Objavljeno u Nacionalu br. 701, 2009-04-21

UMJERENI POLITIČKI vođe u Afganistanu i Pakistanu prisiljeni su radi glasova birača na suradnju s islamskim ekstremistima

Osam godina nakon što je srušena talibanska vlast u Afganistanu pomalja se nova talibanska država, na još širem području od onog koji su talibani kontrolirali do 2001. Taj teritorij prostire se – kao nekad – južnim i središnjim Afganistanom, ali sad i dijelovima susjednog Pakistana, gdje se širi područje pod njihovom kontrolom. Talibani, preuzimajući polako vlast, čine so upornim širenjem na lokalnoj razini, ne obazirući se na državne granice i državne vlasti. Uostalom, u obje države vlade su toliko slabe da se tom širenju ne mogu suprotstaviti. U Afganistanu je antitalibanski, proamerički predsjednik Hamid Karzai sada prisiljen na pakt s talibanima, a u Pakistanu predsjednik Ali Asif Zardari polako prepušta pojedine pokrajine talibanima. U obje zemlje talibani djeluju u savezništvu s drugim ekstremističkim islamistima, no svugdje šire svoje područje bilo neposredno preuzimajući lokalnu vlast, bilo posredno namećući svoju vrstu vladavine i islama.

Gdje su talibani već preuzeli kontrolu, vidi se u prvom redu po položaju žena. Kad su talibani 2001. u Afganistanu srušeni s vlasti, jedna od prvih mjera nove vlasti bila je ukidanje drastičnih ograničenja ljudskih prava žena. No takvi zakoni i običaji počeli su se vraćati u u mnogim područjima južnog i istočnog Afganistana, a ovih dana još nešto pokazuje kako se širi talibanski utjecaj u Afganistanu.

Afganistanski predsjednik Hamid Karzai, koji je nekoć dugo živio u SAD-u i kojega su dosad smatrali “američkim čovjekom”, jer su ga Amerikanci postavili na vlast nakon rušenja talibana, učinio je nešto što je zgrozilo američku, ali i širu svjetsku javnost. Uveo je zakon – doduše samo za šiitsko pučanstvo – kojim se legalizira silovanje u braku, te se ženama ukidaju ljudska prava pa su one gotovo na razini onoga što su svojedobno ženama nametali talibani. Taj zakon, koji je Karzai odobrio, jedan je od najokrutnijih protuženskih zakona na svijetu, pa je u tom svjetlu još groznije to što je učinio “američki čovjek” Karzai. Doduše, nakon općeg negodovanja u zapadnoj javnosti Karzai je pod pritiskom Amerikanaca obznanio da se novi zakon neće provoditi. No njegov ministar pravosuđa objasnio je da zakon nije ukinut, nego samo suspendiran dok se ne utvrdi je li u skladu s međunarodnim obvezama Afganistana.

U zakonu se izričito kaže da žena mora biti spremna na spolne odnose kad god se to muškarcu prohtije, čime se, de iure, legalizira silovanje u braku. Tako Članak 132 tog zakona kaže: “Ako muž nije na putu, on ima pravo na seksualne odnose sa svojom suprugom svake četvrte noći. Ako žena nije bolesna od neke bolesti koju bi snošaj mogao pogoršati, ona je dužna pozitivno odgovoriti na seksualne želje svog muža.” Članak 133 tog zakona ponovno uvodi ograničenje na kretanje žena, kao u doba talibanske vlasti: “Žena ne smije napustiti kuću bez dozvole muža, osim u slučaju medicinskog ili kakvog drugog hitnog slučaja.”
U zakon su uvedene i mnoge druge odredbe koje diskriminiraju žene, one gube pravo na nasljeđivanje imovine muža, a članak 27 legalizira udaju maloljetnica, očevi mogu ugovoriti brak za svoje kćeri čim dobiju prvu menstruaciju.

Kad je taj zakon dan afganistanskom parlamentu na razmatranje, rijetke zastupnice u njemu, zgrožene onim što je pisalo u nacrtu zakona, alarmirale su inozemne organizacije za zaštitu ljudskih prava i medije. Mediji su digli uzbunu, ali to nije omelo Karzaija da provede što je naumio. Neke su zastupnice pokušale otvoriti raspravu, no zakon je izglasan bez ikakve parlamentarne debate i trebao je stupiti na snagu predsjedničkim potpisom. Američki mediji mislili su da će Karzai odbiti potpisati taj zakon, ali ga je on ipak potpisao. No tek tada su krenuli najžešći napadi na Karzaija u američkim medijima i iz političkih krugova, pa je on sada objavio da je primjena zakona zaustavljena.

