NIKICA LJUBEK: ‘Uvjet je bio osvajanje olimpijske medalje, dobili su dva srebra’

Nikicu Ljubeka je prošle godine kao trenera angažirao kineski savez za veslanje i kanu. Za Tempo govori kroz što su sve prošli on i kanuisti da bi osvojili dvije srebrne medalje na Igrama u Tokiju

Prije 20 godina Kina je odlučila, kao i u mnoge druge sportove, ulagati i u kajak i kanu na mirnim vodama, sport koji tamo uopće nije bio popularan. Predvođeni kanadskim trenerom poljskog podrijetla Marekom Plochom, dvojac Meng Guanliang i Yang Wenjun iznenađujuće su osvojili zlatnu medalju u disciplini C2 500 m na Olimpijskim igrama 2004. U Ateni, prvu u povijesti Kine. Slijedile su godine turbulencija, uspona i padova, sve dok na Olimpijskim igrama 2016. godine u Rio de Janeiru nisu doživjeli debakl. Kineske momčadi nastupile su u šest disciplina, a samo u dvije su se uspjele plasirati u finale. Tada je započeo remont koji je rezultirao time da su na Olimpijskim igrama u Tokiju kineske momčadi nastupile u 12 disciplina, od čega su se u njih sedam plasirale u finale. Od sedam finala, u trima su osvojili medalje, što je njihov najbolji rezultat u povijesti Olimpijskih igara. Ženski dvojac Xu Shixiao/Sun Mengya osvojio je zlato u disciplini C2 500 m, muški dvojac Liu Hao/Zheng Pengfei osvojio je srebro u disciplini C2 1000 m, gdje im je zlato izmaklo za 0,2 sekunde, dok je Liu Hao osvojio srebro u utrci C1 1000 m. Jedan od najzaslužnijih za osvojena dva srebra je hrvatski trener Nikica Ljubek kojeg je kineski savez, koji objedinjuje veslanje, kajak i kanu, angažirao kao glavnog trenera zaduženog za kanu.

Nikica Ljubek sa srebrnim medaljama i kanuistima koji su ih osvojili, a to su kineski kanuisti Liu Hao i Zheng Pengfei.

Ljubek je nekadašnji hrvatski olimpijac koji je 2000. nastupio na Olimpijskim igrama u Sydneyju, a kasnije se profilirao kao kanuist maratonac koji je na svjetskom prvenstvu 2008. osvojio srebrnu, a na europskom prvenstvu 2011. godine brončanu medalju. U tišini, bez ikakve medijske pompe, uz pomoć prijatelja kanuista koji su, kao i on, postali treneri, došao je u Kinu. „Bio sam u Kini 2019. godine na svjetskom prvenstvu u maratonu. Tamo je već neko vrijeme kao trener radio Aleksandar Petrović, moj prijatelj iz Srbije, koji je nekada veslao u konkurenciji s mojim ocem, iako je nešto mlađi. Izuzetna osoba, jako dobar trener, školovan, imao je svoj klub u Novom Sadu. On je tamo došao, ako se ne varam, 2017. godine. Pitao sam ga kako je raditi u Kini, on mi je rekao da je sve super te sam počeo tražiti neke kontakte. I onda je 2019. godine u Kinu došao moj prijatelj iz Slovačke, Marián Ostrčil, osvajač medalja na svjetskom prvenstvu, isto smo godište, natjecali smo se zajedno kao juniori. On se zaposlio u Kini, bio je tamo godinu i pol, a tada su počeli problemi oko korone. Kako ima obitelj, dvoje djece, nije mu se svidjela činjenica da je previše udaljen od doma. Kada je odlazio iz Kine, predložio je ljudima iz kineskog saveza da mene angažiraju. Kinezi su se kod europskih trenera koji rade u Kini raspitivali o meni, nakon čega je došlo do angažmana. I tako sam dobio posao u njihovom savezu koji objedinjuje kajak, kanu i veslanje“, rekao nam je Ljubek po povratku iz Tokija.

