OBNOVA BANIJE: Četiri ministra opstruiraju rad kolege Tome Medveda, na terenu kaos i beznađe

Tomo Medved, ministar hrvatskih branitelja koji upravlja Stožerom civilne zaštite, nema podršku Vlade, posebno resornih ministara. Nacional je obišao Sisačko-moslavačku županiju i kroz razgovor s očajnim stanovništvom došao do saznanja da u Vladi vlada anarhija, a na terenu kaos i beznađe

Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, koji upravlja Stožerom civilne zaštite za otklanjanje posljedica katastrofe uzrokovane potresom, nema podršku Vlade, posebno resornih ministara Darka Horvata, Tomislava Ćorića, Josipa Aladrovića i Zdravka Marića, pa na poslovima zbrinjavanja stanovništva angažira ljude bez ikakvih ovlasti i funkcije iz dijela braniteljske populacije, uglavnom svojih suboraca. Dok članovi Stožera – državni tajnici, predstavnici državnih tvrtki i državnih ureda – konstantno ne odrađuju zadatke koje im Medved daje, resorni ministri mimo Medvedova znanja naređuju što se, kada i kako na terenu treba provesti. Dok Vlada tvrdi da je ustrojila dobro organiziran i djelotvoran sustav pomoći, očito je da međuresorne suradnje nema, da u Vladi vlada anarhija, a na terenu kaos i beznađe. Nacional je to doznao nakon što je obišao Sisačko-moslavačku županiju i istražio s kakvim se problemima suočavaju lokalne samouprave i stanovništvo na području koje je i prije potresa nosilo oznaku posebne državne skrbi.

Marko Krička, dogradonačelnik Siska i načelnik Stožera civilne zaštite Grada Siska, za Nacional je rekao da je glavni problem lokalne samouprave u tome što ona nema dovoljan uvid u rad Nacionalnog stožera jer se gradove i općine rijetko poziva na sastanke te kako je očito da Tomo Medved nema autoriteta u Vladi kada se na terenu mora oslanjati na svoje suborce.

Resorni ministri Josip Aladrović, Tomislav Ćorić, Darko Horvat i Zdravko Marić, mimo znanja ministra branitelja i potpredsjednika Vlade Tome Medveda, koji upravlja Stožerom civilne zaštite za otklanjanje posljedica katastrofe uzrokovane potresom, naređuju što se, kada i kako na terenu treba provesti. PHOTO: Robert Anic/PIXSELL, Goran Stanzl/PIXSELL, Slavko Midzor/PIXSELL

“Oni vlastitim angažmanom gase veće i manje požare, koji stalno nastaju na terenu zbog nepostojanja ikakvog sustava i ikakve organizirane priče oko obnove. Sustavnih rješenja ni za jedno goruće pitanje nema. Organizacijski smo i dalje tamo gdje smo bili dva dana nakon potresa, a prošlo je osam mjeseci! Ono najgore što se događa je rad i donošenje odluka pod pritiskom i u režiji nekoga tko nije dio operativnog ili lokalnog sustava, a mimo znanja Tome Medveda. To znači da netko iz Zagreba nazove i naredi da se nešto mora napraviti, a što nije dobro jer ruši autoritet nama na terenu, ali i Tomi Medvedu. S druge strane, osobno sam bio prisutan na sastanku Nacionalnog stožera u travnju kad se otvorio problem režijskih troškova kontejnerskih naselja, prvenstveno troškova za struju. Tomo Medved je bio zatečen informacijom da se gradovima i općinama ispostavljaju računi za struju i odmah je izdao nalog prisutnom predstavniku HEP-a da s tim prestane. Nažalost, očito je govorio zidu jer gradovi i općine i dalje dobivaju račune i iste plaćaju. Koliko se Tomu Medveda šikanira u resorima koji sudjeluju u radu Stožera, vidljivo je iz činjenice da on ne uspijeva organizirati sastanak lokalnog stožera s predstavnikom ministarstva financija, a u jednom trenutku čak je bio uvjeren da je taj sastanak već održan“, rekao je Krička.

