NOVI SUDAČKI RAT: Tko su bili junaci bitke za Visoki trgovački sud

Objavljeno u Nacionalu br. 535, 2006-02-13

Nacional otkriva glavne adute šestorice sudaca, kandidata za predsjednika Visokog trgovačkog suda, kojeg nova ministrica pravosuđa Ana Lovrin treba izabrati do 7. ožujka

Nacional je uz pomoć više dobro upućenih izvora iz pravosudnih krugova precizno rekonstruirao što su glavni aduti šestorice kandidata za predsjednika Visokog trgovačkog suda u Zagrebu. Natječaj za tu funkciju, koji mnogi smatraju jednom od najutjecajnijih u domaćem pravosuđu, raspisan je 21. prosinca 2005. i formalno zaključen 21. siječnja. U tom razdoblju na natječaj su se javili aktualni predsjednik tog suda Borislav Blažević, Nenad Šepić, Mario Vukelić, Bariša Gašpar, Radojica Sremac te Radovan Dobronić.

Oni su svoje aplikacije poslali u Ministarstvo pravosuđa, koje će ih vratiti sudačkom vijeću Visokog trgovačkog suda, koje će tajnim glasovanjem odlučiti koje će kandidate kao najkvalitetnije predložiti novoj ministrici pravosuđa Ani Lovrin. Ona bi tada trebala izabrati novog predsjednika Visokog trgovačkog suda. Sudačko vijeće Visokog trgovačkog suda ima devet članova, a predsjeda mu Bariša Gašpar, jedan od kandidata za novog predsjednika. Gašpar je sjednicu sudačkog vijeća Visokog trgovačkog suda na kojoj će se o tome odlučivati sazvao za 20. veljače. Dotad je u tijeku neformalno lobiranje svih kandidata među članovima sudačkog vijeća, a potom bi do 7. ožujka ministrica pravosuđa trebala odabrati novog predsjednika suda, ili poništiti natječaj i postaviti vršitelja dužnosti u trajanju od 6 mjeseci.

Prema sadašnjem Zakonu o sudovima trgovački sudovi ponovo su ustanovljeni kao specijalizirani sudovi za suđenje u određenim vrstama sporova kao što su pomorski i statusni sporovi, sporovi iz industrijskog vlasništva, autorski sporovi i slično. Vrijednosti oko kojih se sukobljene stranke u njima spore često vrlo velike, a ishod takvih sporova posredno može utjecati ne samo na sudbine onih tvrtki koje sporove izgube, nego i na gospodarski život zemlje u cijelosti. Kao drugostupanjski sud za sve trgovačke sudove u Hrvatskoj, Visoki trgovački sud donosi pravomoćne odluke u stečajnim predmetima. Protiv takvih odluka može se izjaviti samo ustavna tužba, a u ostalim stvarima može se tražiti revizija pri Vrhovnom sudu. Sve to pokazuje da je funkcija predsjednika takvog suda prilično utjecajna.

Međutim, neformalno se već dulje vrijeme dio sudaca trgovačkih sudova sumnjiči za korupciju. Prvi ministar pravosuđa u Račanovoj vladi Stjepan Ivanišević izjasnio se o trgovačkim sudovima kao o žarištu korupcije, a Ingrid Antičević Marinović, njegova nasljednica, nije htjela izabrati Nenada Šepića za predsjednika Visokog trgovačkog suda zbog navodnih repova koji se za njim vuku, iako ih nije precizno opisala. Zbog sumnji u korupciju dijela sudaca trgovačkih sudova počela se neformalno razmatrati i mogućnost da se svi ti sudovi ukinu i da se u općoj reorganizaciji i smanjenju broja sudova u Hrvatskoj pridruže Općinskim sudovima.

Sve te okolnosti čine odabir novog predsjednika Visokog trgovačkog suda vrlo osjetljivim, a toga su svjesni i kandidati koji su se javili na natječaj. Većinu kandidata za tu funkciju, uključujući i dobar dio sudaca tog suda, razbjesnili su nedavni novinski napisi u kojima se, po njihovu uvjerenju, o tom natječaju pisalo tendenciozno, s isključivom namjerom da se diskreditiraju Šepić, Blažević i Gašpar, a možda i da pomognu u kandidaturi Vukeliću ili Sremcu. Nacional je zamolio Borislava Blaževića da zajedno s ostalim kandidatima obrazloži motive za svoju kandidaturu. Svi su odlučili ostati nedostupni, a Blažević se zahvalio Nacionalu na ponudi za razgovor navodeći da su kandidati odbili pričati o natječaju.
Aktualni predsjednik suda Borislav Blažević rodio se 22. veljače 1940. U Tesliću. Otac mu je bio inženjer šumarstva pa je osnovnu i srednju školu pohađao u šest različitih mjesta u kojima mu je otac bio raspoređivan na posao. Pravni fakultet završio je u Zagrebu, gdje je položio i pravosudni ispit, te završio poslijediplomski studij. Blažević je koautor triju knjiga o intelektualnom vlasništvu, jedne iz alternativnog rješavanja sporova, jedne iz prekršajnog prava, te preko 20 stručnih radova iz područja intelektualnog vlasništva. Član je i osnivač brojnih udruga: predsjednik Hrvatske udruge izmiritelja, član Upravnog odbora Hrvatske udruge za autorsko pravo i hrvatskog ogranka Svjetske organizacije za zaštitu intelektualnog vlasništva.

