Sve je više broj emisija na američkoj televiziji u kojima se stvarni i fiktivni ljudi podvrgavaju plastičnoj kirurgiji. Taj trend već dvije godine zbunjuje američku javnost. Kako su se gledatelji već pomalo zasitili običnih ljudi na pustom otoku ili u zatvorenoj kući, producenti reality showova s kamerama su krenuli u operacijske dvorane plastičnih kirurga. Nakon prvotnog zgražanja nad eksploatacijskim i nemoralnim karakterom takvih emisija, javnost se primirila, no sociolozi su primijetili da taj trend negativno utječe na američku mladež, koja se zbog njih odlučuje na plastične operacije u sve ranijoj dobi.

Prva takva emisija bila je “Extreme Makeover”, koja se već dvije godine prikazuje na ABC-ju. U tom reality showu prosječni Amerikanci dobili su priliku besplatno se uljepšati višestrukim estetskim zahvatima ako ih pritom prati kamera. Autori “Extreme Makeovera” za sebe vole reći da su prvi osmislili takvu vrstu reality showa. Gotovo svi talk-showovi na američkoj televiziji barem nekoliko emisija godišnje posvete preobrazbama običnih, neuglednih ljudi u superzvijezde, u čemu im pomažu vrhunski stilisti, šminkeri, frizeri i modni dizajneri. Bilo je samo pitanje vremena kad će se otići korak dalje i umjesto nove frizure nekomu dati novi nos ili dojke.

Iako se godišnje milijuni Amerikanaca podvrgavaju plastičnim operacijama, to je i dalje za mnoge ljude nešto o čemu se ne razgovara otvoreno. Ni javne osobe poput glumaca i pjevača ne žele se izjašnjavati o svojim plastičnim operacijama, obavljenima u najstrožoj tajnosti. Zbog toga su i plastični kirurzi dosad bili nepoznati većini ljudi, no sad sve više u medijima pričaju o operacijama koje su iz medicine prešle u showbusiness.

Glavne zvijezde “Extreme Makeovera” su vrhunski američki plastični kirurzi, zubari, dermatolozi, šminkeri, stilisti i osobni treneri. Njima je svaka epizoda te serije odlična reklama, makar mnogi smatraju da se ne bi smjeli toliko eksponirati. Dosad su bili poznati samo hollywoodskoj eliti, a sad su naivne gledatelje spasitelji koji Amerikancima vraćaju samopouzdanje i sudjeluju u stvaranju bajki. Svaka epizoda koncipirana je kao priča s happy endom, u kojoj dvije neugledne osobe, koje rade slabo plaćene poslove u nekom ruralnom dijelu SAD-a, dobiju šansu ostvariti svoj san – postati lijepe iznutra i izvana. Naime, kako ih ne bi optužili da šalju poruku kako je samo izgled važan, pacijentice razgovaraju s psiholozima i psihoterapeutima, pa izgleda kao da su promijenile i svoj pogled na život, a ne samo na neki dio tijela. One se svojim obiteljima vrate kao preporođene, jer su se iz ružnog pačeta pretvorile u prekrasnog labuda i riješile razne svoje komplekse koji su ih pratili još od djetinjstva.

Njihov napredak nadgleda tim stručnjaka, koji na jednostavan način objašnjavaju što sve na pacijentima treba promijeniti. A promijeniti uvijek treba puno toga – liposukcija, zatezanje lica, operacija nosa, usana i dojki, popravak zubi, očiju ili ušiju. Sve to inače traje, no za potrebe showa je ubrzano, što su oštro kritizirali drugi liječnici, jer opasno je nečije tijelo podvrgnuti tolikim operacijama u tako kratkom vremenu. Vrhunac svake emisije je trenutak kad pacijenta prvi put nakon operacija vide njegova obitelj i prijatelji, jer se oni često i prijavljuju radi drugih a ne radi sebe. Jedna se 44-godišnja medicinska sestra odlučila uljepšati kako bi iznenadila svog zaručnika na njihovu vjenčanju, a 28-godišnja konobarica da se dokaže na proslavi desetogodišnjice mature.

Gledajući svoje sugrađane kako otvoreno pričaju o najintimnijim pojedinostima svojih života mnogi su Amerikanci i sami posjetili plastičnog kirurga. To je već toliko uobičajeno da neki više svojim prijateljima ne kupuju knjige ili parfeme, nego darove poput masaža, tretmana u sauni ili čak besplatnih plastičnih operacija. Neki plastični kirurzi u SAD-u počeli su pacijentima dijeliti besplatne kupone, koje neki od njih sad poklanjaju svojim najbližima. Više nije neobično za rođendan dobiti kuru Botoxom, liposukciju ili povećanje dojki. U zadnje dvije godine plastičnim se kirurzima promet povećao za čak 22 posto. Najviše se operacija obavlja potkraj godine, kad svi žele dobro izgledati za Novu godinu. Među pacijentima sve je više mladih djevojaka kojima majke daruju povećanje grudi za Božić. Broj tinejdžerki koje su bile na plastičnoj operaciji u Americi se utrostručio u zadnje dvije godine, što vjerojatno nije slučajnost nego je povezano i s pojavom ovakvih reality showova.