Da Tomo Medved nema podršku Vlade i da je to razlog potpune neučinkovitosti Stožera koji vodi, osim Marka Krička Nacionalu je potvrdilo više izvora. Jedan od njih kaže:

“Kad se radi o Stožeru i njegovoj neučinkovitosti, tu najveći problem ne leži samo u Tomi Medvedu i njegovoj sposobnosti ili nesposobnosti, nego u članovima Stožera koji su oko njega, državnim tajnicima koji na sastanke dolaze tek reda radi. Kojima Medved daje zadatke, a oni ih konstantno ne odrađuju te zbog toga Stožer nije uspio dio posla prebaciti na resorna ministarstva. Primjerice, zašto Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje na sebe ne preuzme brigu o kontejnerskim naseljima i kontejnerima koji se nalaze na privatnim adresama? Nama na terenu nije jasno od kuda i zašto taj otpor dolazi, a iz svega toga proizlazi da nitko posao zbrinjavanja stanovništva na sebe ne želi preuzeti niti se njime baviti, pa se pitamo kakvu to vladu imamo i kakva smo država postali. S druge strane, veliki problem Sisačko-moslavačke županije i prije potresa su bili korisnici socijalnih usluga centara za socijalnu skrb. Naime, na to su područje godinama iz Zagreba slali takve ljude, da bi ih se riješili, a posebice je veliki broj socijalnih slučajeva bio poslan u Petrinju jer je tamo bilo puno praznih stanova i kuća u vlasništvu države. U Petrinji je i prije potresa bilo problema sa socijalom, s domaćom i s ‘uvezenom’. Nama nisu slali radno sposobne ljude nego ljude o kojima smo se morali brinuti i davati im pomoć.”

Stanovnice kontejnerskog naselja Sajmište u Petrinji – Ivana Petek, Svetlana Nikolić i Lana Karajčević – s djecom u neizvjesnosti čekaju početak obnove svojih u potresu razrušenih domova. PHOTO: Luka Mjeda

Potres je godinama nagomilane probleme sada izbacio na površinu, a Vlada o njima ne želi govoriti jer je riječ o milijardama kuna hrvatskih građana koje će trebati izdvojiti za zbrinjavanje ljudi koji nemaju gdje i od čega živjeti. Nacionalov izvor na to kaže: “Najveći problem leži u tomu što će obnova trajati najmanje deset godina i problemi zbrinjavanja stanovništva o kojima danas govorimo samo su kap u moru onoga što nas tek čeka. A pakao, što god tko o ovoj usporedbi mislio, samo je blaga usporedba onoga što ćemo u tom razdoblju proživljavati. Potres vam je kao i rat, izvlači iz ljudi ono najbolje, ali nažalost i ono najgore – i kod onih koji su na vlasti i kod malih ljudi. Svatko ovdje gleda kako ugrabiti svoju priliku. Kad je riječ o jednom dijelu stanovništva, mi smo ljude u ovih osam mjeseci navikli da sve dobiju badava i dio njih je grabio sve što je mogao, trebalo im to ili ne, i sada oko toga imamo velikih problema. Naravno da je dio njih pritom koristio svoje vezice i ucjene, a i dio braniteljske populacije je sudjelovao u takvim rabotama.”

 

Vlada tvrdi da je ustrojila dobro organiziran i djelotvoran sustav pomoći, a članovi Stožera – državni tajnici, predstavnici državnih tvrtki i ureda – konstantno ne odrađuju zadatke koje im Medved daje

 

Uz to što obnova obiteljskih kuća i stambenih zgrada na području Sisačko–moslavačke županije još nije počela, pa joj se kraj ni ne nazire, dodatni stres izazvalo je izuzimanje kontejnera svima onima čiji stambeni objekti nemaju žutu ili crvenu naljepnicu, onima koji kontejnere više ne koriste za stanovanje, kao i dijelu korisnika socijalnih usluga koji prije potresa nisu imali imovine. Izuzimanje kontejnera jednako se odnosi na osobe koje borave u kontejnerskim naseljima kao i na osobe koje kontejnere imaju u svojim dvorištima. Nacionalni stožer civilne zaštite već je locirao sve kontejnere u županiji koji se nalaze na privatnim adresama i dao je nalog lokalnim stožerima da izvrše provjeru da li se ti kontejneri stvarno koriste za stanovanje i ima li slučajeva da vlasnici stambenih objekata sa zelenim naljepnicama posjeduju na svojim adresama kontejner. Da potreba za takvom revizijom postoji, slažu se i lokalne vlasti, no na terenu prilikom njenog provođenja dolazi do nereda i konfuzije jer Nacionalni stožer ovaj nalog nije izdao pismenim nego samo usmenim putem. Dakle, bez pismenog naloga lokalna samouprava sada mora izuzimati kontejnere i pritom se sama nositi s otporom dijela stanovništva koje smatra da su kontejneri njihovo vlasništvo iako u njima ne borave ili čak drže stoku. Također, od lokalnih stožera se očekuje da zbrinjavaju osobe za koje utvrde da nemaju pravo boravka u kontejnerskim naseljima, a za čije su zbrinjavanje zaduženi centri za Socijalnu skrb. S druge strane, na području Sisačko-moslavačke županije potrebno je još oko 400 kontejnera jer dio ljudi još uvijek živi u improviziranim prostorijama, neki čak u kokošinjcima. Oni ne žele napustiti svoje razrušene domove i stoku jer su im to jedini izvori prihoda i jedino što imaju. Slično se događa i u kontejnerskim naseljima jer i tamo ima ljudi čije kuće imaju zelene naljepnice, ali su iskoristili priliku da besplatno u njima žive, dok postoje ljudi čije su kuće i stanovi nesigurni za život, ali šute i trpe jer ih je sram tražiti pomoć.

