NEVEN JURICA: PRVI INTERVJU NAKON SKANDALA: Sanader je perfidno zlouporabio HDZ

Objavljeno u Nacionalu br. 790, 2011-01-04

BIVŠI HRVATSKI DIPLOMAT prvi put javno govorio svojoj sudskoj presudi, odnosima sa Sanaderom i Mesićem te optužbama da je prokockao državni novac

Nakon uhićenja Ive Sanadera i preispitivanja podrijetla njegove imovine, istražitelji USKOKa trebat će utvrditi i posjeduje li bivši premijer imovinu u SAD-u. Bio je to povod za razgovor s bivšim hrvatskim veleposlanikom u Americi Nevenom Juricom koji trenutačno čeka poziv na odsluženje jednogodišnje zatvorske kazne zbog optužbe da je u privatne svrhe potrošio 667 tisuća kuna državnog novca, što je on opovrgavao tvrdeći da je iniciranje postupka protiv njega bilo motivirano drugim razlozima te da za sve troškove postoje tragovi na službenoj kartici, ali da je nemarno vodio evidenciju računa, zbog čega je iznos za koji ga se teretilo odmah i podmirio, i to prije bilo kakvog suđenja.

I u razgovoru za Nacional Neven Jurica istaknuo je da nije kriv te da sumnja da je njegovim javnim progonom Ivo Sanader želio ili prikazati javnosti da se bori protiv korupcije, budući da se u to vrijeme o njegovim vlastitim aferama još nije ništa znalo, ili skrenuti pozornost ili ga je naprosto želio maknuti kako možda ne bi doznao nešto o nekim njegovim poslovima u Americi. Neven Jurica naglasio je i da nikad nije spadao u krug osobnih ili privatnih Sanaderovih pouzdanika, već je na mjesto veleposlanika u Americi postavljen zbog svojeg dugogodišnjeg diplomatskog iskustva. U vrijeme njegova veleposlaničkog mandata tadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader imao je pet službenih susreta s tadašnjim predsjednikom SAD-a Georgeom W. Bushom i drugim visokim dužnosnicima te zemlje, a George W. Bush je također boravio u službenom posjetu Hrvatskoj, što je bilo prvi put da jedan američki predsjednik dolazi u Hrvatsku.

NACIONAL: U posljednje vrijeme u nekim privatnim političkim krugovima mogu se čuti špekulacije kako vas je Ivo Sanader maknuo jer ste previše znali o nekim njegovim američkim poslovima.

– Ja taj Sanaderov postupak ne mogu objasniti, o razlozima zašto me preko noći maknuo mogu samo spekulirati. O njegovim mogućim američkim poslovima nisam upućen. No, vi znate da sam istog trenutka kad sam suočen s tim da su moji papiri manjkavi i neuredni, i kad su mi rekli da se to ne može priznati, iako ne smatram da sam počinio štetu, taj iznos podmirio, uz pomoć prijatelja i obitelji, najviše supruge i dvoje djece koji su dali svu svoju ušteđevinu. Uostalom, ja nisam ni računovođa ni knjigovođa, niti je to bio moj posao. Dakle, ja sam prošao jako loše. Za državu nije postojala materijalna šteta i ne razumijem zašto je to napravio, ali Sanader je očito imao neke razloge za to. I nakon toga je podnesena kaznena prijava protiv mene. Ali uz to, Sanader me je potpuno proizvoljno, samovoljno, i za mene šokantno i neočekivano, povukao iz Vijeća sigurnosti u pola mandata, nakon vrlo uspješnog, po ocjenama međunarodnih promatrača, predsjedavanja Vijećem sigurnosti koje je Hrvatska imala u 12. mjesecu kad je u Vijeću sigurnosti predsjedavao i predsjednik Mesić, a nakon njega i Sanader. No, moram reći da se Sanader nije borio za hrvatsko članstvo u Vijeću sigurnosti UN-a, taj posao odradio je Ured predsjednika Mesića, ali Sanader je tu činjenicu odmah spretno iskoristio. No, smatram da nije bilo povoda za moju smjenu, da to nije trebalo napraviti. Ali, shvatio sam da sam praktički žrtvovan, iako je time zapravo napravljena politička šteta. Ako je zbog neke fiktivne pravdoljubivosti trebalo uputiti poruku da se rješavamo ljudi koji su se na bilo koji način o nešto ogriješili, onda se moglo pričekati do kraja mandata pa to isto napraviti. A ne da se Hrvatska, koja je prvi put bila u Vijeću sigurnosti, stavi u takav položaj. Međutim, što je tu je.

