretpostavilo se da je to platforma za glasovanje koje je najavljeno za ponedjeljak, 2. studenoga. No u izjavi za medije Milanović je bio prilično neodređen i zatražio ispriku Jadranke Kosor jer je HDZ nekoć bio protiv sporazuma Račan-Drnovšek. Naravno da ona to nije učinila niti se to moglo očekivati, iako je u Saboru posredno priznala da je u prošlosti griješila, ne shvaćajući s čime su se suočavali njezini prethodnici Ivica Račan i Ivo Sanader. Milanovićevi unutarstranački protivnici tih su dana tvrdili da je neformalno izjavio da “dok sam ja predsjednik SDP-a, nećemo podržati ovakav sporazum”.

Bio je to nastavak unutarnjih neslaganja, jer je na sjednici Kluba zastupnika SDP-a većina prisutnih bila protiv podržavanja sporazuma i kako bi izbjegli otvoreni raskol, to su prihvatili i Mimica, Picula, Željka Antunović i ostali koji su mislili da trebaju glasovati za. Unatoč napadima na Arbitražni sporazum i suzdržanom glasovanju, SDP-ovi zastupnici oko ovog pitanja sve su samo ne homogeni. Jedan dio je a priori protiv sporazuma, bilo zato što su iz Istre, ili jer su usvojili tvrdu nacionalističku retoriku i sada zajedno s ljudima Branimira Glavaša galame da se radi o izdaji nacionalnih interesa. Većina zastupnika spada u srednju struju i smatra da su na prošloj saborskoj sjednici pokazali čvrst stav, a sad su spremni reterirati i, uz argument kako SDP za razliku od HDZ-a nikada nije radio protiv europske budućnosti Hrvatske, svojim glasovima podržati ratifikaciju. Iako je Milanović na posljednjoj konvenciji dobio više od 80 posto glasova, današnji SDP duboko je podijeljen i nejedinstven i na okupu ih drži isključivo animozitet prema HDZ-u. Jedan dio starijeg članstva nikada nije prihvatio Račanova nasljednika, a u karakternom pogledu ni Milanović nije osoba koja okuplja suradnike.

U protekle dvije i pol godine okružio se grupom 30-godišnjaka koji nerviraju čak i većinu Milanovićevih saveznika, ali istovremeno priličan je popis onih s kojima se sukobio ili prekinuo većinu kontakata, od nekadašnjeg premijerskog kandidata Ljube Jurčića i starih kadrova poput Šime Lučina i Marina Jurjevića do velikog dijela predsjedništva SDP-a. Za razliku od SDP-a u doba Ivice Račana, u današnjem SDP-u nema senzibiliteta za izvanstranačke ljevičare i intelektualce i više nisu aktivni ljudi poput Borisa Labara, Zvonka Makovića, Vjerana Zuppe i desetak javnih osoba lijevo-liberalne provenijencije koje su u prošlosti aktivno surađivale s SDP-om. Da nije u stanju suzdržati se od napada na protivnike, Milanović je pokazao lošom gestom kad je nedavno na sjednici Glavnog odbora izjavio da ga u jednom dnevnom listu napadaju zato što je glavni urednik tih novina nekoć surađivao s Udbom.

Takve difamacije posljednji put su se mogle čuti od Franje Tuđmana, a danas ih povremeno plasira još jedino desničarski Glas koncila u komentarima Ivana Miklenića. Snažni antagonizmi koji postoje u SDP-u ponovno su izbili na vidjelo tijekom prošlotjedne sjednice stranačkog predsjedništva koju je nakon svađe s Milanovićem napustio primorsko-goranski župan Zlatko Komadina. Bila je to kulminacija međusobne netrpeljivosti u kojoj su s jedne strane Milanović i njegovi pobornici, a na drugoj Komadina, Željka Antunović, Zvonimir Mršić i sve više Tonino Picula i Milanka Opačić. Donedavno je tu bio i Milan Bandić, koji je u međuvremenu izbačen iz SDP-a. Nekoliko sudionika sjednice potvrdilo je za Nacional da nitko nije očekivao veće sukobe, a kamoli svađu i demonstrativni odlazak Zlatka Komadine. Milanović već dugo smatra da Komadina u stranci igra neku svoju igru i pokušava mu potkopati autoritet. Slično je doživio i novinarsku konferenciju na kojoj je primorsko-goranski župan kritizirao situaciju u Zagrebu i napravio svojevrsnu ekvidistancu između Milana Bandića i zagrebačkog SDP-a, koji se usprotivio gradonačelniku. Komadinina razmišljanja iziritirala su Milanovića, koji je na sjednicu predsjedništva SDP-a doveo svoje vodeće ljude u zagrebačkoj organizaciji dogradonačelnika Ivu Jelušića i Borisa Šprema, predsjednika Gradske skupštine.

