NEMIRI&NESANICE: U Split, kao i u Mostar, dolaze biskupi koji razumiju pluralno društvo i modernitet

 

Papa Franjo bira ljude koji su se dokazali u promociji europskih vrijednosti i moraju se nastaviti zalagati u tom smjeru i odbacuje, dakle, svaki oblik nacionalizma

Sveta Stolica i nuncijatura u RH izvijestile su da je papa Franjo imenovao mons. Dražena Kutlešu, dosadašnjeg porečkog i pulskog biskupa, nadbiskupom koadjutorom (s pravom nasljedovanja) Splitsko-makarske nadbiskupije. Istovremeno je mons. Petra Palića, dosadašnjeg hvarskog biskupa i generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije, imenovao biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim administratorom Trebinjsko-mrkanske biskupije.

Vijest o imenovanjima, kako je običaj, istovremeno je objavljena u Rimu i u Hrvatskoj prošle subote, 11. srpnja, na blagdan svetog Benedikta, zaštitnika Europe. Time je odaslana važna poruka: da papa Franjo bira ljude koji su se dokazali i moraju se nastaviti zalagati u promociji europskih vrijednosti; odbacuje, dakle, svaki oblik nacionalizma, toliko opterećujućeg za biskupske konferencije u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini.

Imenovanja ovih kvalitetnih biskupa i dobrih menadžera trebala su stići ranije, osobito izbor nasljednika mostarskog biskupa Ratka Perića (napunio je 75. godina 2. veljače 2019.!) koji se iskompromitirao anatemom koju je lani bacio na dubrovačkog biskupa Matu Uzinića zbog održavanja ljetne teološke škole ‘’Teologija u pluralnom društvu’’. Uziniću su upućene otrovne strelice i s adresa bliskih splitsko-makarskom nadbiskupu Marinu Barišiću. U pozadini je sukob dvaju ne samo crkvenih ili teoloških svjetova, već i religioloških koncepcija: one koja promovira katolicizam fundamentalističkog usmjerenja i one koju zagovara papa Franjo i u Hrvatskoj najjasnije zastupa upravo biskup Uzinić.

Čini se da, u općoj religiološkoj nepismenosti koja kraljuje hrvatskim medijima, stvari treba iznova utemeljiti i razbistriti. Na hrpu bedastoća samozvanih ‘’stručnjaka’’ za vjerska pitanja, u studenom 2018. sam napisao: ‘’Papa neće smijeniti Bozanića. Kutleša ne dolazi u Zagreb.’’ Svako malo novinari koji nisu stručni i ne poznaju unutarnju dinamiku hijerarhije Katoličke Crkve, ‘’smjenjuju’’ zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića.

Kada je u ljeto 2018. to bombastično najavio i tadašnji glavni urednik zagrebačkog tjednika Globus, pozvan sam da u programu televizije N1 u Zagrebu pojasnim situaciju. Podsjećam: u uvodniku glavnog urednika Globusa navodilo se da je kardinal Bozanić, zapravo, ‘’već razriješen, ali će Vatikan to objaviti kada mu bude odgovaralo, svakako do kraja 2018. godine’’. Kategorički se tvrdilo da je Sveta Stolica odlučila na Bozanićevo mjesto dovesti msgr. Dražena Kutlešu, porečko-pulskog biskupa. Izneseni argumenti bili su krivi, blago je reći, deplasirani.

Istina jest da se u godinama Bozanićeva vođenja Zagrebačke nadbiskupije (od listopada 1997.) dogodila afirmacija nacionalizma, filoustaštva i žestokog revizionizma koji ismijava žrtve ustaškog terora, što se može vidjeti i čitanjem njegova tjednika Glas Koncila. Naravno, tu su i neki drugi skandali poput ‘’afere prebendari’’, koju je pokušao zataškati sam Bozanić, nezgrapno se obrušivši na bivšeg nuncija D’Errica, što je, istaknuo sam svojedobno na ovome mjestu, izuzetno negativno odjeknulo u Vatikanu. O toj aferi tjednik Nacional svojevremeno je obilato informirao. Kardinal Bozanić je, nažalost, nakon 2000. godine kliznuo u nacionalističku retoriku pa je izgovorio neke neprihvatljive stvari, recimo, da je Stepinac ‘’simbol hrvatskog katoličkog identiteta’’, iz čega je proizlazilo da svi oni koji se sa Stepincem ne mogu poistovjetiti, nisu dobri Hrvati ili katolici.

Bez obzira na sve, pa tako i na ponovljene potpuno krive interpretacije novih kadrovskih odluka pape Franje u hrvatskim medijima, mora se znati da nije papa Franjo k sebi pozvao nadbiskupa Bozanića i biskupa Kutlešu (u studenome 2018. dok je trajao tadašnji pohod HBK-a Svetoj Stolici Ad limina apostolorum), već su oni zatražili posebne audijencije kod pape Franje da ga izvijeste ili zatraže savjet o konkretnim problemima mjesnih crkava kojima upravljaju.

Kada dolazi vrijeme za rošadu ili imenovanje nekog novog (nad)biskupa bilo gdje na svijetu, Papa ne raspravlja o tome s kandidatima za biskupsko mjesto ili biskupima koje se seli, već se time bavi nuncij u dotičnoj zemlji koji stvar/predmet prosljeđuje Kongregaciji za biskupe, a ona, pak, nudi ime kandidata na odobrenje Papi, koji mora potpisati bulu imenovanja. Dakle, promašena je i kriva interpretacija neupućenih novinara prema kojoj bi papa Franjo pitao Dražena Kutlešu želi li prijeći u Zagreb, odnosno osobno ga informirao da je donio takvu odluku.

Ostane li nadbiskup Bozanić zdrav, ne nastupe li neke izvanredne okolnosti i ne dogodi li se promocija na neko mjesto u Vatikanu (što je sve manje moguće), on će voditi Zagrebačku nadbiskupiju do trenutka umirovljenja po sili zakona (u ožujku 2024.), što se događa kada (nad)biskupi navršavaju 75 godina života, a što se može i produžiti ako Papa tako odluči. Ako itko od novinara ima dugu povijest argumentiranog kritiziranja nadbiskupa Bozanića, to sam ja, ali jasno sam rekao da biskup Kutleša ne dolazi u Zagreb.

Papa sada mora izabrati nove biskupe koji će naslijediti Palića i Kutlešu, bit će novih imenovanja i u BiH, kasnije će se nastaviti kadroviranjem u Hrvatskoj. Iz ovoga što se nas tiče, vidljivo je da Sveta Stolica zna čitati znakove vremena i ima kvalitetnog nuncija u Zagrebu koji shvaća da crkvena vlast mora pomoći političkoj (Plenkoviću) da prekine radikalizaciju našeg društva i Hrvatsku učvrsti u procesu modernizacije i ispravnog shvaćanja uloge i mjesta Crkve. Ona mora progovoriti o izazovima naviještanja evanđelja u kontekstu pluralnog društva i moderniteta.

Komentiraj

Source:Drago Pilsel