‘Uočena je nedostatna međuresorna suradnja – ne možemo reći da ne postoji, ali na nizu primjera vidimo da nije dostatna’, izjavila je Alenka Ljubešić, ravnateljica Centra za socijalnu skrb Sisak. PHOTO: Luka Mjeda

U kontejnerskim naseljima u Sisačko-moslavačkoj županiji u tijeku je popis, odnosno prikupljanje podataka koliko članova kućanstava živi u pojedinom kontejneru, kolika je njihova starosna dob, imaju li ili nemaju djece, kakvu oznaku njihovi stambeni objekti imaju, jesu li zaposleni, u mirovini ili su korisnici centara za socijalnu skrb. Osnovni kriterij u zbrinjavanju osoba u kontejnersko naselje je žuta ili crvena oznaka objekta stanovanja, bez obzira na to jesu li u privatnom vlasništvu, privatnom najmu ili stanovi ili kuće dodijeljeni po nekoj drugoj osnovi. Cilj popisa je utvrditi tko ima pravo boraviti u kontejnerskim naseljima te koliko u njima ima ljudi sa zelenim naljepnicama i svih drugih koji ne zadovoljavaju taj kriterij. Dok jedni odobravaju i ovu reviziju smatraju potrebnom, drugi su u panici da će biti izbačeni i postati beskućnici. Nacional je obišao većinu kontejnerskih naselja, a na primjeru jednog od njih pokazuje se naličje onoga što se u javnosti prikazuje kao organizirani sustav pomoći za najugroženije društvene skupine.

 

‘Za neučinkovitost stožera nisu krivi samo Tomo Medved i njegova sposobnost ili nesposobnost, nego članovi Stožera koji su oko njega, državni tajnici koji na sastanke dolaze reda radi’

 

U kontejnerskom naselju u Sisku, kolokvijalno nazvanom HEP-ovo naselje, nalaze se 22 kontejnera s 18 stanovnika, a većina njih su socijalni slučajevi, korisnici usluga Centra za socijalnu skrb Sisak, i primaju socijalnu naknadu. Kontejneri u tom naselju nemaju vlastiti sanitarni čvor ni dovod vode. Tuš kabine i WC-i su u zasebnim sanitarnim kontejnerima udaljenim i do 100 metara od kontejnera za stanovanje. U jednom od njih živi Tihana Lončarić, koja se u naselje doselila u travnju i koja je od Stožera civilne zaštite Grada Siska dobila obavijest da se iz kontejnera u roku od mjesec dana mora iseliti jer ne ispunjava uvjete za boravak u naselju.

“Iz naselja se moram iseliti zato što sam prije potresa bila podstanar, nikakve imovine nemam, primam naknadu od Centra za socijalnu skrb u iznosu od 800 kuna, bolesna sam, nemam kamo otići ni čime platiti podstanarstvo. Ako me istjeraju odavde, postat ću beskućnik”, kaže Tihana Lončarić.

