NOVA KOLONIZACIJA CRNOG KONTINENTA: Indija otima Afriku Kini

Objavljeno u Nacionalu br. 811, 2011-05-31

Kinezi su se dosad bez smetnje agresivno borili za afričke sirovine, ali sada su dobili konkurenciju u Indiji, koja najavljuje ulaganje 6 milijardi dolara u Afriku

‘Afrika ima sve preduvjete da postane centar rasta svjetskog gospodarstva. Mi ćemo ponuditi 5 milijardi dolara kroz sljedeće tri godine kako bi Afrika ostvarila svoje ciljeve”, rekao je indijski premijer Manmohan Singh prošlog tjedna na afričko-indijskom forum u Adis Abebi. Time je potvrdio ono što analitičari odavno znaju – Indija će se oštro suprotstaviti Kini koja je postala najveći ulagač u crni kontinet. Indijci, koji su i sami primatelji financijske pomoći će uz velikodušnih pet milijardi dodati još jednu milijardu za ulaganja u obrazovanje, željeznicu i mirovne operacije. O kakvom se zaokretu u politici radi vidi se i iz činjenice da je Indija prošle godine Afrikancima dodijelila tek 25 milijuna dolara pomoći. No godine života u sjeni agresivne kineske ekspanzije Indijcima su nabili komplekse.

U Angoli su im Kinezi ponudom od 725 milijuna dolara pred nosom uzeli koncesije za eksploataciju nafte, dok su u Etiopiji preuzeli praktički dogovorenu gradnju pruge do Adis Abebe. Time su došli u situaciju da ugroze brojne indijske tvrtke koje su do tog trenutka dominirale tamošnjim gospodarstvom. Indijska inferiornost vidjela se i kada je 2008. godine održan prvi indijsko-afrički samit u Delhiju.

Posjetilo ga je tek 14 afričkih šefova država, dok ih je na “konkurentski” događaj u Pekingu dvije godine ranije došlo čak 48. Dok su Indijci čekali uvjereni kako će Afrikanci “shvatiti da su kineska ulaganja za njih dugoročno nepovoljna”, izgubili su u natječajima goleme infrastrukturne projekte. Sami Afrikanci Kineze i Indijce ne doživljavaju jednako. Kineze obični ljudi često smatraju kolonizatorima europskog tipa, iako im je ta zemlja u prošle dvije godine odobrila više zajmova nego Svjetska banka. “Indijci imaju jednu veliku prednost – i sami su bili britanska kolonija pa s dobrim dijelom Afrike dijele kulturološku sličnost i engleski jezik, prirodniji su partner Afrikancima”, kaže južnoafrički ekonomist Azar Jammine, direktor tvrtke za istraživanje tržišta Econometrix iz Johannesburga. “Jezik igra važnu ulogu u percepciji Afrikanaca prema Indijicima, odnosno Kinezima. Antagonizam koji Afrikanci osjećaju prema Kinezima nastao je ponajviše jer Kinezi dovode svoju radnu snagu, a Indijci daju posao lokalnom stanovništvu. Kako govore istim jezikom, lakše im je obučiti radnike i prenijeti im neke nove vještine”, zaključuje on. Rivalstvo Indije i Kine podsjeća ne borbu za prevlast u Africi koju su u kasnom 19. stoljeću vodile europske sile. Kao i Europljanima, pažnja im je usmjerena na ogromne zalihe sirovina. Do danas, Kina je najveći pojedinačni ulagač, davatelj bespovratne pomoći i trgovinski partner s uloženih 126,9 milijardi dolara u vađenje rudača i infrastrukturu. Indija kaska s trgovinskim ugovorima vrijednim 46 milijardi dolara, ali najavljuje ulaganje dodatnih 70 milijardi do 2015. godine. Kinezi su u Africi ponajviše uključeni u gradnju velikih infrastrukturnih projekata, koje uglavnom i grade radnici uvezeni iz Kine, jer domaće stanovnike smatraju lijenima. Afrikanci ne žele učiti mandarinski i kantonski kineski, a s Indijcima se lako sporazumiju na engleskom. Zato buja broj Kineza koji dolaze raditi i najjednostavnije poslove, poput poslova pomoćnih građevinskih radnika. Iako je do točnih brojki teško doći, procjenjuje se da je prije desetak godina u Africi legalno boravilo oko 100.000 kineskih radnika.