NACIONAL: Iz tog perioda, neki su vam najviše spočitavali vaš izlazak iz dvorane za vrijeme govora libijskog predstavnika te se čak govorilo da ste vi bili krivi za pogoršanje libijsko-hrvatskih odnosa.

– Ma ne, to ne može imati veze s time. Postoje javne sjednice otvorene za javnost i takozvane konzultacije oko svih tema važnih za mir i sigurnost u svijetu. Jedna takva konzultantska sjednica bez prisustva javnosti i novinara, bila je i tom prigodom kada je na dnevnom redu bilo pitanje odnosa na Bliskom istoku odnosno u pojasu Gaze i pitanja humanitarne pomoći za palestinski živalj u pojasu Gaze. Tada je libijski predstavnik, veleposlanik, iznio tezu koja je otprilike išla na to da je ponašanje Izraela prema Palestincima identično ponašanju Njemačke prema Židovima za vrijeme holokausta te da izraelska politika vodi nacističku politiku prema Palestincima. Sama usporedba s nacističkom Njemačkom i takav vokabular je bilo nešto potpuno neprihvatljivo za kolegijalni govor o svjetskim problemima na sjednicama Vijeća sigurnosti. Da sam se ja ili bilo koji drugi veleposlanik bilo koje druge države usprotivio i počeo polemizirati s tom tezom, to bi implicitno značilo da se daje legitimitet takvom načinu diskursa na sjednicama Vijeća sigurnosti. Najbolji način da se iznese neslaganje je bio bojkot, drugim riječima, izlazak iz dvorane. Iz dvorane su izišli svi veleposlanici zapadnih zemalja, svi do jednog, te Kostarike i Hrvatske. Naravno, ostali su niži diplomati jer uvijek naše mjesto mora biti popunjeno, ali su veleposlanici izišli. A ja sam s libijskim veleposlanikom imao sasvim dobre, čak i prijateljske odnose i nikakvog razloga nije bilo da se taj čin interpretira kao pogoršanje ili potkopavanje libijsko-hrvatskih odnosa. Dapače, to je bila hrvatska reakcija na određenu činjenicu koja u odnosima između Libije i Hrvatske nije na listi prioriteta. Uostalom, i Talijani su izišli sa sjednice pa su poslije sklapali unosne poslove s Libijom.

NACIONAL: Zanimljivo je da se ranije smatralo da ste i vi spadali u krug Sanaderovih pouzdanika, čime je dio diplomatskih krugova tumačio i vaše imenovanje veleposlanikom u Washingtonu.

– Ja nikada nisam bio privatni Sanaderov pouzdanik nego čovjek koji je beskompromisno provodio politiku i štitio državne i nacionalne interese. I to je bilo poznato. Ja sam sa Sanaderom bio u vrlo dobrim odnosima, ali to ne znači da sam bio njegov osobni pouzdanik. Ja bih bio u dobrim odnosima s bilo kim tko je u to vrijeme vodio državnu politiku. Bio sam u dobrim odnosima i s predsjednikom Mesićem. Poslan sam u New York ne zato što sam bio Sanaderov osobni pouzdanik nego zato što je Sanader znao da ću taj posao obaviti bez ostatka te da za njega i njegovu euroatlantsku poziciju i ugled neće biti štete.

NACIONAL: Prije 11 godina, između Ivića Pašalića i Ive Sanadera, vi ste osobno glasali za Sanadera. Kako danas gledate na tu odluku?