Osim što je posljednje četiri godine predsjednik Visokog trgovačkog suda, Blažević je radio kao sudac u Općinskim sudovima u Novskoj i Kutini, bio predsjednik Visokog prekršajnog suda, a deset godina radio je i kao sudac Visokog trgovačkog suda. Iako je među sucima bio najkvalitetniji po radnim rezultatima, u Kutini je 1975. bio razriješen sudačke dužnosti, jer je u više radnih sporova svojim odlukama vratio na posao radnike koji su dobili otkaze samo zato što su bili politički bliski Savki Dabčević Kučar i Miki Tripalu.
Osim toga, radio je u ŠIP-u Sana iz Sanskog Mosta, u Ina Petrokemiji u Kutini, TEB-u Zagreb, Europatradeu iz Zagreba, te tadašnjem Jugotonu, preteči današnjeg Croatia Recordsa. Od 1991. do svibnja 1992. Blažević je bio dragovoljac u Ministarstvu obrane.

Blažević vjeruje da mu radni rezultati u ovom mandatu daju dobre izglede za novi mandat na mjestu predsjednika Visokog trgovačkog suda. Kad je postao predsjednikom, na sudu je radilo 15-ak sudaca, a godišnji priljev predmeta bio je 8-9 tisuća, što je trostruko više od 2-3 tisuće predmeta koliko je na sud godišnje pristizalo početkom 90-ih. Blažević je shvatio da 15-ak sudaca neće moći riješiti problem porasta broja neriješenih predmeta, te smatra da je kvalitetno učinio kad je povećao broj zaposlenih sudaca na 20, a potom na 24. Primio je i 6 dodatnih sudskih vježbenika, te 6 sudaca s trgovačkih sudova koji nisu opterećeni neriješenim predmetima. To je u zadnje dvije godine dovelo do smanjenja razlike između riješenih i primljenih predmeta. Za njegova mandata kupljene su i dvije zgrade u kojima sud danas radi, a napravljeni su i pomaci u informatizaciji. Suci su prolazili informatičku obuku, a zaposleni su i neki informatičari.

Blažević vjeruje da bi u novom mandatu mogao dodatno povećati učinkovitost suda. Misli da bi tomu mogla posebno pomoći mogućnost prekovremenog rada za suce te još veća specijalizacija sudaca za rješavanje nekih sporova. Kako bi se u budućnosti radilo učinkovitije, Blažević misli da bi trebalo predložiti adekvatno povećanje sudskih pristojbi gdje je to osnovano, te promjenu odvjetničke tarife. On misli da bi se ta tarifa u građanskim predmetima trebala temeljiti na predmetu, a ne na broju ročišta i broju podnesaka, što odugovlači postupak radi dodatne zarade odvjetnika.
Blažević smatra da će za Visoki trgovački sud, ali i cjelokupno pravosuđe, biti najveće iskušenje udovoljiti zahtjevima gospodarstva u osjetljivoj pripremnoj fazi prijema Hrvatske u EU. On smatra da će suci ubuduće, osim na predmetima, još više morati raditi na stručnom i informatičkom usavršavanju, te učenju stranih jezika.

Mario Vukelić rodio se 1. svibnja 1956. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu, te Pravni fakultet 1981. Iste godine završio je i Višu ekonomsku školu. Pravosudni ispit položio je tri godine poslije. Svoj cijeli 24-godišnji radni staž radio je u trgovačkim sudovima. Na Trgovačkom sudu u Zagrebu od 1983. do 1984. bio je sudski vježbenik, a u sljedećih šest godina sudski savjetnik i savjetnik predsjednika suda. Kao sudac Trgovačkog suda u Zagrebu radio je od 1990. do 2002. Na Visokom Trgovačkom sudu radi od 2003., a od prošle godine ondje vodi i službu za informatiku.

