NOVA PRIJETNJA SANADERU: Internetska generacija izazvala paniku u Vladi

Objavljeno u Nacionalu br. 680, 2008-11-24

Više od 50 tisuća ljudi okupljenih na Facebooku sprema veliki prosvjed u hrvatskim gradovima zbog izjava premijera Ive Sanadera

Veliki prosvjed koji bi se trebao održati 5. prosinca u 20 hrvatskih gradova uzbudio je hrvatsku vladu. U Vladi se boje kako bi taj prosvjed, iniciran na internetskoj stranici Facebook u trenutačnim okolnostima koje vladaju u državi mogao prerasti u značajan politički događaj i velike demonstracije protiv vladajuće koalicije. Problem Ive Sanadera i njegovih suradnika u ovom trenutku je to što ne mogu predvidjeti u kojem će se smjeru cijela inicijativa razvijati. Ne znaju koliko će se ljudi na prosvjedu pojaviti, kako će on izgledati, niti tko ga organizira. U takvim okolnostima ne znaju ni kako reagirati. To ne začuđuje, s obzirom na to da se u posljednjih godinu dana Vlada pokazala potpuno nespremnom u suočavanju s kritikama koje dolaze s interneta i u komuniciranju s novom “internetskom” generacijom hrvatskih građana. Dalibor Markušić, 23-godišnji student ekonomije i jedan od začetnika ideje o organiziranju velikih prosvjednih skupova 5. prosinca u više hrvatskih gradova, kaže kako su hrvatski političari neprilagođeni novom vremenu: “Sama činjenica da je naša inicijativa o organiziranju prosvjeda dosad na Facebooku dobila podršku više od 50 tisuća ljudi, dokaz je nastanka nove generacije.

Ta internetska generacija, kojoj i sam pripadam, nastala je pod utjecajem razvoja tehnologije. Ona nije vezana za nečiju dob, obrazovanje, imovinsko stanje ili nešto slično. Jednostavno rečeno, riječ je o ljudima koji koriste internet kako bi izrazili svoje mišljenje. Smatramo da je stanje u državi loše i da se nešto mora promijeniti, a internet je sredstvo putem kojeg ujedno možemo izraziti svoje nezadovoljstvo i pokušati poduzeti nešto. Nažalost, hrvatski političari dosad su sasvim ignorirali glas naroda, pa tako i stavove onih građana na internetu. Oni su navikli na kontrolu, pa su u potpunosti neprilagođeni novoj situaciji u kojoj svatko može izraziti svoje mišljenje. Ipak, mislim da će nakon našeg prosvjeda i političari shvatiti kako se moraju prilagoditi novom vremenu. Umjesto toga, već su nas počeli napadati zašto koristimo sintagmu ‘banda lopovska’. Kao da smo mi krivi što su se neki u tim riječima prepoznali”.

Najnoviji primjer Vladina nesnalaženja pri kritikama koje dolaze s interneta dogodio se nakon izjave premijera Sanadera kako će zbog krize ukinuti božićnice i darove za djecu u državnim tvrtkama. Hrvatski internetski korisnici ismijali su tu Sanaderovu izjavu i usporedili ga s Grinchem, likom iz bajke američkog književnika Dr. Seussa “Kako je Grinch ukrao Božić”. Nekoliko dana su internetski korisnici zbijali šale na račun premijera i objavljivali fotomontaže na kojima on izgleda kao Grinch, ali nitko iz Vlade nije reagirao. To se pokazalo kao velika pogreška jer su podrugljivu priču o “premijeru koji je zabranio Božić” primijetili i objavili novinari uglednih stranih medija, kao što su Guardian, BBC, Forbes i Washington Times. Sanaderova vlada i sam premijer su zbog svoje loše reakcije pretrpjeli značajnu političku štetu. Sanader očito ne može pronaći način kako da ostvari komunikaciju s onim građanima koji koriste internet kao primarno sredstvo informiranja, i to bi se u budućnosti za njega moglo pokazati kao velik problem, osobito ako najavljeni prosvjed 5. prosinca uspije. Uspjeh tog prosvjeda značio bi da je nezadovoljstvo građana iz virtualne faze prešlo u realni protest, a to bi moglo imati velike političke posljedice.