– To je točno. Ali treba reći sljedeće: Nije Sanader HDZ niti je Sanader stvarao HDZ. Upravo suprotno, HDZ je odabrao Sanadera zbog karakteristika koje je on imao, a koje su odgovarale vremenu koje je bilo pred Hrvatskom. Nakon 10-godišnjeg razdoblja u kojem je Tuđman osamostalio Hrvatsku, izgradio sve državne institucije od nule, vodio obrambeni rat, zaokruživao teritorij Hrvatske te se izborio za međunarodno priznanje državnosti i granica RH, Hrvatska se našla pred zadatkom potpune međunarodne afirmacije što je trebalo napraviti u sljedećem razdoblju. A za taj posao je bio potreban čovjek vičan međunarodnim poslovima, čovjek koji poznaje međunarodne odnose, koji želi Hrvatsku u euroatlantskim integracijama i koji tečno govori strane jezike. HDZ kao stranka također je trebala ući u europsku i svjetsku asocijaciju ideološki sličnih stranaka. To je bio zadatak HDZ-a, a Sanader je trebao taj zadatak obaviti. Zato Pašalić u ono vrijeme nije mogao proći na unutarstranačkim izborima. Ali, želim to posebno naglasiti, HDZ Sanaderu nije dao bianco ček ili mjenicu na beskrupuloznost i pohlepu niti je to od njega itko očekivao. Sanader je perfidno zloupotrijebio HDZ i vođen osobnim interesima stvorio uski krug osobnih odabranika izvan pogleda HDZ-a za stvari o kojima sada čitamo u javnosti. Dat ću vam jedan primjer kako je Sanader radio. Susret s predsjednikom Bushom Sanader je isključivo vidio kao povod za samopromociju i samoreklamu te dodatno jačanje vlastite pozicije kod kuće. A pozivu u NATO, koji je predsjednik Bush izrekao nakon susreta sa Sanaderom, prije početka susreta s Bushom, Sanader se nije niti nadao. Toga sam postao svjestan nakon što su cjelokupni susreti tog službenog posjeta SAD-u završili, to je bilo 2006.

NACIONAL: Kada ste upoznali Ivu Sanadera i kakvo ste mišljenje o njemu imali?

– Sanadera sam upoznao u vrijeme dok sam se bavio književnošću, to je bilo negdje 80-ih godina, u vrijeme dok je on s Duškom Čizmićem Marovićem bio urednik u izdavačkoj kući Logos u Splitu. I nakon tog prvog susreta dugi niz godina ga nisam vidio. Vidio sam ga tek 1990. kad se vratio iz Austrije. Došao je k meni i zanimala su ga neka moja politička iskustva da bi se vjerojatno mogao sam lakše snaćiu novoj situaciji u kojoj je bio. Ja sam mu naravno spremno rekao sve što ga je zanimalo i nakon toga on je bio na jednom dijelu poslova, ja na drugom. Ponovno smo se vidjeli kad je bio zamjenik ministra vanjskih poslova, a ja veleposlanik u Australiji. A ni tad nam kontakti nisu bili pretjerano česti, ali više sam kontaktirao s njim nego s ministrom Granićem kojeg uopće nisam poznavao.

NACIONAL: Bili ste jedan od utemeljitelja HDZ-a. Kako je počela vaša suradnja s Franjom Tuđmanom?

– Upoznali smo se 1988. na Kongresu PEN-a jer sam ja član PEN-a, a pokojni Tuđman je također bio član. Pozvao me da dođem k njemu na privatni razgovor i pitao me bi li se ja uključio u jedan projekt stvaranja višestranačja i demokratizacije Hrvatske. Prihvatio sam to, napisao sam šest ili sedam kartica programa, kako sam ja u to vrijeme smatrao da bi to trebalo izgledati. Tuđman je to pročitao i nakon toga me povremeno zvao na sastanke k sebi u kuću. Bio sam jedan od ljudi poput Vladimira Šeksa i nekih drugih sada potpuno neaktivnih osoba, među prvim osnivačima i utemeljiteljima HDZ-a. To je nešto različito od ”barakaša” jer je ta poznata, glasovita baraka HDZ-a zakupljena tek u rujnu 1989., a mi smo praktički kao jedan manji, uži krug ljudi zajedno s predsjednikom Tuđmanom počeli raditi na stvaranju HDZ-a u samom početku, poslije Nove godine 1989. Dakle, uz Vladimira Šeksa, ja sam bio jedan od onih koji je 28. veljače 1989. imao svoj govor u Društvu hrvatskih književnika kada je Tuđman prvi put iznio program za stvaranje HDZ-a.