Kao sudac Visokog trgovačkog suda godišnje rješava petinu predmeta više nego što predviđaju okvirna mjerila za rad sudaca. Vukelić u dijelu radnog vremena radi i u Ministarstvu pravosuđa. U prošle dvije godine bio je član jedinice za rukovođenje Projektom tehničke pomoći u vezi sa stečajevima te član radne grupe za ICMS sustav upravljanja sudskim predmetima. Pokrenuo je i internetsku stranicu Visokog trgovačkog suda. Jedan je od brojnih sudaca suradnika nevladine udruge Sudačka mreža, član je radne skupine za pregovore Hrvatske s EU, predstavlja Hrvatsku u Europskoj komisiji za učinkovitost pravosuđa, član je ekspertne grupe Svjetske banke za izradu stečajnih načela, te međunarodnog instituta stečajnih stručnjaka iz 40-ak zemalja. Vodio je i neke stečajeve, ali o tim iskustvima nije pisao u aplikaciji. Vukelić je i član raznih stručnih organizacija, kao i koautor desetak raznih stručnih članaka. U pravosudnim krugovima tvrdi se da ga u kandidaturi neformalno podržava i Branko Hrvatin, predsjednik Vrhovnog suda, ali i da ima neformalnu podršku HDZ-a.
Radojica Sremac zamjenik je predsjednika Visokog trgovačkog suda još od 1998. On se rodio 1942. u Zagrebu, gdje se školovao i završio pravni fakultet 1968. Vježbenički staž odradio je u tadašnjem Okružnom sudu u Zagrebu, a u veljači 1971. položio je pravosudni ispit. Tri mjeseca poslije izabran je za suca Općinskog suda u Velikoj Gorici. Ondje je radio sedam godina, a potom kao sudac radi u Općinskom sudu u Zagrebu do 31. svibnja 1984., kad postaje sudac Okružnog privrednog suda u Zagrebu (danas Trgovačkog suda). Ondje je radio sve do 31. kolovoza 1995. kad je prešao na Visoki trgovački sud.

Bariša Gašpar sudac je Visokog trgovačkog suda od 1. rujna 1995. Rodio se u mjestu Umčane kraj Vrgorca. Pravni fakultet u Zagrebu završio je 1972., pet godina poslije položio je pravosudni, a u srpnju 1994. i javnobilježnički ispit. Nakon završetka fakulteta i vježbeničke javnotužilačke prakse u Općinskom javnom tužilaštvu u Vukovaru i Zagrebu 1973. i 1974. Gašpar je otišao raditi u Općinski sud u Vrgorcu, gdje je bio i predsjednik suda. Poslije toga radio je kao stručni suradnik u kaznenom odjelu Vrhovnog suda, a zatim je bio i sudac Okružnog privrednog suda u Zagrebu, te sudac Županijskog suda u Splitu. Gašpar je kao sudac općinskog suda sudio u svim vrstama predmeta – kaznenim, parničnim izvanparničnim – a kao sudac Okružnog suda u Splitu radio je na drugostupanjskim građanskim predmetima. Kao sudac trgovačkog suda radio je na registarskim, statusnim i stečajnim predmetima, a u Visokom trgovačkom sudu angažiran je ponajviše na rješavanju statusnih i registarskih predmeta. Od jeseni 2004. član je ispitne komisije za polaganje pravosudnih ispita za područje građanskog i trgovačkog prava. Sad se priprema za stjecanje zvanja doktora znanosti, s temom “Pravna regulativa u zaštiti okoliša u našem i pravu EU”. Uvjete za stjecanje tog zvanja ispunio je nakon što je u Zborniku Pravnog fakulteta sveučilita u Rijeci za 2005. objavljen njegov izvorni znanstveni članak pod naslovom “Identifikacija i sistematizacija temeljnih čimbenika u ekološkoj degradaciji prirode i ljudskog okoliša”.