Neposredni motiv za prosvjed je nezadovoljstvo aktualnom političkom situacijom u Hrvatskoj i izjavama premijera Sanadera kako će zbog ekonomske krize svi u Hrvatskoj morati “stegnuti remen”. Zbog toga su na Facebooku osnovali grupu pod nazivom “Stegnite vi svoj remen bando lopovska”, u kojoj je bio objavljen poziv na organizaciju prosvjeda. Inicijativa je postala vrlo uspješna, već u prvih 24 sata nakon osnivanja ta grupa je imala više od 20 tisuća članova. Grupa danas ima više od 52 tisuće članova, što je vrlo impresivna brojka ako se zna da Facebook ukupno aktivno koristi oko 130 tisuća hrvatskih građana.

Činjenica da je Facebook postao sredstvo pomoću kojeg se organiziraju političke inicijative nije čudna. Naime, ta socijalna mreža napravljena je s ciljem da omogući što lakše i brže komuniciranje među ljudima koji dijele zajedničke interese, tako da se oni mogu što prije okupiti oko nekog zajedničkog cilja. U ovom slučaju, hrvatski građani koji koriste Facebook, nezadovoljni stanjem u državi, podržali su ideju organiziranja velikog javnog prosvjeda. Iako su mnogi u tom trenutku posumnjali da iza svega potajno stoje pripadnici neke od oporbenih stranaka, Markušić kaže kako organizatori nemaju veze ni s jednom političkom strankom i kako je cijela stvar krenula spontano. “Jednostavno ljudi su se počeli javljati i nuditi svoju pomoć. Zato danas imamo koordinatore prosvjeda u svim gradovima gdje će on biti održan. Nemamo veze ni s jednom političkom strankom u Hrvatskoj, niti bismo prihvatili pomoć od bilo koje. Ipak, najdraže mi je od svega to što aktivno u organizaciji ovog projekta sudjeluju ljudi iz gotovo svih socijalnih skupina. Jednostavno, dijelimo slične stavove, okupili smo se oko istog cilja bez obzira na to koliko imamo godina, gdje živimo ili koliko zarađujemo”, kaže Markušić.

S time se slaže i Jakov Matovinović, 34-godišnji marketing menadžer iz Našica koji je također jedan od koordinatora prosvjeda: “Mislim da je podrška ljudi našoj grupi na Facebooku dokaz toga kako su ljudi frustrirani situacijom koja vlada u zemlji. Internet je idealan medij za izražavanje te frustracije i nezadovoljstva jer omogućava ljudima da se relativno jednostavno organiziraju i udruže. Pomoću interneta inicijator nečega takvog može biti bilo tko. Našu grupu osnovao je jedan korisnik iz Splita, ali ustvari mogao je to biti bilo tko od ostalih 50 tisuća članova. Mislim da je to najveća promjena. Nekoć je za stvaranje društvenog pokreta bilo nužno da iza njega stoji neki političar, predstavnik sindikata ili osoba iz javnog života. Danas to više nije tako. Sada taj prvi impuls oko kojega će se stvoriti kritična masa ljudi koji zahtijevaju neke promjene može proizvesti svatko tko ima računalo, internetsku vezu, te malo vremena i volje. Nažalost, čini mi se da hrvatski političari uopće ne razumiju tu novu paradigmu. Zbog toga i ne znaju kako reagirati kad se dogodi ovakva inicijativa.”