‘Nama na terenu nije jasno zašto su vladina ministarstva toliko nekoordinirana u obnovi i kome je to u interesu’, rekao je Marko Krička, dogradonačelnik Siska i načelnik Stožera civilne zaštite grada Siska. PHOTO: Luka Mjeda

U naselju žive i Mevluda Dedić iz Bosanskog Novog i njena obitelj. U jednom kontejneru živi Mevluda sa sinom, suprug od kojeg je rastavljena živi u zasebnom kontejneru, a u trećem kontejneru živi Mevludina kći. Svi oni ispunjavaju uvjete boravka u naselju jer je Mevluda Dedić bila korisnica gradskog stana koji je u potresu srušen. “Grad Sisak za mene se dobro brinuo, živjela sam u gradskom stanu koji je u potresu srušen. Sada sam ovdje, a želja mi je imati kontejner sa sanitarnim čvorom na mjestu zgrade u kojoj sam živjela. Tople obroke za kontejnerska naselja u Sisku ne priprema Pleter nego se oni dovoze iz Garešnice. Svaki stanovnik dobije jedan topli obrok dnevno, ali bez salate i voća. Cijena za jedan takav obrok iznosi 30 kuna. Bilo bi isplativije da nam za hranu daju po 1000 kuna mjesečno pa da si svatko kupi hranu koju želi, ovako pola bacimo jer hrana nije kvalitetna. Od ovo malo novca što dobijemo kao socijalnu naknadu, sami si kuhamo”, kaže Mevluda Dedić.

 

‘Moram se iseliti iz kontejnerskog naselja jer sam prije potresa bila podstanar. Primam socijalnu pomoć od 800 kuna, bolesna sam i ako me istjeraju, bit ću beskućnik’, rekla je Tihana Lončarić iz Siska

Ante Lemaić u ovom je naselju od siječnja, nije korisnik Centra za socijalu skrb jer prima mirovinu od 1200 kuna. “Veliki je problem što su nam udaljeni sanitarni čvor i voda, ne možemo normalno oprati suđe i veš, sve moram nositi 100 metara dalje. Tražio sam da mi daju kontejner sa sanitarnim čvorom u blizini zgrade u kojoj sam živio, nisam ga dobio. Kako ću se sada po zimi ići kupati u udaljeni kontejner, a star sam i bolestan? Hrana koju dobijemo nije kvalitetna, a i količina je mala. Za doručak i večeru dobijemo jednu paštetu i jedan narezak te jedan kruh svaki drugi dan”, kaže Ante Lemaić, pokazujući par pašteta i mesnih narezaka od kojih mora preživjeti vikend.

U HEP-ovom kontejnerskom naselju zatekli smo i Dalibora Lasića, predstavnika Inicijative građana Grada Siska za poboljšanje uvjeta života stradalih u potresu. On je za Nacional rekao: “Tražimo od ministra Medveda, od Županije, od Grada Siska, od Centra za socijalnu skrb i svih državnih institucija da počnu konačno komunicirati, da se međusobno dogovaraju i koordiniraju kako na terenu više ne bi dolazilo do pomutnje među ljudima, a čemu svakodnevno svjedočimo. Tražimo da se ljudima pomogne, da ih se zaštiti, a posebno najugroženije skupine. Tražimo da se ljudi adekvatno stambeno zbrinu, ovi uvjeti u HEP-ovom naselju ne ispunjavaju ni minimum za dostojanstveni boravak ljudi. Također, mnoge obitelji s crvenom oznakom na području Grada Siska još nemaju stambeni kontejner iako znamo da ga pojedinci posjeduju, a ne borave u njemu niti im on treba. Upravo je to rezultat nedostatka komunikacije među institucijama i prebacivanja nadležnosti i odgovornosti jednih na druge dok ljudi pate. Mi ne znamo pravi razlog njihove nesuradnje, ne znamo je li tu riječ o nekakvim interesima ili naprosto o neradu i nebrizi. Vidimo sam rezultat svega toga, on je za nas stradalnike potresa poguban, a mi u takvim uvjetima živimo svaki dan. Vlada bi za Grad Sisak trebala izdvojiti dodatna sredstva, s obzirom na to da prstom nisu maknuli u obnovi grada, kako bismo mi mogli preživjeti zimu. Svi oni iz državne, županijske i gradske vlasti redovno primaju plaću, ničeg se nisu odrekli, a posao za koji su plaćeni ne rade, dok smo mi u sve gorem položaju i većina nas je u potresu sve izgubila. Sve njih pitam: Gdje smo mi mali ljudi u ovoj priči, tko smo mi za vas? Samo teret s kojim nitko ne želi imati posla i kojeg se svi žele riješiti!”