Mnogi su se u SAD-u pitali kako je moguće da je Karzai, za kojeg su svi mislili da je prozapadno orijentiran, potpisao taj zakon, Za to postoji jednostavno objašnjenje. U kolovozu se u Afganistanu održavaju predsjednički izbori, na kojima će se ponovno kandidirati i Karzai, pa on želi sebi stvoriti što širu izbornu bazu. On se dosad najviše oslanjao na sjeverna plemena, dok je među Paštunima, koji žive na jugu Afganistana te na istoku uz pakistansku granicu imao manje podrške. Procijenio je da mu je stoga posebno važno da stekne podršku afganistanskih šiita, koji čine 15 posto stanovništva, a oni redovito disciplinirano podržavaju onog političara za kojeg smatraju da će najviše učiniti za šiite. Afganistanski šiiti vrlo su konzervativni te su bili nezadovoljni relativno liberalnim zakonodavstvom koje je dosad uređivalo obiteljske odnose u Afganistanu. Kao uvjet da podrže Karzaija tražili su novi zakon o obitelji, koji bi se odnosio samo na šiitsku zajednicu, a koji bi bio krajnje konzervativan. Karzai je na to pristao.

Bio je uvjeren da neće biti problema jer su šiitske žene slabo obrazovane pa i ne znaju što su ženska prava, a vjerovao je da neće biti otpora u drugim zajednicama jer se zakon njih ne tiče. No na Zapadu je i taj zakon samo još jedan znak kako se u Afganistanu vraća islamski radikalizam, kako jačaju talibanske ideje, a Amerikanci se boje da bi talibani i islamski ekstremni konzervativci mogli na kraju opet ovladati Afganistanom i pretvoriti ga u bazu Al Qaede za svjetski terorizam.

Amerikanci su Karzaiju upravo i predbacili da dopušta novu talibanizaciju Afganistana. Od njega su tražili da to zaustavi, a kad je on počeo pokazivati da više neće slušati američke sponzore, nego će više pozornosti posvećivati odnosu snaga među etničkim i vjerskim zajednicama u Afganistanu, Amerikanci su ga se odlučili lišiti. Tvrdi se da će Amerikanci na tim predsjedničkim izborima u kolovozu imati drugog svog kandidata za predsjednika. Njihov će cilj biti da u Kabulu na vlasti bude netko tko će s njima surađivati, a ne Karzai, koji to više ne želi, nego vjeruje da će se na vlasti moći održati i protiv volje Amerikanaca ako skupi što više podrške među konzervativcima, makar to značilo i ovakvo nametanje zakona kojima se žene pretvaraju u seksualne robinje svojih muževa.

Vrlo slično širi se talibanski utjecaj i u susjednom Pakistanu, gdje su talibani svoju vlast uveli u širokim područjima uz granicu s Afganistanom, a od prošlog mjeseca preuzeli su vlast i na sjeveru Pakistana u pokrajini Swat, samo 150 km sjeverno od pakistanske prijestolnice Islamabada. Riječ je o lijepoj planinskoj dolini, gdje živi oko 2 milijuna ljudi, koja je čak imala i turističko značenje, pa je tamo svojedobno sagrađen i skijaški kompleks. Prije dosta godina tu je boravila i britanska kraljica te tamošnje krajolike usporedila s onima u Švicarskoj. Tamo žive tradicionalna paštunska plemena koja prije nisu osporavali pakistansku državu, dok je pakistanska vlast poštivala lokalnu plemensku samoupravu.

No, prije dvije godine počela se situacija u Swatu mijenjati, u prvom redu zbog lokalnih vođa koji su se radikalizirali i zahtijevali da se u pokrajini uvede šerijatsko pravo. Tada je počelo dolaziti i do prvih sukoba s pakistanskim službama sigurnosti. U pokrajini je nastala opća nesigurnost pa su zatvorena skijališta i prestali su dolaziti turisti. Akciju protiv vlasti vodio je tajanstveni Maluana Fazllulah, zet Sufija Muhammeda, jednog od najpoznatijih i najutjecajnijih pakistanskih radikalnih islamista.

U Swatu su osnovane paravojne talibanske grupe koje su napadale i policiju i civile za koje su talibani smatrali da se ponašaju suprotno islamskoj vjeri. Na udaru su posebno bili mladi koji su prihvatili elemente zapadne kulture, a posebno djevojke koje su se htljele školovati, što je protiv pravila radikalnog islama. Pakistanska vlada tamo je poslala 20.000 vojnika, ali su talibani imali značajnu podršku lokalnog stanovništva i vlada se povukla iz Swata. Talibani su objavili primirje i ondje preuzeli svu vlast.

Sada mnogo ljudi napušta Swat, nakon što je sporazumom pakistanskih vlasti i lokalnih talibanskih plemenskih poglavara uvedeno šerijatsko pravo. Ponajviše bježe obitelji sa ženskom djecom, mlade žene, ali i ljudi koji su se bavili sada zabranjenim poslovima, kao nastavnice ženskih škola, koje se sada u Swatu zatvaraju, ako ih već talibani dosad nisu srušili eksplozivom. Za žene u Swatu dolazi teško doba, posebno za mlade žene željne školovanja i napredovanja u profesionalnom životu, ali i za sve druge čije ponašanje nije u skladu sa šerijatskim zakonom.

