Nikola Batušić cijeli je život proveo u centru Zagreba, ‘na rubu potkove’

Književni povjesničar, teatrolog i kazališni kritičar Nikola Batušić rođen je u Zagrebu 1938. godine, u gradu u kojem je živio i umro 22. siječnja 2010. godine.

Cijeli život, od djetinjstva do umirovljenja, proveo je u centru Zagreba, unutar ‘Lenucijeve potkove’. Na pitanje zašto je svoju autobiografiju nazvao ‘Na rubu potkove’, rekao je:

“Zato što sam odrastao upravo na rubu Lenucijeve potkove, studirao od 1956. na Filozofskom fakultetu koji se, tada, dijelom nalazio u zgradi današnjeg Rektorata sveučilišta, dakle i opet na rubu potkove, doživljavao prve snažne kazališne dojmove na njezinu zapadnome kraku, a nekoliko koraka dalje proveo i cijeli svoj radni vijek. Punih 40 godina radio sam na Akademiji dramske umjetnosti, prvo kao asistent, pa docent i na kraju kao profesor, često prodekan i dekan, a danas sam tajnik Razreda za književnost HAZU, koje se palača nalazi unutar Lenucijeve potkove. Taj slijed trgova u srcu Zagreba potkraj 19. stoljeća urbanistički je zasnovao arhitekt Milan Lenuci. Potkovu sa zapada omeđuje zgrada HNK, Mažuranićev i Marulićev trg, a na jugu je Botanički vrt spaja s trgovima istočnoga kraka – Zrinskim, Strossmayerovim i Tomislavovim. Kako se kuća moje prabake Eme u kojoj i danas stanujem u Hebrangovoj 4 nalazi upravo na rubu potkove, tako je i ova knjiga uspomena nazvana po lokaciji njezina začetka.”

Komentiraj