Kontejnerska naselja u Sisku, dar mađarske Vlade (gore lijevo), i dar Vlade Republike Italije (desno gore i dolje) ; Anto Ćorković i Đurđa Ćorković i ručak koji stoji 30 kuna. PHOTO: Luka Mjeda

Alenka Ljubešić, ravnateljica Centra za socijalnu skrb Sisak, za Nacional je rekla da je saznanja o prisilnom iseljavanju iz kontejnerskih naselja dobila unazad nekoliko dana od samih korisnika. “Tako smo u svezi Tihane Lončarić zatražili informacije od Grada Siska, kao što smo dali preporuku da se istoj pomogne s obzirom na to da se radi o osobi narušena zdravlja. Zatražili smo i sastanak koji je dogovoren za ovaj tjedan upravo radi dobivanja informacija, s obzirom na to da korisnici nemaju saznanja o razlozima za donošenje odluka o njihovu iseljavanju. Do sada nam se obratilo troje korisnika, i to jedna obitelj s djetetom te dvoje korisnika kojima pružamo uslugu savjetovanja i pomaganja te očekujemo rješenje i odgovor Grada Siska. Veliki broj naših korisnika koristi kontejnere i kamp-kućice koje su smještene u njihovu dvorištu, ali točan podatak o broju tih korisnika ne možemo iskazati. Za dio korisnika dali smo i preporuku nadležnom stožeru civilne zaštite za dobivanje kontejnera ili kamp-kućica, međutim, potrebe nisu zadovoljene te još uvijek dio korisnika ima potrebu za istim, a dio njih prisiljen je živjeti u građevini koja je označena kao privremeno neupotrebljiva.”

Kada je riječ o međuresornoj suradnji, Alenka Ljubešić kaže: “Uočena je nedostatna međuresorna suradnja za koju ne možemo reći da ne postoji, ali iz niza individualnih primjera vidimo da nije dostatna. Mislim da bi u ovoj situaciji za naše korisnike bilo potrebno da su sve institucije i dionici koji se o njima brinu umreženi. Sadašnja suradnja nije dostatna i ona bi, po našoj procjeni, trebala biti bolja. Umrežavanje i međusobno povezivanje svih dionika ostvarilo bi naš cilj, a to je riješiti problem naših korisnika. Često su to kompleksne situacije koje zahtijevaju zajedničko djelovanje – Grada, Stožera, Centra za socijalnu skrb, zdravstvenih djelatnika, školstva i ostalih.”

 

‘Veliki je problem što su nam udaljeni sanitarni čvor i voda, ne možemo normalno oprati suđe i veš, sve moram nositi 100 metara dalje. Hrana koju dobijemo nije kvalitetna, a i količina je mala’, žali se Ante Lemaić

 

Vezano za reviziju prava na stambeni kontejner na adresi, kao i prava boravka u stambeno-kontejnerskim naseljima, Marko Krička, dogradonačelnik Siska i načelnik Stožera civilne zaštite Grada Siska, za Nacional kaže da mu je prije nekoliko dana nacionalni stožer poslao dva popisa. Na prvom je navedeno šest adresa na kojima se nalaze kontejneri, a za koje je neosporno utvrđeno da nemaju pravo na privremeni zamjenski smještaj jer objekti koji se na njima nalaze nose zelenu oznaku. Na drugom popisu su 62 adrese koje su pod sumnjom i za koje treba preispitati posjeduju li opravdano kontejnere i da li ljudi u njima stvarno žive. “Kada je riječ o šest neospornih slučajeva, u narednim danima obavijestit ćemo ljude da će im kontejneri biti izuzeti jer su oni potrebni na drugim lokacijama te ćemo im dati primjerni rok u kojem će se izvršiti povrat kontejnera. Nakon što obavijestimo ljude, obavijestit ćemo i Nacionalni stožer kako bi on organizirao otpremu kontejnera i njegovu dopremu onima kojima je to potrebno. Ako Stožer civilne zaštite Grada Siska nije sudjelovao u dodjeli kontejnera, nije mi jasno zašto sada mora sudjelovati u procesu njihova izuzimanja, no s obzirom na to da je ova odluka moralno ispravna, istu ćemo i provesti. Jasno nam je da će biti otpora, da će ljudi zbog ove odluke napadati nas i vjerojatno ćemo doživjeti neugodnosti, dok se nacionalni stožer iz ovog posla izmaknuo. U slučaju drugog popisa, ako nakon detaljne provjere utvrdimo protupravno korištenje kontejnera, o tome ćemo obavijestiti Nacionalni stožer“, rekao je Krička.