NACIONAL: Da li vam je, u vrijeme kad ste se morali maknuti s mjesta hrvatskog veleposlanika u SAD-u, Vladimir Šeks pružio podršku?

– Iznimno poštujem Šeksa, ali nisam tražio nikakvu potporu. Oni koji me poznaju to znaju, ja sam bio čovjek države i legaliteta njezinih institucija, nikada nisam želio, niti bi mi palo na pamet, tražiti bilo kakvu potporu bilo koga jer su to zaobilazni kanali i to ne radim. Ali ja sam sa svim ljudima iz HDZ-a ostao i ostat ću u dobrim odnosima.

NACIONAL: A tko vam je pružio baš prijateljsku podršku?

– A slušajte, podršku vam nema tko pružiti, institucije su te koje vam pružaju ili uskraćuju podršku. Reći ću vam da sam se osvjedočio o profesionalnom odnosu Državnog odvjetništva i Pravosuđa. Ja sam se našao u situaciji u kojoj sam se našao, jasno sam rekao da smatram da nisam kriv za zloporabu položaja za što sam terećen jer znam da nisam kriv, interpretirano je da jesam. Prihvaćam to s uvažavanjem. Razočaran jesam osobno jer na kraju krajeva najbolje poznajem sebe i svoje postupke.

NACIONAL: Osim što su vas optužili da ste privatno trošili državni novac, proglasili su vas i kockarom te se isticalo koliko ste puta bili u Las Vegasu.

– Ne želim to uopće komentirati. A zašto me nitko nije pitao koliko sam puta bio u San Franciscu, Los Angelesu, Chicagu, New Orleansu, Kanzas Cityju i drugdje. Samo za vrijeme svog mandata u Washingtonu bio sam dvadesetak puta, recimo, u New Yorku. U Las Vegasu sam u tih pet godina bio sedam ili osam puta jer su se ondje, između ostalog održavale i međunarodne konferencije kao što se održavaju kod nas u Dubrovniku. U Las Vegasu se recimo održavala konvencija Hrvatske bratske zajednice kad je i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić bio prisutan.

NACIONAL: Jeste li razmišljali o tome kako ćete provoditi vrijeme u zatvoru, hoćete li možda napisati knjigu ili memoare?

– Pa zasad, ne znam što bih vam na to rekao. U ovom trenutku još uvijek ne znam kako ću provoditi vrijeme. Znate, čovjek se nađe u novoj situaciji i treba vremena da si sredi dojmove i da se općenito sredi da bi mogao vidjeti što dalje. Ja sam iz književne struke i ušao u politiku, prema tome meni književnost ili pisanje nije nešto što bi mi bilo strano. Ali o memoarima uopće ne razmišljam. Nisam ušao u politiku, niti sam se bavio politikom zbog karijere, niti sam smatrao da mi je karijera nešto što bi mi bilo potrebno ili što bih želio. Bavio sam se ovim poslom isključivo zbog interesa države, zbog toga sam i ušao u politiku. Kad sam s Franjom Tuđmanom ušao u taj posao nisam ni sanjao da bi moglo biti neke karijere, smatrao sam da je to moja moralna, nacionalna, ljudska i građanska dužnost da prihvatim izazov koji je Tuđman nudio.

NACIONAL: Kako gledate na sadašnju političku situaciju, kako danas gledate na HDZ?

– Prije svega moram reći da komentar sada dolazi od osobe koja više od godinu i pol nije u aktivnom političkom životu, svojedobno sam dao ostavku, u mirovini sam i mogu komentirati kao i svaki drugi građanin. Smatram da je HDZ na pravom putu, da premijerka i predsjednica HDZa Jadranka Kosor vodi državu u pravom smjeru. Mislim da sve ovo što se događa u posljednje vrijeme, osobito u naglascima koji su službeno postavljeni od Vlade RH: gospodarski oporavak zemlje, potpisivanje ugovora s Europskom unijom za punopravno članstvo Hrvatske u EU, te borba protiv korupcije koja nije samo pravosudna stvar nego pitanje pročišćenja društva iznutra, nosi za Hrvatsku novi početak koji će donijeti boljitak cijeloj zemlji. Premijerka Kosor za mene je lider za treće hrvatsko desetljeće.

Komentiraj

Source:Orhidea Gaura