Teško je pretpostaviti da bi u Rijeci mogao pobijediti netko s desnog političkog spektra. Ta tvrdnja, koju je u nedjelju za nacional.hr izrekao riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, mogla bi se smatrati najavom predstojećih izbora u jedinome europskom gradu u kojemu je parlamentarna socijaldemokracija uspješno odmijenila jednostranački socijalizam, pa se još tri duga desetljeća održala na vlasti, u okolnostima koje lijevoj politici nikako nisu išle naruku.

Lokalni izbori u svibnju u mnogim će sredinama biti zanimljivi – Zagreb i Vukovar samo su dva primjera – ali ni Rijeka neće zaostajati. Tim će izborima, naime, završiti epoha Vojka Obersnela, gradonačelnika čijih je pet vehementnih mandata postalo prepoznatljivo i izvan hrvatskih granica, nakon što je dva desetljeća vođenja grada okrunio spektaklom Europske prijestolnice kulture.

Nakon pobjede na prošlim izborima Obersnel je najavio da ulazi u posljednji mandat, a to je prije nekog vremena potvrdio i gradski SDP, kandidirajući Obersnelova osmogodišnjeg zamjenika Marka Filipovića. Filipovićeva je kandidatura jedna od šest dosad najavljenih: grad želi voditi i drugi Obersnelov zamjenik, dugogodišnji riječki političar i počasni predsjednik Primorsko-goranskog saveza (PGS) Nikola Ivaniš, vjeroučitelj i saborski zastupnik Mosta Marin Miletić, saborska zastupnica Radničke fronte Katarina Peović, donedavni ravnatelj Kliničkog bolničkog centra Rijeka Davor Štimac te bivši HDZ-ovac Hrvoje Burić, poznat po mnogim lokalnim okršajima, od kojih se teško sjetiti ijednog koji je završio uspješno.

Do izbora je još četiri mjeseca, pa će kandidatura zasigurno biti još, jer se čeka HDZ. Novi list, pak, nedavno je objavio kako je kandidata najavila i Lista za Rijeku, te sugerirao da bi se jedan riječki sveučilišni profesor filozofije mlađe generacije mogao predstaviti kao kandidat nacionalno uspješne Platforme Možemo, čija je saborska koalicija s Radničkom frontom pukla, među ostalim, baš zbog spora oko kandidature Katarine Peović za gradonačelnicu Rijeke.

Zasad se najzanimljivim čini ono što može izgledati kao politički razlaz: kandidatura sadašnjih Obersnelovih zamjenika, Nikole Ivaniša iz PGS-a i Marka Filipović iz SDP-a: stranke su im u koaliciji, oni do svibnja provode isti gradonačelnički mandat, a već su najavili konkurentsku političku borbu. Ipak, ni Filipović, ni Ivaniš, a ni Obersnel, ne govore javno jedni protiv drugih, štoviše. Tek je Filipović za nacional.hr kazao kako mu je žao zbog razlaza, naglašavajući ipak da ne kani kritizirati još uvijek aktualne političke partnere. Ivaniš je za nacional.hr objasnio kako je “za PGS važno da nakon 30 godina kontinuiranog postojanja definira autonomiju u Gradskom vijeću, i izmjeri vlastiti ugled u riječkom biračkom tijelu”, dok je Obersnel nacionalu.hr kazao kako “vjeruje da će SDP s PGS-om u Gradskom vijeću ostvariti suradnju i nakon izbora, kako god oni završili”.

Ono, dakle, što na prvi pogled izgleda kao politička svađa, moglo bi se pokazati pragmatičnim političkim manevrom: liste SDP-a i PGS-a za Gradsko vijeće mogle bi dobiti više glasova odvojeno nego u predizbornoj koaliciji, pa bi njihova poslijeizborna koalicija u gradskom parlamentu mogla biti snažnija. Riskantnije će biti na izborima za gradonačelnika, jer će se glasovi podijeliti, pa bi i Ivanišu i Filipoviću mogao izmaknuti drugi krug. No ako jedan od njih osvoji drugi krug, onaj drugi zasigurno će ga podržati. Stoga bi se predizborni razlaz, paradoksalno, poslije izbora mogao pokazati kao promućuran “dupli pas” koalicijskih partnera koji se, zapravo, nikada nisu ni razišli.