Danas ih već ima oko milijun. Kinesko-afrička trgovinska razmjena porasla je sa 6 milijardi dolara 1999. na 120 milijardi, koliko se očekuje 2011. Polovicu te svote Afrikanci su izvozili u Kinu u obliku nafte, željeza, platine, bakra i drveta, a iz Kine je kao protuvrijednost uvoženo sve od papuča do kamiona. U svemu tome ključna je uloga kineske vlade koja afričkim državama daje zajmove i darove kako bi poslove donijela svojim kompanijama. SUPARNIŠtvo Kine i Indije Afrikanci vide kao Božji dar. “Sretni smo zbog toga, jer njihovo natjecanje je dobro za nas”, kaže Katureebee Tayebwa, savjetnik u trgovinskom predstavništvu koje Uganda ima u indijskom glavnom gradu New Delhiju. “Te dvije države spremne su ulagati novac u razne afričke države bez velikih uvjetovanja. Očito će takvom politikom biti opasan konkurent SAD-u i europskim zemljama”, rekao je Tayebwa indijskoj agenciji IANS. “Uvjeren sam da će se smanjivati i uloga Svjetske banke. Oni nam daju novac, ali nameću nam mnogo uvjeta. Ne želimo njihove lekcije nego novac. Želimo ulaganja koja će nam oboma donijeti korist”, zaključuje taj afrički ekonomski diplomat. Ipak, neki diplomati, kao što je Vicente Paulo Chihale, savjetnik u trgovinskom predstavništvu Mozambika u Indiji kaže da su Kinezi brži u provedbi odluka. “Teško je usporediti Kineze i Indijce. Kineska je vlada aktivnija od indijske kad su u pitanju ulaganja. Kad oni kažu da će uložiti 500.000 dolara, to odmah i naprave. Indijci su drukčiji, za sve im treba više vremena”. Kina je postala najvažniji trgovinski partner Afrike pa ta zemlja više od dvije trećine nafte doprema s afričkog kontinenta. Kineski su doseljenici i poduzetnici, prema pisanju Economista, povećali su zaposlenost u Africi i osnovna dobra učinili dostupnijima lokalnom afričkom stanovništvu. Zaokret u Indijskom pristupu Africi neki vide kao pokušaj Europe i SAD-a da preko svog saveznika spriječe kinesko preuzimanje Afrike. Ali indijska ulaganja imaju i samostalnu logiku. Kratkoročno ih je lako obrazložiti politički – Indija treba glasove afričkih zemalja kako bi dobila stalno mjesto u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, a nudi da će podržati i stalno mjesto za jednu afrički zemlju. Srednjoročno je to pitanje sirovina, a dugoročno – pitanje hrane i životnog prostora. Afrika je drugi najveći kontinent na zemlji, a u njoj živi tek nešto više od milijarde ljudi. No naseljenost je samo 30 stanovnikom na sto kvadratnih kilometara, dvostruko manje od Hrvatske. Upravo su ta mala naseljenost i ogroman prostor zapeli za oko Kinezima i Indijcima. Kineza ima 1,34 milijarde, a država im je naseljena guštoćom od 140 stanovnika po kvadratnom kilometru. Iako nije javno objavljena, sve je jasnije da je istinita priča o dugoročnoj kineskoj strategiji preseljenja 300 milijuna Kineza u Afriku. Sličan potez možda će morati poduzeti i Indija, jer je situacija s prenapučenošću puno dramatičnija. Ova država sa 1,21 milijardu stanovnika i ogromnim prirastom ima naseljenost od 364 stanovnika po kvadratnom kilometru. Najvažnije je što je 60 posto svjetskih rezervi obradivog, a neiskorištenog poljoprivrednog zemljišta u Africi. Uz navodnjavanje, zemlja poput one u gladnoj Etiopiji postala bi najbolje poljoprivredno zemljište uopće. Dugoročno, prehrana će biti važna i Indiji i Kini. Zemlje se najčešće opredjeljuju za jedne ili druge. Primjerice, Kongo je odabrao Kineze.

Odobrili su njihovim tvrtkama crpljenje 11 milijuna tona bakra i 620.000 tona kobalta u sljedećih 25 godina, a zauzvrat dobili oko 3000 kilometara cesta i još toliko kilometara željezničkih pruga, stotine škola i bolnica, pa čak i dva aerodroma. Iako se čini da je to situacija u kojoj obje strane dobivaju, tamošnje građane ipak boli činjenica što su investitori odmah zaradili oko 4,5 milijardi dolara na svoje prvotno ulaganje. To je otprilike svota koju su Kinezi odlučili reinvestirati u poljoprivredu diljem kontinenta, čime će dodatno oploditi svoj novac. Pitanje je koliko će Indijci profitirati zajmom koji nude, ali očito je da će se ulaganja samo povećavati. Trgovina između Indije i Afrike porasla je sa 715 milijuna eura 2001 na 32,9 milijardi eura tijekom 2010. “Nadamo se da će trgovinska razmjena porasti na 50 milijardi eura do kraja 2012. godine”, kaže indijski ministar trgovine i industrije Anand Sharma. Indija je sada posebno usmjerena prema energiji, jer uvozi čak 70 posto nafte koju troši. Budući da potrošnja raste, za 20 godina uvozit će se i 90 posto potrebne nafte. Zbog toga im je prioritet povezati se s državama koje proizvode naftu, poput Nigerije, Sudana i Angole, a iz Afrike nabavlja i uran za svoj ambiciozni nuklearni energetski program. Vlada u Pekingu najviše podržava građevince, koji donose tri čevrtine privatnih kineskih ulaganja u Afriku. Kinesko ministarstvo trgovine kaže kako kineske kompanije godišnje potpisuju ugovore vrijedne 50 milijardi dolara. Možda je najznačajniji pritisak Kine u sektoru financija, pa je Industrijska i trgovinska banka Kine kupila udjel od 20 posto u južnoafričkoj Standard Bank. Kao i druge banke u kineskom suvlasništvu, Standard Bank će kineskim kompanijama odobravati zajmove bez prevelikih jamstava. Afrika će očito biti gorivo indijskog i kineskog rasta, koji će u svjetskom BDP-u s trona gurnuti Europsku uniju i Sjedinjene Američke Države.

Komentiraj

Source:Marko Biočina