Novootkriveni jugoslavenski funk iz prošloga stoljeća

Dvostruki album ‘Jugoton Funk Vol. 1’ pojavio se u prodaji i donosi preko 2o funk pjesama koje su 1970-ih godina, kada je funk bio na vrhuncu popularnosti, objavljene za diskografsku kuću Jugoton, danas Croatia Records. Kompilaciju su uredili Višeslav Laboš i David Blažević

Ovih dana u prodaji se pojavio dvostruki album “Jugoton Funk Vol. 1” s 21 pjesmom iz Jugoslavije 70-ih godina. Riječ je o funk pjesmama koje su tijekom 70-ih godina 20. stoljeća, kada je funk bio na vrhuncu popularnosti u svijetu, objavljene za diskografsku kuću Jugoton, danas Croatia Records. Ova kompilacija nastala je zahvaljujući entuzijazmu i strasti dvojice ‘’diggera’’, odnosno tragača rijetkih i zaboravljenih audioizdanja Višeslava Laboša i Davida Blaževića koji već godinama kao DJ Dr. Smeđi Šećer oduševljava klupsku publiku puštajući zaboravljene jugoslavenske hitove. Iako je krajem 2018. godine objavljena slična kompilacija “Socijalistički disco/ Ples iza jugoslavenske baršunaste zavjese 1977. – 1987.” u izdanju kuće Fox & His Friends koju su složili Leri Ahel i Željko Luketić i koja se bavi jugoslavenskim disco zvukom, “Jugoton Funk Vol. 1” je prva kompilacija koja je u prvi plan stavila funk koji se sramežljivo pojavljivao kod glazbenika iz Jugotona. Tako su Laboš i Blažević stavili naglasak na funk, ali su obratili pažnju i na prog rock, big band jazz funk, soul i bliske glazbene podžanrove koji su se povremeno pojavljivali u pjesmama glazbenika koji su tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća pokušali pratiti svjetske trendove te se oprobati u funku i sličnim plesnim ritmovima.

Soul Sound Band na albumu je predstavljen pjesmom ‘Ja te uzalud ljubim (Vehicle)’ iz 1971.; Grupa Ibn Tup na albumu je zastupljena s pjesmom ‘Događaj u ‘Balkan Expressu’ iz 1978. PHOTO: Privatna arhiva

Funk kao glazbeni žanr nikada nije zaživio na jugoslavenskoj sceni jer je najčešće spadao pod zabavnu glazbu pa ga je bilo teško pronaći, što je uspjelo sastavljačima ove kompilacije tek nakon preslušanih brojnih albuma raznih glazbenih pravaca. “Prije YouTubea si morao ući u shop s pločama pa od trenutno novopridošle gomile nepoznatih domaćih ploča i singlica, prema nekim svojim kriterijima, izabrati količinu koju ćeš taj dan poslušati. Ključni su upravo kriteriji, a dobar kriterij, kada od 100 ploča moraš odabrati njih pet i to brzo, a prvi ih put vidiš, stvar je poznavanja materije”, rekao je Laboš i objasnio kako su nekada ploče bile klasificirane po trgovinama.

Funk kao žanr nije zaživio na jugoslavenskoj sceni jer ga se najčešće svrstavalo u zabavnu glazbu, a sastavljači ovog CD-a preslušali su brojne albume raznih glazbenih pravaca

“Imao si uglavnom dvije do tri kategorije. Rock, jazz i klasika, novi val i ostalo kao manje vrijedno, zabavna, pop i narodna glazba. Nije bilo disca, funka ni elektronike. Kad je nešto bilo poznato, poput Olivera Mandića, onda je to išlo u abecedu primjerice novog vala. Nije išlo u zabavnu i pop glazbu jer su tamo bili Novi fosili. Uglavnom, dokle god se nešto nije isfuralo ili se prodavaču činilo da nema vrijednost, to je stajalo pod ‘ostalo’. Sjećam se tako prije nekih dvadesetak godina ‘iskopanih’ albuma Igora Savina i Master Scratch Benda. Te dvije ploče su do prije 15 godina bile izložene u hrpama ploča za cijenu od tri, pet ili deset kuna. Danas su preko sto eura. Tako su izlagani i Miša Blam i Marijan Kašaj, u hrpama narodnjaka, ali oko vidi psihodeliju omota i znaš da je nešto glazbeno kul i pomaknuto.”