Početak je, ipak, bio posvećen predstojećim predsjedničkim izborima i Milanka Opačić je napala Ivu Josipovića jer je glasovao protiv sporazuma sa Slovenijom, umjesto da bude suzdržan kao ostatak zastupnika. Sukus njenog nastupa može se svesti na upozorenje da bi SDP-ov kandidat mogao proći loše na idućim izborima. Zatim se umiješao Vojko Obersnel koji je iznio stajalište da je sporazum trebalo podržati, da bi zatim nastupio Komadina koji je vodstvu SDP-a zamjerio loše stanje u stranci i da su se previše bavili Bandićem. Replicirali su mu Šprem, Milanović i Jelušić, no Komadina je ignorirao njihove argumente i tvrdio da su radili krivo. Tada se atmosfera već naelektrizirala i Milanović ga je napao zbog izjave u Novom listu, a kad je Komadina nastavio kritizirati (ovdje se izjave sudionika razlikuju i jedni kažu da je psovao, a drugi da nije), Milanović mu je rekao: “Zlatko tako se nećeš ponašati. Ako misliš nastaviti, tamo su izlazna vrata.”

Nakon toga Komadina je ustao i izišao, a na hodniku ga je pokušala utješiti Milanka Opačić. Kad se inicident stišao, govorila je Željka Antunović, koja je izrazila zadovoljstvo Bandićevim odlaskom iz SDP-a, a čim je završila, i ona je krenula van. Objasnila je da mora otići na proslavu koju je organizirao Ericsson-Nikola Tesla, a njezin postupak dodatno je iziritirao Milanovića. Kulminacija je nastupila idućeg dana, kad su novine objavile da su nakon sjednice u obližnjem pubu The Hole in One viđeni Zlatko Komadina, Tonino Picula, Milanka Opačić, Željka Antunović i Dušan Ljuština, glavni intimus Milana Bandića. Iako su uskoro Komadina, Picula i Milanka Opačić pismeno demantirali zaplotnjačke planove, odnos između njih i Milanovića duboko je narušen. Ova trojka skupa sa Željkom Antunović i Zvonimirom Mršićem smatra da Milanović loše vodi SDP i svojim ponašanjem izaziva podjele i lomove unutar stranke, dok predsjednik socijaldemokrata smatra da su njegovi suparnici nesposobni političari kojima je politika jedini izvor egzistencije.

Problem je to što ih je sve izabrala stranačka konvencija i, koliko god se uzajamno ne trpe – kao što se nisu trpjeli ni u prošlosti, ali se to nekako prikrivalo – prisiljeni su sjediti jedni pokraj drugih. No sve se više otvara pitanje koliko će dugo unutar SDP-a trajati ovakav status quo, u kojem su posve narušeni odnosi unutar vodstva. Milanović i njegovi saveznici uvjereni su da iza medijskih napisa o lošem stanju u SDP-u stoji njegova stara suparnica Željka Antunović, koja posljednjih mjeseci paktira s Bandićem, a na štetu Ive Josipovića. Iz tog kuta gledanja, Milanka Opačić, Picula, pa čak i Komadina nisu prava opasnost, ali to jest Željka Antunović, koja sada želi preuzeti zagrebački SDP. U tome, navodno, ima potporu Bandićevih kadrova u zagrebačkoj organizaciji i oni joj trebaju donijeti pobjedu nad protukandidatima Ivom Jelušićem i Davorom Bernardićem. Naravno da ni u taboru Željke Antunović nisu pasivni i lansirali su tešku protuoptužbu prema kojoj je Milanović nekim suradnicima najavio da će, ako Bandić postane predsjednik i odstupi s gradonačelničke dužnosti, odgoditi izbore unutar zagrebačkog SDP-a. To znači da bi Milanović osobno imenovao SDP-ova gradonačelničkog kandidata, a u slučaju takvog razvoja događaja Željka Antunović najavljuje ulazak u otvoreni sukob. Premda nitko od njih nije volio Bandića, tek je njegov odlazak iz SDP-a najavio konačni raskol u kojem će gubit- nici biti eliminirani s političke scene. Mogući scenarij događanja u SDP-u vrlo je sličan svemu što se prije sedamosam godina zbivalo u HDZ-u.

Komentiraj

Source:Robert Bajruši