Nenad Šepić rodio se 1943. u Harpendenu u Velikoj Britaniji. Na zagrebačkom Pravnom fakultetu diplomirao je 1965. Tri godine poslije magistrirao je temom “Djelovanje arbitražne klauzule na određenje mjerodavnog supstancijalnog prava”. Vježbeničku praksu obavljao je na Okružnom privrednom sudu 1971. do 1973., kad je položio pravosudni ispit. Godinu potom zaposlio se u tvrtki Tehničar iz Zagreba, kao direktor općih, kadrovskih i pravnih poslova. U Okružnom privrednom sudu u Zagrebu za suca je izabran 1977. i ondje je radio sve do 1995. kad je imenovan predsjednikom Visokog trgovačkog suda. Šepić je radio i kao stečajni sudac, a ponosan je kako je proveo stečaj u Zagrebačkoj tvornici papira i tvrtki Sljeme-trgovina.
Šepić je Visokim trgovačkim sudom predsjedavao do 2002. Tvrdi da je za svog mandata povećao učinkovitost rada suda i smanjio zaostatke te Visoki trgovački sud uspio prometnuti među vodeće u zemlji po učinkovitosti. Posebno je ponosan na rezultate 2000. kad je sa samo 15 sudaca povećao broj riješenih predmeta za gotovo 9 posto u odnosu na prethodnu godinu.
Šepić vjeruje da mu u prilog ide to što je u suradnji sa Svjetskom bankom za svog mandata pokrenuo informatizaciju trgovačkih sudova, koja je tek nedavno dovršena. Radio je i na usklađenju trgovačkih društava sa Zakonom o trgovačkim društvima, te na kompjuterizaciji registara trgovačkih sudova.
Duboko ga je povrijedilo to što ga je 2002., godinu prije isteka mandata, nakon izmjena i dopuna Zakona o sudovima, na novi mandat odbila potvrditi Ingrid Antičević Marinović, tadašnja ministrica pravosuđa. Ona je tada ignorirala i podršku Opće sjednice Vrhovnog suda. Misli da je taj zakon donesen isključivo kako bi se smijenili tadašnji predsjednici sudova, a posebno mu smeta što je smijenjen nakon dva poništena natječaja u kojima ga je sudačko vijeće predlagalo za predsjednika. Nakon smjene prestao je biti ispitivač za predmete građansko i trgovačko pravo, te pravo društava u povjerenstvu za polaganje stručnog ispita za stečajne upravitelje, a otad više nije ni ispitivač za predmet trgovačko pravo u povjerenstvu za polaganje javnobilježničkog ispita.
Šepić je potom nastavio raditi kao sudac, te je u četiri godine izradio 1100 odluka. Usto je vodio veći broj arbitražnih postupaka kao sudac u stalnom izabranom sudištu Hrvatske gospodarske komore. Šepić je sudjelovao u izradi nekih zakona, a zanimljivo je da se u slobodno vrijeme bavi književnošću. Član je Društva hrvatskih književnika. Objavio je tri zbirke pripovijesti i tri romana.
Radovan Dobronić sudac je Trgovačkog suda u Zagrebu. Rodio se 1960. u Čakovcu, a Pravni fakultet u Zagrebu završio je 1985. Potom je kratko volontirao na Općinskom sudu u Zagrebu te se zaposlio u Zagrebačkoj banci. Radio je u tadašnjoj službi za odnose s društveno-pravnim osobama. U banci je proveo gotovo osam godina, te je kao samostalni pravni referent ponovo otišao na stručnu praksu na Okružni i Općinski sud, kako bi stekao uvjete za polaganje pravosudnog ispita, koji je položio u rujnu 1990. Nakon toga je u Zagrebačkoj banci osnovao i vodio Odjel pravnih poslova za devizno poslovanje. Bio je aktivan i u postupcima pred stalnim izabranim sudištem pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Posebno se specijalizirao na području bankarskog prava i prava novčanih obveza. Potom je napustio Zagrebačku banku i postao načelnik pravnog, kadrovskog i općeg odjela u Državnoj direkciji za robne rezerve. Tada je sudjelovao i u izradi Zakona o državnim robnim rezervama.
Sudac Trgovačkog suda postao je u ožujku 1996., a dvije godine poslije magistrirao je na području međunarodnog trgovačkog prava. Ako postane predsjednik Visokog trgovačkog suda, spreman je na sve provjere svog imovinskog stanja.
Trenutačno je teško predvidjeti koji od kandidata ima najviše izgleda da postane novi predsjednik Visokog trgovačkog suda. Neki smatraju da je Dobronić autsajder, ali prije 11 godina Šepić je također postao predsjednik Visokog trgovačkog suda kao kandidat koji je radio na Trgovačkom sudu. Sudačko vijeće predložit će ministrici pravosuđa da izabere između dvojice kandidata koji će dobiti najveći broj glasova. Nedavno smijenjena ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt navodno nije bila pretjerano impresionirana ni jednim kandidatom, jer nije sigurna da je itko od njih spreman za izazove koje se pred tim sudom nalaze, osobito u dodatnom povećanju učinkovitosti i otvaranju prema javnosti. Vidjet ćemo što će o odabiru sudačkog vijeća Visokog trgovačkog suda reći nova ministrica pravosuđa Ana Lovrin.

Komentiraj

Source:Berislav Jelinić