Izdavačka kuća Fox & His Friends izdala je album “Pop Not Pop”, glazbu zagrebačkog kolektiva umjetnika NEP nastalu od 1985.-1989. u kojoj se ističe obrada “Trans Europe Express” Kraftwerka, vokali Anje Rupel iz Videosexa, ali i zaboravljen zvuk na tragu Cabaret Voltaire, Laibacha i Yello.

Vinilna ploča dugosvirajući je prvijenac kreativaca unutar zagrebačkog kolektiva multimedijskih i intermedijskih umjetnika NEP (Nova Evropa) kojeg od prije 40 godina vodi poznati dizajner, povjesničar umjetnosti, bivši urednik Arkzina i profesor Dejan Kršić.

Ujedno, to je i prvi službeni glazbeni “manifest” tog, uvjetno rečeno, “underground” umjetničkog kolektiva iz 80-ih koji se u svome radu prvenstveno izražavao provokativnim grafičkim dizajnom, intervencijama u prostorima vizualnih komunikacija, pamfletima, fanzinima i manifestima kritike umjetnosti, ideologije, društva i politike.

Izdavanje vinila uslijedilo je nakon prošlogodišnje izložbe u galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva u Zagrebu “NEP / Nova Evropa: Kunst ist Zeitlos – Europa endlos”, gdje je bio izložen veliki dio njihove umjetničke produkcije. Između ostaloga i niz glazbenih kazeta koji su, u zagrebačkom “undergroundu” kao samoizdati, prije više od 30 godina, bili umnožavani u kućnoj radinosti i dijeljeni kolekcionarima, ali nikada nisu bili službeno objavljeni.

Projekt rekontekstualizacije i restauracije pokrenut 2017.

No, riječko-zagrebačka izdavačka kuća Fox & His Friends u suradnji sa nezavisnom istraživačkom platformom i arhivom Jučer Danas Sutra, pokrenula je 2017. obiman projekt rekontekstualizacije i restauracije glazbene strane NEP-a i objavila singl “Decadance”, kojega je remiksirao njemački  umjetnik Benedikt Schmidt pod pseudonimom Snuffo i doveo ga na europske i svjetske plesne podije. Uz pozitivne domaće kritike, singl “Decadance” bio je popraćen i visokim ocjenama u utjecajnim britanskim magazinima poput MixMaga i DJ Maga, a našao se i na listama brojnih inozemnih DJ-a.

Time je Fox & His Friends Records započeo dugoočekivano otkrivanje NEP-a kao iznimno zanimljivog glazbenog inovatora koji je još od početka 1980-tih balansirao na granicama kvalitetne ambijentalne, eksperimentalne i plesne elektronske glazbe koju su tadašnje diskografske kuće uglavnom zaobilazile. Zaključno, na kraju višegodišnjeg procesa prikupljanja i obrade, krajem siječnja napokon je i na vinilu izašla i pomno izabrana, urednički pročišćena i restaurirana glazbena ostavština NEP-a – “must have” za sve zagrebačke alternativce koji su se krajem 80-ih okupljali u “Jabuci”, “Lapidariju” i u atriju Radija 101.

Album “Pop Not Pop”, čine konceptualni spoj dvije malo poznate strane NEP-a – dio produkcije nazvan “Not Pop” mračniji je i sporiji underground, sa zvučnim eksperimentima tipičnima za kultne Cabaret Voltaire , Bauhaus, Laibach i Yello, uključujući i za kasne 1980-te proročki hit “Novi poredak (Auguri)” – svojevrsnu najavu dolaska novog, prema autorima, ne nužno i boljeg, političkog, ideološkog i kulturnog sustava.

U toj proročkoj pjesmi od koje je i Laibach mogao preuzeti poruku, Dejan Kršić kao augur (svećenik koji tumači volju bogova analizirajući let ptica) najavljuje: “Kažu da mijenja se vjetar, da stvari dobivaju red – Kažu da mijenja se vjetar, dobiva novi smjer” te zaključuje: “Naš prijatelj kaže da sve je u redu, ptice lete u krug”.

Drugi dio albuma “Pop” plesna je glazba nastala pod utjecajem Kraftwerka, uključivši i obradu antologijskog hita “Trans Europe Express” te u zagrebačkim interpretacijama synth-popa tog vremena pripada i iznenađujuće optimistični radiofonični zvuk koji i danas zvuči svježe i razigrano.

Nepoznati ženski vokal snimljen nakon tuluma

Svojevrsni “biser” albuma i potencijalni hit, iako je nastao prije tridesetak godina, jest “Proljetna pjesma”, izvanredno vesela “stvar” puna životnog optimizma nalik na nezaboravne uratke zagrebačke grupe “Vještice”. Naravno, s “alternativnim” odmakom i ženskim vokalom, zasad nepoznate Natalije koja je prema urbanoj legendi, darovala svoj glas u studiju NEP-a nakon jednog zagrebačkog tuluma i potom nestala u kolektivnom zaboravu nadolazećih 90-ih.

Inače, i kolaboracije na albumu nazvanom “Pop Not Pop (Songs For New Europe 1985-1989)” su impresivne – gošća na vokalima je Anja Rupel, zvijezda legendarne slovenske skupine Videosex, produkciju potpisuju, između ostalih Janez Križaj i Iztok Turk (također iz Videosexa) te Davor Daga Devčić i Robert Logožar. NEP su uz vodstvo Dejana Kršića još činili Gordana Brzović, video-umjetnica, Jane Štravs, slavni fotograf skupina Laibaich i Borghesia, te episkop slavonski, vladika Jovan Ćulibrk, nekoć u NEP-u uključen pod svojim svjetovnim imenom Neven Ćulibrk kao publicist, kritičar i veliki poznavatelj glazbe.

Dizajn omota ploče “Pop Not Pop (Songs For New Europe 1985 – 1989)” potpisuje Dejan Kršić, koji je za njega već nominiran za Izložbu hrvatskog dizajna 19/20 i Veliku nagradu HDD-a, a koji je koristio originalne grafike NEP-a, uključio dijelove i manifesta 80-tih i reinterpretirao neke od svojih najpoznatijih radova, poput kontroverznog kolaža “Radical Chic”.

Predgovor je napisao Željko Luketić, materijale s originalnih vrpci je odabrao Leri Ahel, dok je tehnički majstor – “rezač” za ovu ploču bio Joachim Hinsch.

“Hinsch je njemački mastering i cutting inženjer koji je do sada radio sa imenima poput Yello, The Smiths, Test Department, Einstürzende Neubauten, Cocteau Twins i drugima”, ističe Luketić. Svjetsku distribuciju ploče potpisuje nizozemski Clone Records, a NEP se već sada nalazi i u japanskim trgovinama ploča.