NEMIRI&NESANICE: Papa Franjo pooštrio pravila kadroviranja i maksimalno povećao transparentnost Crkve

Ako Sveta Stolica bude pisala o Alojziju Stepincu jednako iscrpno kao o smijenjenom kardinalu pedofilu Theodoreu McCarricku, kanonizacija zagrebačkog nadbiskupa čini se jako teško izvedivom

U utorak, 10. studenoga, Državno tajništvo Svete Stolice objavilo je dosje s dokumentima i svjedočenjima u kojima se opisuju sve činjenice o bivšem kardinalu i nadbiskupu Washingtona Theodoreu Edgaru McCarricku (Rapporto sulla conoscenza istituzionale e il processo decisionale della Santa Sede riguardante l’ex Cardinale Theodore Edgar McCarrick dal 1930 al 2017), izbačenom iz kardinalskog zbora (prisiljen je na ostavku 27. srpnja 2018.) i otpuštenom iz klera (16. veljače 2019.). U široj elaboraciji dosjea koju je proveo vatikanist Andrea Tornielli (Vatican News) kaže se da je u vrijeme imenovanja McCarricka za nadbiskupa Washingtona 2000. godine, Sveta Stolica (a osobito tadašnji papa Ivan Pavao II.) djelovala na temelju djelomičnih i nepotpunih podataka. ‘’Nažalost, bilo je propusta i podcjenjivanja’’, priznaje Državno tajništvo, ‘’doneseni su zaključci koji su se pokazali pogrešnima, također zato što, tijekom provjera koje je tada tražio Rim, ispitani ljudi nisu uvijek rekli sve što su znali’’ (SIC).

Papa Franjo je javno prozivan, pa i od ultrakonzervativnog (već umirovljenog) nadbiskupa i bivšeg apostolskog nuncija u Washingtonu Carla Maria Viganòa (koji je putem međunarodno poduzete medijske akcije, prije svega preko katoličkih američkih medija EWTN i CNA u kojima se Papu vrlo često napada) javno zatražio ostavku pape Franje. Nota bene: sa spomenutim medijima čvrsto surađuje vlasnica i glavna urednica hrvatske katoličke televizije Laudato TV, Ksenija Abramović.

Dakle, tvrdilo se da je Franjo isto zataškavao slučaj McCarricka. Međutim, do 2017. se nijedna detaljna optužba nikada nije odnosila na zlostavljanje ili uznemiravanje maloljetnika. Dapače, čim je stigla prva pritužba u vezi maloljetnika, u isto vrijeme je papa Franjo djelovao brzo i odlučno protiv već starijeg kardinala umirovljenog iz vodstva washingtonske nadbiskupije još od 2006. godine, kada je navršio kanonsku dob za mirovinu – 75 godina. Franjo je to učinio najprije uklanjanjem njegova kardinalata, a potom i otpuštanjem iz klera. U vrijeme izbora pape Franje, McCarrick je već imao više od osamdeset godina i stoga je bio isključen iz konklava.

Izvještaj koji potpisuje kardinal državni tajnik Pietro Parolin svojim obimom (461 stranica) i sadržajem pravovremeno odgovara na obvezu koju je preuzeo papa Franjo, da će temeljito istražiti slučaj McCarrick i objaviti rezultate istrage. Istraživanje provedeno u ove dvije godine započelo je krajem ljeta 2018. i predstavlja više novih momenata u životu Crkve. To je, kao prvo, nova razina transparentnosti i odgovornosti Svete Stolice, a koja se preporučuje svim biskupijama i biskupskim konferencijama na svijetu i koja ih obavezuje. Na primjer, Crkva se maksimalno razgolićuje, pa i kada propituje rad vlastitih nedvojbenih autoriteta. Zatim, riječ je o dokumentu koji demonstrira izuzetnu snagu argumenata. Snaga Izvještaja leži u njegovoj cjelovitosti, ali i u sveobuhvatnom pregledu koji pruža. Konačno, valja uzeti u obzir da će se u budućnosti o spornim pitanjima Crkva morati rukovoditi vrlo visokim kriterijima analize kojima se vodila kod sastavljanja ovoga dokumenta.

Priznavanjem počinjenih pogrešaka koje su već dovele do poduzimanja novih normi u Crkvi, kako bi se spriječilo da se povijest ponavlja, Crkva pooštrava kriterije kadroviranja. Papa Franjo nema problema oko toga da se dovede svetog Ivana Pavla II. u sumnju. On je već naciljan jer je podržavao pedofila, meksičkog svećenika Maciela, i od njega dobivao velike donacije. Postaje jasno i da je Ivan Pavao II. zanemarivao upozorenja nadbiskupa New Yorka kardinala Johna O’Connora da McCarrick ne bi smio biti postavljen u Washingtonu. Naveo je i razloge. Priznajući da ranije nije imao izravnih informacija, kardinal je u pismu od 28. listopada 1999. objasnio zašto imenovanje McCarricka na novu dužnost smatra pogreškom. I sam je McCarrick (rado viđen gost Crkve u Zagrebu i Sarajevu), nakon što je očito postao svjestan rezervi prema sebi, 6. kolovoza 2000. godine pisao tadašnjem osobnom tajniku poljskog pape biskupu Stanislavu Dziwiszu. Proglašava se nevinim i ‘’zaklinje se da nikada nije imao seksualne odnose ni s jednom osobom, muškom ili ženskom, mladom ili starom, svećenikom ili laikom’’. Ivan Pavao II. čita pismo. Uvjeren je da američki nadbiskup govori istinu i čini fatalnu pogrešku jer ‘’preciznim uputama tadašnjem državnom tajniku Angelu Sodanu, utvrđuje da McCarrick spada u uži izbor kandidata’’. A onda ga, unatoč upozorenjima, uvrštava i u zbor kardinala (veljača 2001.).

Izvještaj s mnoštvom svjedočenja i dokumenata koji su sada objavljeni, nesumnjivo je bolna stranica u novijoj povijesti katoličanstva. Tužna priča iz koje je naučila ‘’cijela Crkva’’. Na kraju kateheze o molitvi na općoj audijenciji srijedom, 11. studenoga u biblioteci Apostolske palače, papa Franjo osvrnuo se na Izvještaj. Kazao je ovako: ‘’Jučer je objavljeno izvješće o tužnom slučaju bivšeg kardinala Theodorea McCarricka. Ponovno ističem svoju blizinu žrtvama seksualnog zlostavljanja i predanost Crkve da istrijebi to zlo.’’ Kako se sve to tiče nas? Mnoštvo je zaključaka, ali jedan je osobito važan: bude li Sveta Stolica pisala izvještaj o Stepincu, onakav kakav se traži nakon rada Mješovite katoličko-pravoslavne komisije, na ovako iskren i pedantan način kakav je demonstrirala u Izvještaju o McCarricku, potrebnom znanstvenom metodom i strogoćom, uvaže li sve svi prigovori i sva nova saznanja, šanse za kanonizaciju zagrebačkog nadbiskupa postaju sve mršavije. Gotovo nikakve.

Komentiraj