Situacija je bila takva da su nakon neuspjeha na Olimpijskim igrama 2016. Kinezi odlučili stvoriti novu generaciju kanuista, a cijeli projekt vodio je, ponovo, Marek Ploch. Nakon određenih neslaganja Ploch je u lipnju 2019. napustio Kinu te su ljudi iz saveza krenuli u potragu za novim trenerima. Tako je angažiran Ljubek koji je surađivao s kineskim trenerima, za koje kaže kako su puno naučili od Mareka Plocha. Ljubekova zaduženja, kao i očekivanja, bila su jasno navedena u ugovoru.

„Prema ugovoru, bio sam glavni trener za kanu. U ugovoru je pisalo da je cilj osvajanje medalja na Svjetskom kupu i Olimpijskim igrama. Nažalost, na Svjetski kup u svibnju ove godine u Mađarskoj nismo išli zbog korone tako da su preostale Olimpijske igre. To je za nas bio velik problem jer smo izašli na utrku Olimpijskih igara bez da smo prije toga imali službene nastupe. Svi naši konkurenti bili su na Svjetskom kupu u Mađarskoj“, objasnio nam je Ljubek.

 

‘Izašli smo na olimpijsku utrku bez da smo prije toga službeno nastupali. Svi naši konkurenti bili su na Svjetskom kupu u Mađarskoj’

 

Dolaskom u Kinu, a bilo je to 1. studenoga prošle godine, i s početkom priprema za Olimpijske igre, Ljubek je počeo novi život. „Živjeli smo u sportskim kampovima u kineskim provincijama. Zamislite Jarun koji je okružen žicom. Nema ulaska ljudi izvana, unutar kampa nalazi se hotel u kojem spavamo, teretane, rijetko se dopušta odlazak u grad, uglavnom nedjeljom poslijepodne nakon jutarnjeg treninga. I tako od 1. studenoga prošle godine do Olimpijskih igara. Dva puta su sportaši dobili nekoliko dana slobodno, jednom za Kinesku novu godinu i jednom nakon uspješno odrađenog nastupa na kineskom kupu, kada su dobili tri, četiri dana slobodno kako bi vidjeli obitelji“, opisuje Ljubek, koji je tim uvjetima jako zadovoljan. „Smještaj je bio izuzetan, nešto poput hotelskih soba iako su ponekad u nekim sobama bila smještena po dva trenera. Hrana je bila izuzetna, nije baš kao u Sheratonu, ali švedski stol s desetak vrsta jela. Uvjeti za trening također izuzetni, naročito u Pekingu gdje se nalazi staza napravljena za Olimpijske igre 2008. godine. Bili smo i u Qingdau, gradu na moru s plažom dugom 30 kilometara. I tamo smo imali hotelske uvjete, sjajna hrana s puno ribe i školjki“, prisjetio se. On je cijelo vrijeme bio u Kini, jer, kako je objasnio, „ne možete izaći iz Kine i ponovo ući jer tada morate na tri tjedna u izolaciju. S druge strane, čim izađete morate dobiti novo pozivno pismo, a na to se čeka mjesecima“. Naravno, obitelj mu je nedostajala, ali ništa osim toga. „Pored mene, kineski savez angažirao je još šest trenera iz Europe, trojicu iz Srbije, jednog Rusa, jednog Bjelorusa i jednog Bugarina. Nedjeljom bismo se okupili, pojeli i popili nešto, zezali se“, kaže Ljubek koji je tijekom tjedna živio gotovo spartanski. „U Kinu sam došao kao polu-aktivan sportaš. Nisam se više natjecao na svjetskoj razini, ali nema dana a da nisam otišao na trening. Dan je počinjao ustajanjem prije šest ujutro. U šest bismo imali lagano razgibavanje, zatim doručak, prvi trening, između treninga ja sam trenirao. Oko 15 sati drugi trening koji traje do 18 sati. Slijedi večera, nakon toga istezanje“, rekao je Ljubek i nastavio:

