Noć kad je Rahela Ferari odigrala ulogu svog života

 

Rođena je kao Bela Rohel Frajnd 27. kolovoza 1911. godine u Zemunu. Do početka Drugog svjetskog rata već je imala zavidnu glumačku karijeru glumice u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu i Umetničkom pozorištu u Beogradu. Odmah po okupaciji Beograda bilo je jasno da će se sve promijeniti. Kao Židovka odbila je nositi žutu traku oko ruke i tako se glumica počela skrivati po podrumima i tavanima na periferiji Beograda kod poznanika, prijatelja i bilo koga tko je bio voljan primiti je, nekad i u zamjenu za novac. A onda se jedne noći umalo sve srušilo.

Na vrata kuće u Žarkovu u kojoj je Bela živjela predstavljajući se kao vojvođanska glumica Ruža, zakucao je Gestapo. Iako je već mjesecima bila u bijegu, Bela se u tom trenutku paralizirala od straha. Ruke i noge kao da više nisu bile njene, stajala je ukočena dok su skromnom kućom odjekivali povici i udarci s ulaznih vrata. Trebalo joj je minuta-dvije da dođe k sebi. Znajući da nema šanse da pobjeći, Bela je prišla vratima i otvorila ih kako bi se suočila sa sudbinom. A onda je stigla neočekivana pomoć.

Prije nego što su Gestapovci stigli bilo što reći, odnekud se stvorila susjeda Smiljka – jedina žena u kraju koja je znala Belin pravi identitet. – “Ružo, kaži dragička, dobila si poziv iz pozorišta u Pančevu. Primili su te,” povikala je bacivši se Beli u zagrljaj.

Shvativši diverziju, Bela je zaigrala ulogu svog života. Počela je grliti agente, smijati se i galamiti, pozivajući ih da uđu u kuću kako bi ih poslužila rakijom. – “Doneli ste mi sreću. Častiću vas zbog ovog angažmana,” rekla je zbunjenim Gestapovcima. U općem metežu oni zaboravljaju da je traže dokumente, a Bela odlazi kod Smiljke kako bi “ugovorila svoj angažman”.

Kada se sljedeći put pogledala u ogledalu pogled joj je uzvratila nepoznata žena… U samo minutu-dvije tijekom tog strašnog susreta njena tamno smeđa gusta kosa postala je bijela. Posijedila je od straha i stresa. Već sutradan Bela je napustila Žarkovo i otišla na jedan tavan na Cvetkovoj pijaci gdje je vrijeme provodila s još jednom velikom glumicom – Kapitalinom Erić. Tu su i dočekale oslobođenje 1944. godine.

Bela Rohel Frajnd bila je jedini član svoje obitelji kojoj je to pošlo za rukom. Nakon rata Bela se vratila glumi.

Komentiraj