Kako se promijenio život žena u Swatu, pokazuje kratka videosnimka koju je prikazao internetski sajt britanskog dnevnog lista The Guardian: ženu odjevenu u burku na zemlji drže dvojica bradatih muškaraca, dok je treći udara bičem po leđima i stražnjici. Bičevanje traje nekoliko minuta, a za to vrijeme zadano joj je 37 udaraca. Jadna mlada žena zapomaže, moli da mučenje prestane, obraća se ocu i zaklinje da više nikada neće ponoviti ono što je učinila, ali se bičevanje nemilosrdno nastavlja. Na kraju ju svu uplakanu podižu i odvode u obližnju seosku kuću.

Nakon što je snimka objavljena, bilo je mnogo reakcija u svijetu, ali i u samom Pakistanu. Čule su se teške optužbe na račun pakistanskih vlasti što su dopustile da talibani i radikalni islamisti preuzmu vlast u Swatu. Vlasti su najavile da će istražiti o čemu je tu riječ te intervenirati da se takvo što ne ponovi. Ustanovljeno je da je snimka napravljena mobilnim telefonom u selu Kala Kalay u pokrajini Swat. Bičevanjem je kažnjena 17-godišnja djevojka zbog navodno neprimjerenog druženja s električarom koji je u kuću pozvan da popravi neki kvar. Navodno je takvu sudbinu doživio i električar. Ona je tvrdila da između nje i električara nije bilo ničega, ali već sama činjenica da su neko vrijeme bili zajedno bez kontrole muških članova obitelji bila je dovoljna da oboje budu kažnjeni. Jedan od onih koji su je držali bio je njen vlastiti brat, a s odobravanjem je bičevanje pratio njen otac. Nakon bičevanja navodno su električar i djevojka bili prisiljeni da se vjenčaju, a njemu je bilo zabranjeno da se razvede od svoje dotadašnje žene.

Taj se događaj zbio prije mjesec i pol, a za njega se u Swatu znalo i prije nego što je snimka objavljena. I on je bio jedan od razloga zašto se povećalo iseljavanje iz tog područja. Talibanski vođe se čude što mnogi tako reagiraju, jer, kako je jedan od njih rekao, još su dobro i prošli, jer bi prije nego što je uvedeno šerijatsko pravo bili suđeni po talibanskim običajima, koji su mnogo stroži, te bi vjerojatno oboje bili usmrćeni, možda i odsijecanjem glave. Sad se i iz pakistanske vlade čuje da su još i dobro prošli, a da je jedan od glavnih razloga što je vlada uvela šerijatsko pravo to da spasi stanovništvo od mnogo groznijeg talibanskog shvaćanja pravde. Uostalom, podsjećaju iz pakistanske vlade, talibani su na područjima koja su kontrolirali u Swatu u prethodnom razdoblju bili mnogo okrutniji, pa je bilo jako puno surovih smaknuća, sakaćenja, čak i osljepljivanja djevojaka koje se nisu htjele prestati školovati pa su pohađale ilegalne škole ili se same školovale.

Zbog toga je među stanovnicima Swata, koji drukčije shvaćaju čovjekovu želju da unaprijedi svoj život, nastala panika, koja je i u pozadini ovog egzodusa. Swat masovno napuštaju mlade žene koje su radile, a kojima talibani to više ne dopuštaju, koje su se školovale, ali odlaze i umjetnici, slikari, glumci, profesionalni fotografi. Neki su doživjeli izravne prijetnje, neki su pretučeni, drugi su otišli jer su vidjeli što se događa s osobama njihove profesije. Na udaru su se čak našli i brijači, jer su skidali brade muškarcima, a to je po shvaćanju talibana nedopustivo vrijeđanje vjere jer po njihovu shvaćanju svi muškarci moraju nositi brade. Ti se ljudi preseljavaju ponajviše u pakistanske velegradove, u Karachi, Lahore, Rawalpindi, nađu neki skromni smještaj za sebe i svoje obitelji u tamošnjim slumovima te započinju novi život, no u strahu da ih u novoj sredini ne sustigne ono od čega su pobjegli iz Swata, jer talibanski utjecaj u Pakistanu raste, čak i u velikim gradovima.

Čuju se procjene da je ono što se dogodilo u Swatu samo jedan aspekt polagane talibanizacije Pakistana. Ono što je počelo u Afganistanu sada se preselilo preko afganistansko-pakistanske granice i ozbiljno ugrožava stabilnost Pakistana, gdje je liberalniji, umjereniji islam u očitoj defenzivi. Tako se polako stvara široko područje pod kontrolom talibana. Sada je ta kontrola lokalna, ali ne bi se trebalo čuditi ako talibani uskoro sa svojim radikalnim saveznicima, posebno onima u gradovima, pokušaju ponovno uspostaviti vlast u Kabulu, ali i u Islamabadu.

Komentiraj