Višeslav Laboš neumorno pretražuje glazbu u potrazi za nečim interesantnim. PHOTO: Tomislav Čuveljak/NFOTO

Selekcija na kompilaciji “Jugoton Funk” mnoge će iznenaditi jer se na njoj nalaze doista neka imena za koje nikada ne bi ni pretpostavili da su se oprobali u funku poput Arsena Dedića, Dalibora Bruna, Ipe Ivandića, Pro Arte ili Ljupke Dimitrovske kao i neke vrhunske funk pjesme potpuno nepoznatih izvođača čija karijera je trajala vrlo kratko ili pak u potpunosti ostala u sjeni prošlosti poput Marjana Kašaja i grupa Mladi levi, Oko, Kosovski božuri… U to vrijeme ni funk niti disco nisu privukli interes publike, ali ni kritike. Tako Siniša Škarica, doajen diskografije u Jugoslaviji i Hrvatskoj i dugogodišnji urednik izdanja u Jugotonu, a potom i u Croatiji Records koji je s grupom Mi, u kojoj je proveo sedam godina svirajući između ostalog i jazz rock i brass rock, u svojoj knjizi “Tvornice glazbe – Priče iz Dubrave (1970. – 1989.)” pišući o disco glazbi i autorima koji su se oprobali u discu i funku napisao: “Nitko od spomenutih nije dočekan s aplauzima muzičke kritike niti medijskom potporom općenito. Istodobno punk i novi val, upravo zahvaljujući unisonoj potpori omladinskog tiska, radijskom i televizijskom prostoru posvećenima rocku, pušta čvrsto korijenje. Rock kritika je glasna i entuzijastična. Disco u tom natjecanju za naklonost kritički orijentiranog glazbenog establišmenta kod nas nije imao prave šanse kao uostalom ni drugdje u svijetu. Najbliži tomu bio je wunderkind crno-bijelih tipki Oliver Mandić. S nekoliko iznimnih soul-funk-disco brojeva pokazao je kuda je sve to moglo krenuti, iako su istini za ljubav “Ljuljaj me nežno” i “Sutra imam prazan stan” imali malo veze s discom.”

‘Ovo je posljedica strasti za istraživanjem stare glazbe. Današnjica filtrira glazbenu prošlost pa je svako otkrivanje nečeg zaboravljenog osobno iskustvo’, kaže Višeslav Laboš

Složiti kompilaciju kao što je “Jugoton Funk” nije bio nimalo lak posao i predodređen je upravo za ‘’diggere’’, odnosno za ljude poput Blaževića i Laboša. “Oboje smo se ubijali od preslušavanja i ‘digganja’ godinama. To je teška arheološka strast. Što se tiče selekcije, kada smo odlučili osmisliti ovu antologijsku seriju, prvo smo prošli kroz svoje kolekcije ploča i sastavili tablice s kategorijama, trajanjima, kataloškim brojevima i našim privatnim identifikatorima razine funka i coola u pjesmi. Finalna selekcija i aranžman su trajali dugo i bio je to iterativni proces između mene i Laboša, gdje smo uzimali u obzir mnoge detalje izdanja. Od odabira pjesama radi održavanja dokumentarističkog karaktera serije, umjetničkog aranžmana i sekvenciranja radi ugode preslušavanja, količine miksabilnog materijala za plesne podije i kolaže, do kvalitete i autentičnosti glazbenih ideja. Na kraju je Laboš više preslušavao finalnu selekciju jer je u svom stilu majstorski brinuo i detaljizirao oko masteringa i ukupne zvučne slike kompilacije, a ja sam više pisao i sređivao popratnu dokumentaciju”, rekao je Blažević koji već godinama primjećuje svojevrsni uzlet starih jugoslavenskih funk pjesama. “Svakodnevno i sve više i više, rekao bih. Neke pjesme su univerzalno lijepe i zadatak je DJ-a smjestiti ih u pravi kontekst kada si ljudi bez brige mogu dopustiti da ih ponese glazba. Pogotovo je efektno kada to dolazi direktno s gramofona i nekakvog fizičkog artefakta kojeg je teško ili nemoguće pronaći. Naravno, sve to ostaje uvijek u okvirima mikro scene.”

