“Nula covida” u Europi – Ideal ili iluzija?

Dva milijuna Novozelanđana započelo je u ponedjeljak trodnevnu karantenu u Aucklandu zbog samo tri slučaja covida-19. Brzo i odlučno zatvaranje kako bi se život što prije vratio u normalu – to je strategija “nula covida” koju primjenjuju Azija i Oceanija. No je li to izvedivo i u Europi?

Tom strategijom želi se u nekoj regiji ili zemlji smanjiti cirkulaciju koronavirusa na nulu strogim mjerama koje se uvode čim se zaraza pojavi. To se kombinira s drastičnom kontrolom žarišta (testiranje, praćenje, izolacija). Istodobno, normalan život može se nastaviti u područjima u kojima virusa nema.

Sve više stručnjaka zauzima se da se takva startegija primijeni i u Europi.

“Za zemlje koje su je usvojile prednost je trostruka”, istaknuo je švicarski epidemiolog Antoine Flahault.

To su, na primjer, Novi Zeland, Australija, Kina, Tajvan i Vijetnam.

“Na zdravstvenom planu, oni su nesporni svjetski prvaci po malom broju umrlih po stanovniku, a na društvenom život se odvija normalno. Barovi, restorani, kulturne i sportske aktivnosti, škole i sveučilišta normalno su otvoreni, a epidemiološke mjere gotovo i ne postoje”, objasnio je.

“Na gospodarskom planu, Tajvan i Kina bilježe pozitivan rast BDP-a”, dodao je Flahault, direktor Instituta za globalno zdravlje pri Sveučilištu u Ženevi.

Suživot s virusom

On smatra da je strategija “nula covida” bolja od “strategije ublažavanja” koju provodi većina zemalja na Zapadu, što se zapravo odnosi na “organiziranje suživota s virusom između dva vala”.

“Suživot s virusom znači što? Sadašnja situacija nije prihvatljiva, dugoročno previše je nepoznanica”, kazao je Martin McKee, profesor javnog zdravlja na Londonskoj školi higijene i tropske medicine.

“Uzalud se pokušava epidemiju staviti pod kontrolu, neprestano dolaze novi valovi i nova zatvaranja i nitko ne može ništa isplanirati, putovanje na odmor, vjenčanje ili ulaganje u otvaranje restorana”, rekao je.

“I što više virus cirkulira, češće su mutacije. Ne možemo dalje tako s trećim, četvrtim, petim, dvadesetim valom”, rekao je McKee, koji je uvjeren da je “nula covida jedina alternativa”.

No može li se tu strategiju prenijeti s jednog kraja svijeta na drugi? „

“To bi bilo teže u Europi”, smatra australski stručnjak Archie Clements, epidemiolog na Sveučilištu Curtin u Perthu.

“Više je razloga za to. Ondje je veća mobilnost, veća gustoća stanovništva u gradovima, ovisnost europskog gospodarstva o prekograničnim putovanjima i činjenica da je Europa važno odredište za putovanja”, rekao je.

Imperijalistički pogled

“U Australiji i na Novom Zelandu imamo prirodne prednosti koje se ne mogu kopirati drugdje, napose našu izoliranost i nepostojanje kopnenih granica”, rekao je.

Takvi argumenti nisu uvjerljivi za europske pobornike “nule covida”.

“Kada Ujedinjeno Kraljevstvo ima mortalitet od Njemačke, Švicarske ili Francuske, onda ne govorimo da je to zato jer su otok”, rekao je Flahault, priznajući ipak da bi ta strategija značila kontrole na granicama u šengenskom prostoru.

On odbacuje još jednu teoriju, onu po kojoj su Azijati poslušniji u poštivanju jako strogih mjera od Europljana. “To je prilično imperijalistički pogled”, rekao je.

Neovisno o tome može li se strategiju “nula covida” preuzeti i u Europi, Clements smatra da je za to prekasno jer su se virus i njegove varijante jako raširile.

“Europa je propustila priliku da usvoji strategiju tipa nula covida na kraju prvog zatvaranja i radije je iskoristila ljeto i tako dopustila cirkuliranje virusa”, kazao je.

On se zauzima da “europske demokracije otvore istinsku raspravu kako bi se izbjeglo ponavljanje pogrešaka iz prošlosti”.

“Više zemalja za nekoliko će tjedana doživjeti značajno povlačenje epidemije i morat će si postaviti to pitanje”.

Komentiraj