Dokaz toga da hrvatska vlada ne razumije koliki politički efekt može biti proizveden putem interneta bio je vidljiv prošlog tjedna na primjeru grupe pod nazivom “Kako je Ivo ukrao Božić”. Grupa je u vrlo kratkom vremenu postala vrlo popularna, a danas broji nešto manje od 70 tisuća korisnika i najveća je hrvatska grupa na Facebooku. Zanimljivo je da je tu internetsku grupu osnovala korisnica koja se služi imenom “Sanja Choco”, inače sredovječna učiteljica iz Siska. Iako nije htjela otkriti svoj identitet, ona je za Nacional izjavila kako uopće nije politična osoba, kako je tu grupu pokrenula iz zabave, motivirana člankom sa sličnim naslovom koji je pročitala na internetskom portalu net.hr, te kako nije ni približno očekivala da će njezina grupa proizvesti takav efekt.

Hrvatska vlada i premijer Sanader zbog te su grupe pretrpjeli značajnu političku štetu, a jedan od glavnih razloga zbog čega se to dogodilo je taj što uopće nisu reagirali dok i strani mediji nisu počeli prenositi tu vijest. Tek tada, četiri dana poslije, glasnogovornik Vlade Zlatko Mehun objavio je priopćenje pod naslovom “Ivo Sanader nije ukrao Božić”, u kojem se tvrdilo da premijer Sanader uopće nije rekao kako će ukinuti božićnice. To priopćenje internetski korisnici dočekali su s porugom, u prvom redu zato što na internetskim videoservisima, kao što je YouTube, postoje snimke te Sanaderove izjave, te je na taj način vrlo lako provjeriti što je premijer rekao. Marko Rakar, vlasnik internetske stranice pollitika.com, na kojoj svakodnevno više stotina ljudi sudjeluje u političkim raspravama, smatra kako je reakcija Vlade u ovom slučaju reprezentativan primjer toga da političari uopće ne razumiju internet. “Hrvatski političari navikli su se na to da pokušavaju kontrolirati tradicionalne medije i spriječiti da se nešto objavi. Problem je u tome što su te njihove metode na internetu potpuno neefikasne. Kako Vlada može objaviti priopćenje u kojem se tvrdi da premijer nešto nije rekao, a svaki korisnik interneta u vrlo kratkom vremenu može pogledati tu izjavu i uvjeriti se što je on točno rekao. Dakle, ako žele biti ugledni među internetskom generacijom, hrvatski političari moraju u potpunosti promijeniti svoj način rada. U prvom redu od njih se traži transparentnost. Drugo, čini mi se da je vladajuća stranka potpuno neprilagođena novim okolnostima u kojima ih vrlo uvjerljivo može kritizirati bilo tko, učenik, umirovljenik ili radnik, neovisno o zanimanju. U prošlosti velik dio tih ljudi nikad ne bi dobio priliku da javno izrazi svoj politički stav, a danas je to moguće. Naime, hrvatski političari voljeli bi kad bi građani o politici razmišljali i raspravljali samo svakih nekoliko godina kad su izbori. Internet ljude potiče na upravo suprotno”, kaže Rakar.

Zaključak da hrvatski političari ne razumiju internet poprilično je logičan ako se zna da se rijetki među njima svakodnevno koriste tom tehnologijom, pa čak i već uobičajenim oblicima komuniciranja kao što je elektronička pošta. Čak i u Vladi, internetom se služi tek nekolicina ministara poput ministra znanosti, obrazovanja i sporta Dragana Primorca, potpredsjednika Vlade Slobodana Uzelca i ministra kulture Bože Biškupića. Što se tiče ostatka političke scene, situacija je nešto bolja, ali samo zahvaljujući nekolicini hrvatskih političara koji već nekoliko godina redovno pišu blogove. Među njima svakako je najpoznatiji blog bivšeg haenesovca Dragutina Lesara, te zastupnika SDP-a Davorka Vidovića, Nenada Stazića i Marina Jurjevića. Od političara iz vladajućeg HDZ-a jedini internetski blog trenutačno vodi virovitički gradonačelnik i bivši ministar unutarnjih poslova Ivica Kirin. Kirin je moć interneta shvatio tijekom svog mandata na čelu MUP-a, kad je korisnik YouTubea zvan Bijes prvi na tom servisu objavio niz videosnimki u kojima su bili ismijani Kirinovi javni nastupi.