Naslovnica dvostrukog albuma naziva ‘Jugoton Funk Vol. 1’

Također je zanimljiva činjenica što su unatoč globalnim trendovima brojnih glazbenih žanrova i porastu širenja glazbe zahvaljujući tehnologiji i raznim platformama za distribuciju glazbe i Blažević i Laboš zapeli na ex yu funku. Tako se Blažević sasvim slučajno zaljubio u ex yu funk.

“Jako sam volio slušati puno razne muzike. Prva opsesivna ljubav je bila hip hop, to je evoluiralo u funk i sve derivate, a kulminiralo je u trenutku kada sam u jednoj britanskoj funk pjesmi čuo stih na hrvatskom jeziku ‘Kad želim ti reć, draaagi ja vooooolim te’. Tu pokrećem opću potragu da bih saznao tko je zaslužan za taj vokal i dolazim do meni tada nepoznatog imena Tihomir Pop Asanović i njegove pjesme ‘Telepatija’, a onda i do albuma ‘Majko Zemljo’ koji sam kupio u Free Birdu putem njihove kataloške prodaje za 50 kuna. I to je bilo to. Ispred mene se otvorio ponor nepoznavanja jugoslavenske glazbene scene, nevjerojatnih muzičara, ideja i priča, rijetkih izdanja i nekog domaćeg korijena coola i baze za digging i kolekcionarstvo koje je nedostajala mojoj muzičkoj priči. I to je sad daleko od funka, rocka, disca i sličnog. Odavno sam duboko u riznici narodne glazbe ovih prostora, pogotovo onog što su radila kulturna umjetnička društva u 60-im i 70-im godinama, autori narodnih pjesama te romski orkestri u tom periodu. Tu se skriva ogromno bogatstvo i originalni funk”. Višeslav Laboš svoju je strast prema ex yu funku maksimalno pojednostavio. “Nije to toliko ljubav prema jugoslavenskoj muzici, koliko posljedica strasti za istraživanjem stare glazbe. Bez obzira na nominalnu dostupnost svega, današnjica dosta grubo filtrira glazbenu prošlost tako da je svako otkrivanje nečeg starog i interesantnog, a zaboravljenog vrlo osobno iskustvo.”

‘Ovaj je album teška arheološka strast. Što se tiče selekcije, kada smo odlučili osmisliti ovu antologijsku seriju, prvo smo prošli kroz svoje kolekcije ploča’, kaže David Blažević

Jugoton je nekada bila jedna od najvećih i najprofitabilnijih diskografskih kuća u ovom dijelu svijeta pa ne čudi da kopanje po njihovu arhivu s brojnim poznatim i nepoznatim zvučnim zapisima doista može izazva veliku strast ‘’diggera’’. Funk se u Jugoslaviji pojavljivao u tragovima pa tako i u katalogu Jugotona, iako su ti tragovi izuzetno zanimljivi i nevjerojatno kvalitetni pa doista čudi što je trebalo toliko vremena da netko s odmakom od gotovo 50 godina otkrije kakvo se bogatstvo krije u diskografskoj prošlosti. Na nastavku kompilacije “Jugoton Funk Vol. 2” Blažević i Laboš intenzivno rade nadajući se da će je objaviti 2021.

David Blažević godinama primjećuje uzlet popularnosti jugoslavenskih funk pjesama. PHOTO: Tomislav Čuveljak/NFOTO

Komentiraj