Ubrzo nakon “Extreme Makeovera” počele su se pojavljivati slične emisije na konkurentskim televizijama. Na “Foxu” se prošlog travnja počeo prikazivati reality show “The Swan”, u kojem se neugledne i zapuštene žene također ubrzano uljepšavaju brojnim plastičnim operacijama, no pod puno nehumanijim uvjetima. Njihova preobrazba traje tri mjeseca, a cijelo to vrijeme one se ne smiju pogledati u zrcalo jer im prijeti diskvalifikacija. Mjesecima čekaju da vide svoje novo lice, na samom kraju epizode, kad kandidatkinje stanu pred veliko zrcalo, no one slabijih živaca to ne dočekaju. Posebno je mučna bila epizoda u kojoj je jedna kandidatkinja “prošvercala” zrcalo u svoju hotelsku sobu, nakon čega je bila izbačena a svi su se prema njoj ponašali kao prema kakvoj kriminalki.

U reality showu “The Swan” velik se značaj pridaje moći preobrazbe, koja se u ovom slučaju ocjenjuje. Zvuči nevjerojatno, no upravo je to navuklo najveći bijes gledatelja. U svakoj se emisiji usporedo, no odvojeno, uređuju dvije kandidatkinje, no samo jedna od njih dviju kreće u daljnje natjecanje s pobjednicama iz drugih epizoda. Na kraju sezone bira se najbolja kandidatkinja, ona koja je napravila najveći napredak, i dobiva titulu sveukupne pobjednice. Tijekom epizode s obje kandidatkinje radi tim stručnjaka, svaki specijaliziran za neko područje, koji će poslije donijeti zaključke o uspješnosti njihove preobrazbe. Njih se dvije, dakle, natječu koja je postigla veću preobrazbu – uspješnije se pretvorila iz ružnog pačeta u labudicu.

Često kandidatkinje zbog izolacije padnu u tešku depresiju, a psiholozi ih zbog toga samo još više kude i prijete im da će zbog takvog negativnog stava izgubiti natjecanje. Na kraju su razlike vrlo male, jer žene koje su na početku epizode izgledale posve različito na kraju veoma nalikuju jedna drugoj. Većini su smanjeni nosovi, povećane usne, podignute dojke i izbijeljeni zubi, pa izgledaju vulgarno i groteskno, nimalo nalik na sebe. A jedna od njih uvijek bude kritizirana zbog premalog truda i, nakon tri mjeseca, na kraju prozvana gubitnicom jer se, navodno, premalo promijenila.

Ono što takve emisije rijetko prikazuju jesu bolovi i otekline koji znaju trajati mjesecima nakon operacije. Ne prikazuju ni život pacijentica nakon povratka kući. Neke se od njih više ne mogu vratiti na radno mjesto jer bi tamo bile izložene zlostavljanju zavidnih kolegica. Nekadašnje prijateljice jednu su kandidatkinju nakon povratka na posao počele su izolirati na radnom mjestu pa je morala potražiti novi posao. Razlog je bio njen novi, drastično promijenjen izgled – facelift, podizanje obrva i kapaka, operacija dojki, liposukcija, skidanje masnih naslaga s trbuha, koje su završile u njenih usnama i obrazima.

Zbog takvog selektivnog prikaza plastične kirurgije ona je sve popularnija među mladima. U SAD-u se godišnje operira 350.000 tinejdžera ili 4 posto. Nedavno istraživanje u Britaniji otkrilo je da bi 40 posto britanskih tinejdžerica htjelo poboljšati svoj izgled plastičnim operacijama, većina jer su pod dojmom brojnih američkih tinejdžerskih sapunica u kojima su svi mladi, lijepi i bogati. A kako se o plastičnoj kirurgiji sve više piše u novinama, sad, paradoksalno, za njima odjednom njima ne posežu samo stariji ljudi koji žele izgledati mlađe, nego i mladi koji žele izgledati starije. Stoga nije čudno da je jedna verzija takvog reality showa bila prikazana i na MTV-ju.

Iako je trajao samo nekoliko epizoda, i prestao se prikazivati već mjesec dana nakon početka, reality show “I Want a Famous Face” uspio je i u tako kratkom vremenu šokirati gledatelje širom svijeta. Kao i u njihovu poznatom reality showu “The Real World”, i u ovoj su se emisiji pojavljivali mladi Amerikanci ispodprosječne inteligencije, kojima je jedini cilj bio da nakon plastične operacijom izgledaju što više nalik na svoje idole. Ta je televizija uništila i ono malo svog preostalog ugleda te se od stanice za mlade pretvorila u stanicu koja eksploatira mlade. Prva je epizoda “I Want a Famous Face” to je jasno pokazala. Dva 20-godišnja brata neugledni Matt i Mike Schlepp odluče se podvrgnuti operacijama vrijednim 22.000 dolara da izgledaju kao Brad Pitt. Na početku epizode imaju akne, velike nosove, aparatiće za zube, nimalo nisu slični Bradu Pittu, no nakon operacije nosa i brade, dermatoloških tretmana i nove frizure izgledaju kao nakaradne verzije slavnog glumca. Njihov je cilj bio da i sami postani slavni glumci, no to im još nije pošlo za rukom. Brad Pitt im je poručio da im želi sve najbolje, ali da im je ovo bio gubitak vremena i novca.