Marko Rakar smatra da je Ivica Kirin bio dobar primjer kako se putem interneta može oblikovati javno mišljenje: “U anketi Međunarodnog republikanskog instituta za 2006. Ivica Kirin nije bio ni među najpopularnijim niti među najnepopularnijim političarima. Godinu dana kasnije u istoj anketi bio je treći najnepopularniji političar. Jedan od glavnih razloga za to bili su videoklipovi na YouTubeu. Zanimljivo je to što su ti videoklipovi bili napravljeni u programu za montažu koji se besplatno dobiva u  Windowsima. Za izradu takvog filma bilo je potrebno posjedovati obično računalo i TV karticu koja stoji oko 300 kuna. Dakle, pomoću interneta moguće je izazvati značajan politički efekt uz gotovo nikakav trošak.”

Rakar tvrdi kako je čudno da te prednosti interneta kao medija političari dosad nisu prepoznali kao platformu za svoju promociju, osobito zato što je u inozemstvu već odavno internet prepoznat kao vrlo efikasno sredstvo političke borbe. U SAD-u je prvi vrijednost interneta spoznao jedan od kandidata za demokratsku predsjedničku nominaciju 2004. godine Howard Dean, koji je dugo vremena bio vrlo uspješan unatoč tome što je imao znatno manju količinu novca od ostalih kandidata. Deanovu strategiju četiri godine poslije preuzeo je Barack Obama. Nakon što je postao senator Obamu nitko nije smatrao ozbiljnim kandidatom za nominaciju. Ipak, Obama je kroz veliku internetsku kampanju uspio privući interes birača. I kasnije, kad je počeo dobivati velike količine novca kroz donacije, velik dio njegove kampanje temeljio se na internetu. Zato je teško objasniti nezainteresiranost hrvatskih političara za internet, a posebno za Facebook, internetski servis koji je već nekoliko puta bio korišten kao kanal za organizaciju prosvjeda. Najuspješniji u tome su bili učenici hrvatskih srednjih škola koji su koristeći Facebook organizirali prosvjede diljem Hrvatske, tražeći da se odgodi primjena državne mature. Prosvjed je uspio, a ministar Primorac na kraju je udovoljio njihovim zahtjevima. Nakon toga moglo se očekivati kako će Vladini dužnosnici prepoznati potencijal Facebooka, ali sudeći po posljednjim događajima to se nije dogodilo.

Dokaz toga je i činjenica da samo dva visokopozicionirana djelatnika ministarstava imaju autentične profile na Facebooku. To su državni tajnik za promet Dražen Breglec i pomoćnik ministrice za zaštitu okoliša Daniel Rolph Schneider. Od saborskih zastupnika profile tamo imaju još i Brankica Crljenko, Mirela Holy, Zlatko Koračević, Gordan Maras, Dubravka Šuica i Vesna Škulić. Nezainteresiranost ostalih iskoristili su neimenovani korisnici koji su osnovali lažne profile političara. Danas gotovo da nema poznatijeg političara u Hrvatskoj koji nema lažni profil na Facebooku. Tako samo premijer Sanader ima tri lažna profila, od kojih jedan ima čak 1424 prijatelja.


PROSVJED U 20 GRADOVA

Prema planovima organizatora prosvjed bi se trebao održati 5. prosinca u 18 sati u 20 hrvatskih gradova. Iako je na internetu inicijativu podržalo više od 50 tisuća ljudi, nitko sa sigurnošću ne može predvidjeti koliko će se ljudi odazvati. U svakom od gradova gdje bi se prosvjed trebao održati imenovan je jedan ili više koordinatora koji se brinu za organizaciju. Zanimljivo je da se većina koordinatora nikad nije vidjela, nego komuniciraju isključivo putem interneta. Prosvjednici planiraju postaviti i listu zahtjeva. Zahtjevi će biti određeni tako što su svi članovi grupe na Facebooku pozvani da daju svoje prijedloge. Iz tih prijedloga će nastati konačna lista zahtjeva.

 

Komentiraj

Source:Marko Biočina