Početak nove školske godine sa sobom tradicionalno nosi mnogo brige, stresa, pa i straha, podjednako kod nastavnika, djece i roditelja. Prvi dolazak u školu na najmlađe može ostaviti jak dojam, a kako on ne bi bio negativan, u tome pomažu razni priručnici, stručna literatura, tečajevi i radionice, kako online tako i offline.

Priručnici su uglavnom pisani za odrasle koji pomažu djeci. To je promijenila Željka Horvat-Vukelja, inače dugogodišnja urednica popularnog dječjeg časopisa Modra Lasta, autorica priča za djecu te začetnica nove književno-scenske forme pričokaz. Radi se o kombinaciji priče i scenskog igrokaza u kojemu publika aktivno sudjeluje.

U izdanju Školske knjige izišla je priča ‘Žinko u školi‘ koja govori o malom ježu koji se boji škole, no to ne želi priznati. Ideja Željke Horvat-Vukelje o nastanku djela razvijala se godinama, bila je ispričana na slične načine, a onda ju je autorica devet godina poslije pretočila u djelo.

Press

“Priču sam dugo vremena imala samo u mislima. Pripovijedala sam je djeci na književnim susretima i pritom je dorađivala. Tek nakon što sam je ispričala više od 100 puta, sjela sam i zapisala je. Najljepše mi je i najdraže kada, pričajući djeci, spontano dođem do sve boljih detalja u sadržaju i kad u izrazu postanem jednostavna, prirodna i uvjerljiva”, rekla je Željka Horvat-Vukelja.

Sinergija priče i slikovnice ne bi bila potpuna bez ilustracija, a za njih se pobrinula Branka Hollingsworth. “Mogu reći da mi se Žinko pred očima odmah stvorio kao lik jer je Željka imala napravljene lutkice za priču. Međutim, Željka moje likove nije vidjela sve dok knjiga nije bila spremna za tisak! Malo me bilo strah da joj se neće svidjeti, ali čini se da sam dobro pogodila”, istaknula je Branka Hollingsworth.

Ovo nije prva suradnja Željke Horvat-Vukelje i Branke Hollingsworth. Prva im je zajednička knjiga ‘Reumatični kišobran’ nakon koje su spisateljica i ilustratorica nastavile suradnju i u Modroj lasti i u udžbeničkom programu Školske knjige.

Radnja djela zbiva se u šumi u kojoj žive životinje ljudskih osobina. Jež Žinko odbija ići u školu što je njegovim roditeljima neshvatljivo, no izostavljaju dodatna pitanja brinući se o svakidašnjim životnim problemima. U potrazi za zabavom mali jež odlazi od jednog do drugog šumskog prijatelja sve dok ne spozna da su svi otišli u školu. Ubrzo Žinko postaje svjestan toga da škola nije mjesto koje se treba izbjegavati. Baš suprotno, u školi ne samo što se stječe znanje nego je to i mjesto zabave.