Slavonsko-srijemski podolac, hrvatsko autohtono govedo koje je stoljećima oralo slavonske njive te mesom i mlijekom prehranjivalo stanovništvo Panonske nizine, gotovo je nestalo s ovih prostora. Zahvaljujući ljubiteljima te pasmine, članovima Udruge uzgajivača slavonsko-srijemskog podolca, stada se polako obnavljaju i danas ta ugrožena pasmina broji oko 500 grla.

Predsjednik Udruge Hrvoje Glavašević, iz Strizivojne pored Đakova, u svom stadu ima tridesetak “malih i velikih” podolaca, predvodi ih bik Šironja, a za red i mir zadužena je kujica Šojka. “Sada pokušavamo spasiti ovu pasminu, a nadamo se da će u budućnosti ona ponovo postati zdrava i ukusna delicija na našim stolovima.

Kroz povijest je podolac bio univerzalno govedo koje je služilo za rad, proizvodnju mlijeka i mliječnih proizvoda, a višak se koristio kao hrana. Kad su došli traktori, a i za mlijeko produktivnije pasmine, od podolca se odustalo te je on gotovo nestao. Naš je cilj očuvati pasminu i autohtoni genetski materijal jer je to govedo vrlo izdržljivo i dobro podnosi sve vremenske uvjete. Puno je otpornije od drugih pasmina. Možemo reći da je ta pasmina oduvijek ovdje, to je panonska pasmina, a iz starih zapisa možemo zaključiti da je nasljednik divljeg europskog goveda tura. Naš je podolac slavonsko-srijemski, a ima ih i u Mađarskoj, mađarski podolac sličan je našem”, rekao je Glavašević.

Predsjednik Udruge uzgajivača slavonsko-srijemskog podolca Hrvoje Glavašević, iz Strizivojne pored Đakova, u svom stadu ima tridesetak ‘malih i velikih’ podolaca, a predvodi ih bik Šironja. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Podolac je govedo kojemu su dovoljni pašnjak i voda. Naravno, zimi ga treba dohranjivati, ali Glavašević smatra da bi podolac u prirodi mogao i sam preživjeti, kao što preživljavaju i divlje životinje, jer brsti granje i lišće.

“Vidim budućnost podolca u ekološkoj proizvodnji, sada nam država pomaže s poticajima, no prije tridesetak godina ovo je govedo gotovo izumrlo, zamijenile su ga tehnika i mesna industrija. Stado ću proširiti za još desetak grla, više ne mogu jer nemam dovoljno zemljišta za njihov boravak i ispašu. U našoj općini ima jako malo državnog zemljišta tako da je do zemljišta teško doći. Moji podolci su još prije mjesec dana pobrstili svu travu pa već mjesec dana nemaju paše i hranim ih sijenom od lucerne i silažom od kukuruza i stočnog sirka. Nas nekoliko entuzijasta bili smo uporni u uzgoju podolca i s Ministarstvom poljoprivrede, Brodsko ekološkim društvom i stručnjacima spasili smo to grlo od izumiranja. Da bi meso podolca postalo slavonski brend, potrebno je obnoviti pasminu. Sada se za meso podolac koristi vrlo rijetko, i to samo ako imamo viška muške teladi”, zaključio je Glavašević.