„Moji glavni zadataci bili su rad na tehnici te pisanje programa priprema. Svakoga tjedna radio se plan i program priprema te sam pisao izvještaj za protekli tjedan. Iako sam bio glavni za tehniku, pisao sam o svemu, radio sam analize. Davao sam savjete, poput – moramo raditi na brzini, ako primijetim da su umorni sugerirao sam da ih malo trebamo odmoriti. To su bila moja razmišljanja koja su ljudi iz saveza mogli prihvatiti ili odbiti“, objasnio je Ljubek, uz napomenu da je bilo nekoliko trenera koji su bili angažirani prije njega na istim poslovima, ali ljudi iz kineskog saveza nisu bili zadovoljni njihovim metodama rada te su ubrzo raskinuli ugovore. Ujedno, Ljubek je bio impresioniran kineskim kanuistima s kojima je radio: „To su bili izuzetni dečki koji su me iznenadili. Kada smo išli na prve treninge od 10 kilometara, oni su mi spominjali izuzetno velike brzine koje su odrađivali s lakoćom. Te dečke sam znao otprije jer su oni 2019. bili svjetski prvaci.“ Xing Song i Li Qiang osvojili su tada zlato u disciplini C2 500 m, dok su Liu Hao i Wan Hao osvojili zlato u disciplini C2 1000 m, s time da je zbog ozljede Wan Haoa zamijenio Zheng Pengfei. „Budući da su bili svjetski prvaci, kao uvjet su mi postavili medalju na Olimpijskim igrama u Tokiju“, tvrdi Ljubek.

Nikica Ljubek je bivši juniorski viceprvak svijeta i hrvatski olimpijac koji je kasnije nastupao kao maratonac te i danas svakodnevno trenira. PHOTO: Borna Filic/PIXSELL

„Što se tiče Olimpijskih igara, cijelo vrijeme sam mislio da neću ići u Tokio. Prvo je bilo upitno hoće li se Olimpijske igre uopće održati, nakon toga se govorilo da će naš tim, znači muški i ženski kajak i kanu, ići u Japan sa samo dva do tri kineska trenera. Sredinom lipnja došle su naznake da idem u Tokio, ali dok nisam bio naveden u službenom katalogu, nisam bio siguran da ću ići na Olimpijske igre. Tek kada su me pozvali da se fotografiram kao dio ekipe koja ide na Olimpijske igre, znao sam da putujem u Tokio“, prepričao nam je Ljubek kojeg su, kako su se Igre približavale, ljudi iz saveza počeli pitati što se može očekivati na Igrama na kojima je dvojac iz C2 nastupao i pojedinačno u disciplini C1.

„Stalno sam im govorio da sigurno osvajamo zlato. Bio sam siguran da ćemo u C2 1000 m osvojiti zlato. Što se tiče C1 1000 m, Kina je bila jedina zemlja koja je imala dvojicu kanuista u finalu na C1. Oni su predviđali da će Zheng Pengfei osvojiti medalju, dok sam ja bio uvjeren da Liu Hao može osvojiti medalju, nekako sam priželjkivao zlato“, kaže Ljubek i dodaje kako je siguran da bi osvojili zlato u disciplini C2 da nije bilo loše vrijeme tijekom finalne utrke. „Mi nismo baš trenirali u tim uvjetima, Kubanci su imali daleko više treninga na takvoj vodi. Oni treniraju na velikom jezeru u dosta valovitim uvjetima te su se bolje snašli i na kraju pobijedili“, objasnio je. Slijedilo je C1 finale u kojem je Liu Hao osvojio srebrnu medalju, dok je Zheng Pengfei bio posljednji, osmi. „Da se Liu Hao koncentrirao samo na jednu utrku, vjerojatno bi uzeo zlato. Ipak, ovako je jedini kanuist koji je osvojio dvije medalje na Olimpijskim igrama“, sumira Ljubek događaje iz Tokija.

 

Ljubek je poznavao kineske kanuiste koji su 2019. postali svjetski prvaci, ali je svejedno bio impresioniran lakoćom kojom su odrađivali treninge

 

U kineskom savezu naposljetku su bili zadovoljni, ipak su ovo njihove najbolje olimpijske igre u povijesti. Naime, u veslanju su osvojili još tri medalje, jednu zlatnu i dvije brončane. Ljubeku je ugovor trajao do 30. rujna, ali su ga pustili da ode kući zadnjeg dana Igara. Nije bilo potrebno da se vraća u Kinu gdje bi prvo trebao otići u trotjednu izolaciju, a isti tretman imali su i ostali treneri iz inozemstva. Preostali mjesec iz ugovora mu je, da ne bi bilo zabune, plaćen, bez obzira na to što ne boravi u Kini.