No, od odnosa u vrhu sadašnje lokalne vlasti Rijeke, možda je i važnije to da je stasala nova, nipošto nezanimljiva politička generacija. “ Ako je SDP lijevo, onda narodu ljevica ne treba”, rezolutno poručuje Katarina Peović, koja se u dosadašnjih pola godine saborskog mandata predstavila kao zastupnica autonomnog nastupa, koja nepopustljivo zagovara obespravljene i deprivilegirane. To kani nastaviti i na izborima u Rijeci, uz napomenu kako se predizborna kampanja odvija u neobičnim uvjetima: “Prvo korona koja smanjuje interakciju, a onda i nedavni potresi, koji su ne samo fizički, već i politički ‘razdrmali’ Hrvatsku.” “Teško se zadržati na ispraznom lokalpatriotizmu dok se Hrvatska trese, dok se postavljaju pitanja postojimo li mi uopće kao društvo ili smo svedeni na zbroj individua koje se moraju pobrinuti same za sebe”, poručuje Katarina Peović.

Radnička fronta u izbore ulazi kako bi “tumačila uzroke obespravljenosti većine, te ponudila okvir za demokratizaciju odlučivanja o bitnim pitanjima koja utječu na život Riječana i Riječanki”, kazala je za nacional.hr. “Posljednjih 20 godina u Rijeci se ustanovila klijentelistička i interesna mreža koja je rezultat činjenice da se vlast desetljećima ne mijenja. Svako tko živi u Rijeci zna kako je teško doći do posla i da je zapošljavanje povezano s takvim mrežama i skupinama koje jedne druge održavaju. Tako je u svim sektorima – od gradske uprave do kulture. Klijentelizam dovodi i do neracionalnog poslovanja, a onda i osiromašenja grada u kojem su sve lošije i nedostupnije neke od temeljnih usluga poput javnog prijevoza, skupljih groblja, odvoza otpada i drugih”, konstatira.

Na drugom polu političkog spektra kadidaturu je najavio vjeroučitelj i saborski zastupnik Mosta Marin Miletić, ujedno, za sada i najdesniji kandidat za riječkog gradonačelnika. Njegov je cilj motivirati apstinente. “Građani Rijeke izgubili su povjerenje u svoje političare i političke procese i zato ih je izrazito malo izlazilo na izbore. Moj program namijenjen je svim našim sugrađanima, ali u najvećoj mjeri upravo njima koji apstiniraju”, kazao je za nacional.hr. “Poticanje veće uključenosti građana u odluke koje se donose u Rijeci, od odabira malih kvartovskih projekata pa do onih ključnih gradskih u posebnom mi je fokusu, baš kao i poticanje poduzetništva i otvaranje atraktivnih radnih mjesta te aktivacija neiskorištene  gradske imovine u funkciji gospodarskog razvoja”, dodaje, ističući ovakav koncept razvoja: “Suradnja između obrazovnih institucija i poduzetnika uz svesrdnu pomoć grada bit će  jedan od ključnih ciljeva mog programa.  Znanje je danas najveći kapital i tu Rijeka može jako puno napraviti. To su razvojne točke mog programa na koje se nadovezuju i odgovarajuće socijalne politike utemeljene na solidarnosti.”

U političkome centru, ideološki gotovo neutralan, kandidirao se liječnik internist bez političkog iskustva, nepoznat na nacionalnoj političkoj sceni, ali zato ugledan u Rijeci: donedavni ravnatelj Kliničkog bolničkog centra Rijeka Davor Štimac. U svibnju ove godine, nije mu produžen mandat na mjestu prvog čovjeka riječke bolnice, premda je pod njegovim vodstvom uspješno počela gradnja novog KBC-a Rijeka.

Upućeni u odnose u Rijeci predviđaju da bi Štimac, s nezavisnom listom koju je nazvao varirajući vlastito ime – “Da štima grad” – mnogima mogao pomrsiti račune. Da je u kampanju krenuo ozbiljno, svjedoči i kvalitetno producirani petnaestominutni video, objavljen na youtubeu, koji najavljuje personaliziranu i ambicioznu kampanju. U izjavi za nacional.hr, Vojko Obersnel spomenuo je kako su se “pojavili i neki nezavisni kandidati”, ocjenjujući kako su “krenuli agresivno”. “Ta grupa ljudi traži svoje mjesto pod suncem, a namjere su im prije svega podređene poslovnim interesima. Ali, i to je politika”, komentirao je iskusni gradonačelnik na odlasku, u čijem je mandatu Rijeka, kao rijetko koji drugi grad bivše Jugoslavije, sačuvala ugled oaze otvorene svima. Sudeći po dosadašnjoj kampanji, tako bi moglo i ostati – a to jest postignuće nekonfliktne tranzicije iz socijalizma u parlamentarnu socijaldemokraciju. Ma što tko mislio o tome.