Manje suzdržana bila je glumica Kate Winslet, koja je briznula u plač kad je vidjela epizodu u kojoj jedna bucmasta manekenka želi izgledati kao ona u nadi da će imati više uspjeha u karijeri. Jedna je pak mlada Amerikanka zaključila da treba izgledati kao Britney Spears želi li imati uspjeha kao zabavljačica, pa si je operirala lice i povećala dojke. Zadnja epizoda tog reality showa bila je i najšokantnija. Mladi transseksualac podvrgnuo se brojnim operacijama jer je želio izgledati kao Jennifer Lopez. Moguće je da je ovaj reality show tako brzo završio upravo zbog sadržaja te epizode.

Plastični kirurzi se ne pojavljuju samo u eksploatacijskim reality showovima, nego i kao likovi dramskih serija. Nakon HBO-ova hita “Dva metra pod zemljom” (“Six Feet Under”), u kojoj su glavni likovi pogrebnici, producenti s kabelske mreže FX osmislili su seriju “Nip/Tuck”, koja na sličan način, crnim humorom, prikazuje život dvojice bogatih floridskih plastičnih kirurga. Njihov je posao uljepšavanje, no životi su im isprazni i depresivni, i to nikako ne mogu promijeniti. Svaka epizoda te serije počne rečenicom upućenom pacijentu: ”Što vam se na vama ne sviđa?”. Poruka serije je jasna – svi se problemi ne mogu riješiti plastičnom operacijom.

Najantipatičniji likovi upravo su dvojica kirurga, toliko zaokupljeni sami sobom da ne vide nikakav smisao života. Glavni lik, dr. Christian Troy, koji glumi australski glumac Julian McMahon, ujedno je i glavni negativac, bezosjećajan gad koji zbog svoje vlastite tjelesne privlačnosti i društvenog statusa može imati ženu koju poželi. No on želi samo onu koju ne može imati, hladnu i uštogljenu suprugu svog partnera, dr. Seana McNamare. Ispod naoko savršene površine kriju se laž i prijevara.

“Nip/Tuck” postao je hit već na samom početku, istaknuvši se originalnošću, hrabrošću i odličnim specijalnim efektima, pa se operacije doimaju stvarnima. To nije promaknulo ni kritičarima, koji ju već dvije godine stavljaju u sam vrh američke televizijske produkcije. Nedavno su objavljene i nominacije za Zlatni globus, a “Nip/Tuck” ih je dobio tri – za najbolju seriju, Juliana McMahona i glumicu Joely Richardson. Na samom početku prikazivanja za seriju se govorilo da je preriskantna, jer nitko ne želi gledati seriju o bezosjećajnim liječnicima, no sad joj je produljen ugovor i snimat će se još najmanje dvije godine.

Zvijezde serije pomalo već osjećaju odgovornost zbog utjecaja na američku javnost, pa je nedavno Joely Richardson oštro osudila 20-godišnjake koji idu na plastične operacije, makar je za sebe rekla da bi možda pristala na to kad malo ostari. Nagađa se da je zbog sveprisutnosti plastične kirurgije na američkoj televiziji sve više slavnih osoba počelo otvorenije govoriti o svojim operacijama. Nedavno su svoje operacije javno potvrdile Sharon Osbourne, Jamie Lee Curtis i Joan Rivers, koja se čak pojavila u jednoj epizodi “Nip/Tucka”. S druge strane, Sharon Stone je tužila losangeleskog plastičnog kirurga jer je tvrdio da mu je ona bila pacijentica.

Za razliku od reality showova, koji zarađuju na instant plastičnim operacijama, kritičari smatraju da je “Nip/Tuck” dobro upozorenje svim neupućenima koji žele pod nož. Vrlo su eksplicitno prikazane scene operacija, kao i posljedice nakon loše obavljene liposukcije, pa se nadaju da će se smanjiti broj plastičnih operacija, pogotovo među tinejdžerima,. Prema nekim predviđanjima, dogodit će se upravo suprotno. Već za deset godina naručiti se na tretman Botoxom bit će kao danas naručiti se kod frizera. Dobna granica pacijenata sve će se više snižavati, pa će neki operirati lice prije nego što se ono uopće razvilo do kraja. Za to sociolozi najviše krive televiziju, koja djecu bombardira serijama o njihovim glamuroznim vršnjacima i uči ih da se njihovi životni problemi rješavaju posjetom plastičnim kirurzima.