‘Tražimo da državne institucije počnu komunicirati’, kaže Dalibor Lasić, predstavnik Inicijative građana Siska za stradale u potresu. PHOTO: Luka Mjeda

Kada je riječ o „izbacivanju“ iz kontejnerskih naselja u konkretnom slučaju, ustvrdio je da Tihana Lončarić nema pravo boraviti u kontejnerskom naselju jer ona nije osoba čija je imovina stradala u potresu: “Ona je osoba bez ikakve oznake jer imovinu nije imala, a budući da je korisnik socijalnih usluga Centra za socijalnu skrb Sisak, red je da se isti za nju pobrine, a ne da odgovornost u ovom i sličnim slučajevima prebacuje na Stožer koji se bavi sanacijom potresa. U ovom trenutku prioriteti Grada Siska su da kontejnerska naselja funkcioniraju neovisno o razdobljima, da se ljudi koji nemaju adekvatne uvjete zbrinu bilo da je u pitanju kontejnersko naselje, što je u neku ruku u domeni Grada, ili na adresu, što odrađuje država. Posebno ističem da smo do početka kolovoza imali 194 obitelji (zahtjeva) koje nisu zbrinute kroz alternativni smještaj, bilo da je riječ o smještaju u kontejnerskom naselju ili zahtjevu za kontejner na adresi. Isto tako ne mogu prešutjeti da u ovom trenutku postoji veći broj onih koji pokušavaju iskoristiti tuđu nesreću za svoju korist te se nadam da će sustav takve prepoznati i sankcionirati.”

 

‘Vlada bi za grad sisak trebala izdvojiti dodatna sredstva, s obzirom na to da prstom nisu maknuli u obnovi grada, kako bismo mi mogli preživjeti zimu’, upozorava Dalibor Lasić iz Inicijative građana

 

Nacional je pitao Stožer civilne zaštite za otklanjanje posljedica katastrofe uzrokovane potresom i ministra Medveda postoji li evidencija o broju kontejnera i njihovim korisnicima, ali i jesu li točne tvrdnje da su lokalne samouprave i građani prepušteni sami sebi, da nema međuresorne suradnje i da na terenu umjesto organiziranog sustava pomoći vladaju kaos i beznađe. A što je Stožer odgovorio?

“Odmah nakon potresa pristupilo se zbrinjavanju stanovništva, a jedan od oblika bio je i osiguravanje mobilnih kućica i stambenih kontejnera što je provodio Stožer civilne zaštite za sanaciju posljedica potresa. Ukupno je na cijelom potresom zahvaćenom prostoru postavljeno i na električnu energiju priključeno 2288 stambenih jedinica, od toga je Stožer osigurao 2100, a preostalih 188 bile su različite donacije. Kontejneri i mobilne kućice postavljani su uglavnom neposredno uz stradale objekte i dvorišta gdje su ljudi ostali na svojim imanjima. Za stradale u potresu koji su stanovali u višestambenim zgradama izgradila su se kontejnerska naselja, njih ukupno 14, u kojima je namješteno i putem Stožera opremljeno 336 kontejnera u kojima je useljeno, prema evidenciji lokalnih stožera, 536 osoba. Država je putem Stožera investirala u pripremne radove i infrastrukturu gotovo 25 milijuna kuna i osigurala većinu od 336 kontejnera u naseljima. Nedavno je Vlada uplatila Gradu Petrinji 30 milijuna kuna kako bi se završilo gospodarsko naselje na Sajmištu u Petrinji. Svi kontejneri su još zimus opremljeni grijalicama, gdje je bilo potrebno više od 1200 grijalica, a pred ljeto je podijeljeno više od 1300 mobilnih klima-uređaja. Svim kontejnerskim naseljima upravljaju gradovi i općine na čijem se području nalaze – u Sisku sedam naselja, Petrinji četiri te po jedno u Glini, Majuru i Donjim Kukuruzarima. Također, lokalne vlasti su useljavale ljude u ta naselja te upravljaju svim zbivanjima u naseljima. Plaćanja električne energije oslobođena su sva domaćinstva čiji objekti imaju žute i crvene oznake HCPI-a. Država putem Stožera svakodnevno osigurava prehranu, pa i za ljude u kontejnerskim naseljima – dnevno je to oko 2200 obroka”, stoji u odgovoru Stožera civilne zaštite za sanaciju posljedica potresa.

Mevluda Dedić i Ante Lemaić živjeli su prije potresa u socijalnim stanovima u zgradama koje je potres uništio, dok je Tihana Lončarić bila u podstanarskom stanu, a sada ih očekuje neizvjesna sudbina, dok Tihani Lončarić prijeti i izbacivanje iz HEP-ova kontejnerskog naselja u Sisku. PHOTO: Luka Mjeda

Komentiraj