Pitali smo ga je li se prisjetio Olimpijskih igara u Sydneyju na kojima je nastupio prije 21 godinu. Prije toga bio je juniorski viceprvak svijeta u C2 1000 m 1997. godine, da bi 1998., iako još uvijek junior, nastupio na svjetskom seniorskom prvenstvu te u C2 500 m osvojio četvrto mjesto. „Mlad si i ne shvaćaš koliko ne znaš. Žao mi je jer sam tada lutao u planu i programu“, rekao je, ističući da su, u usporedbi s Kinom, uvjeti u Hrvatskoj dobri: „Sve je stvar organizacije unutar sustava. Imamo Metković, imamo Istru, imamo Jarun koji bi trebalo očistiti…“

 

‘Kina postaje velesila u kanuu dok europske zemlje polako zaostaju. Za utrke na 1000 metara potreban je izuzetan rad, u Europi se gubi motivacija’

 

Metković je poseban u njegovoj karijeri. Naime, tamo je 2016. postigao nevjerojatan uspjeh vodeći amatersku veslačku ekipu Argonauti iz Bjelovara koja je, kao prva ekipa iz kontinentalne Hrvatske, pobijedila sve konkurente iz Dalmacije na Maratonu lađa. „Oni su me još 2011. zvali da im postanem trener. Tada sam se još profesionalno bavio sportom pa nisam prihvatio njihovu ponudu. Bili su super ekipa, fasciniralo me to što su bili užasno motivirani za nastup na Maratonu lađa, više no neki naši veslači koji se spremaju za svjetsko prvenstvo. Prvi put smo nastupili 2015., sve mi je to bila nepoznanica, nisam znao kako to dolje izgleda. Bili smo četvrti, bilo mi je žao jer smo mogli osvojiti i medalju. Tada smo rekli da dogodine idemo po zlato – koje smo i osvojili.“ Ista ekipa tada je počela planirati put do Havaja i nastup na svjetski poznatoj utrci Molokai Hoe. Ekipe s po šest članova veslaju na izuzetno valovitoj dionici između dvaju otoka, a utrka traje oko pet sati. Taj plan još uvijek postoji, ali Ljubek kaže kako ni sam ne zna koji je njegov sljedeći posao. A Kinezi?

„Za Kineze su Olimpijske igre u Parizu 2024. novi projekt jer se u Parizu ukida utrka C2 1000 m i ubacuje se C2 500 m. U Tokiju je prvi put bilo uvedeno da iz svake zemlje mogu nastupati po dva sportaša u jednoj utrci tako da se ne zna kako će se koncipirati ekipa. Na skorašnjem državnom prvenstvu birat će se novi kanuisti s kojima će se ići u novi projekt. Neće se odreći ni onih koji su osvojili medalje u Tokiju. Koliko znam, nakon tjedan dana odmora oni su već krenuli s treninzima za nastup na državnom prvenstvu.“ U rujnu je Svjetsko prvenstvo u Kopenhagenu na kojem Kinezi neće nastupiti jer se, kaže Ljubek, boje korone. Da nije tako, misli da bi odnijeli najviše medalja i tako potvrdili trend u kojem Kina postaje velesila u kanuu, dok europske zemlje polako zaostaju. „U utrkama na 1000 metara treba vam izuzetan rad, a u Europi nitko više ne želi toliko raditi. Gubi se motivacija. Na svjetskom prvenstvu u C2 1000 metara prvi put se dogodilo da neka europska zemlja ne osvoji medalju, na Olimpijskim igrama u Tokiju Njemačka je u toj disciplini osvojila smo broncu“, rekao je Ljubek. Pored svega, kineskim kanuistima najveća su motivacija Nacionalne igre Kine i Azijske igre koje se održavaju svake četiri godine. Razlog su, kako nam je rekao, astronomski visoke financijske nagrade za osvajanje zlata, naročito na Azijskim igrama. „Sljedeće godine se Azijske igre održavaju u rujnu u kineskom gradu Hangzhou, zato su se kanuisti već počeli pripremati“, zaključio je Ljubek.

Liu Hao i Zheng Pengfei bili su impresivni na treninzima, ali su zbog vremenskih uvjeta u Tokiju ostali bez zlata i osvojili srebrnu medalju. PHOTO: Kirsty Wigglesworth/AP/Guliver image

Komentiraj