NEMIRI&NESANICE: Bozanićev pastoral ne bi na noge digle ni Lady Gaga i Jennifer Lopez zajedno

‘Katoličke influencerice’! Dobar naslov, rekoh si. Platio bih porciju ćevapa pokojnom i legendarnom don Juri da nam u Glasu Koncila kaže što misli o novom trendu pastorala ‘u Hrvata’

Pastoral, da. I to je bolno pitanje kada razmišljamo o praksi i crkvenoj ostavštini nekih (nad)biskupa. Recimo, Josipa kardinala Bozanića. Zašto se opet hvatam Bozanića? Imam povod, polako. U četvrtak, 11. ožujka, portal Zagrebačke nadbiskupije (Bozanićev, naime) donosi, a ja koji valjda jedini tamo njurgam prenosim informaciju da su “katoličke influencerice svjedočile vjeru kod svetoga Josipa”. O čemu sada opet Pilsel?! Kažem, polako.

Dana 10. ožujka ove godine misnim slavljem u povodu Velike pobožnosti svetom Josipu ujedno je započela molitva devetnice svetom Josipu koja završava na blagdan svetog Josipa, 19. ožujka. “Ovotjednoj pobožnosti svetom Josipu hodočastila je Župa svetoga Martina iz Hrnetića predvođena svojim župnikom…” glasi prvi dio te, da nije naslova, standardne vjerske informacije. Ali što su to i tko su te “katoličke influencerice”? Dobar naslov, rekoh si. Platio bih porciju ćevapa pokojnom i legendarnom don Juri da nam u Glasu Koncila kaže što misli o novom trendu pastorala “u Hrvata”. Hajde da vidimo.
Propovijedalo se o pravdi i ljubavi, što je lijepo i potrebno, ali mene su jako zanimale “influencerice”. Kaže se ovako: “Svetu misu je animirao župni zbor Župe Hrnetić, a na samom kraju misnog slavlja vjeru su svjedočile Emina Dabo Hunjak i Marijeta Martić, koje su široj javnosti poznatije i kao prve katoličke influencerice, odnosno osobe koje svojim načinom života daju primjer drugima, a za promociju svoga sadržaja koriste društvene mreže. Njihov službeni profil zove se Chance to walk.” Tako saznajemo da Eminu i Marijetu “prati veliki broj mladih”, a “influencerice” na njih “kroz raznolik sadržaj žele utjecati Isusovom porukom”, odnosno žele im poručiti “da je Isus influencer”. Dabome da je bio “influencer”!

Drugo je ovdje pitanje: ako su ove mlade katolkinje začarane TikTokom, Instagramom, Facebookom i ostalim internetskim vragolijama, kako to da izdavač, štoviše i direktor marketinga u poduzeću u kojem se reklamiraju ove simpatične “influencerice”, nije smatrao potrebnim makar jednom otkako je 4. listopada 1997. zasjeo na metropolijsku stolicu Franje Kuharića, izaći pred nas, obična piskarala? Pak se mi u Nacionalu furamo i na to da smo nekakvi “influenceri”… Meni još odzvanja u ušima Bozanićevo obećanje dato, ako me pamćenje ne vara, kolegici Jeleni Lovrić, da ćemo se on i mi novinari družiti na mjesečnoj bazi. Well, my dear Josip, ne samo što se nismo mjesečno družili, nego se družili nismo nikada! Niente, zero, nula bodova.

Ali zato su tu “katoličke influencerice” da spase stvar! “Cilj nam je prenijeti mladima Radosnu vijest i pokazati kako u svakodnevici mogu živjeti svoju vjeru jer je vjera nešto što ih izgrađuje i čini njihov život bogatijim, ljepšim i uspješnijim”, rekla je Emina. Na ideju o kreiranju profila Chance to walk na društvenim mrežama Emina i Marijeta došle su ponukane okolinom u kojoj su se nalazile, stoji u članku koji potpisuje vjerojatno isto mlada Marta Marinović. “Bile smo okružene društvom u kojem su prevladavali depresija, anksioznost i strah. To smo shvatile kao svojevrstan poziv u pomoć. Vlastitim svjedočanstvima htjele smo mladima reći da postoje načini da prebrode takva teška razdoblja. Uz Boga, postojao je još jedan influencer koji nas je potaknuo. Naime, papa Franjo je na svojim audijencijama pozvao mlade da koriste društvene mreže za progovaranje u Isusovom životu, odnosno da putem raznih medija krenu u evangelizaciju”, dodala je Marijeta.
Mlade “katoličke influencerice” broje oko 12 tisuća pratitelja na društvenim mrežama, “što je uistinu zavidna brojka ako se uzme u obzir da su većinom to mladi koji žele otkriti ili dodatno naučiti o vjeri na zanimljiv i moderan način”, piše Marta. “Mladi nam konstantno šalju poruke i razna pitanja na koja žele čuti odgovor. To su pitanja poput onih o vezama, uspjehu na fakultetu, odnosima s prijateljima i samopouzdanju. Prije svega, jako nam je važna duhovnost. Moramo biti dobro duhovno potkovane kako bismo mogle utješiti ili savjetovati drugoga. Našeg djelovanja nema bez molitve.”

Na samom kraju svjedočanstva, pripovijeda nam izvjestiteljica Marta, Emina i Marijeta otkrile su da je u toj priči “prste upleo i sveti Josip”, a Emina je posvjedočila da je svog “sadašnjeg supruga” upoznala zahvaljujući tridesetodnevnoj pobožnosti svetom Josipu. “Često nam stižu poruke kako naći ‘onog pravog’ ili ‘pravu’, a tako nam učestalo dolaze i svjedočanstva kako su svoju bolju polovicu našli po zagovoru svetog Josipa”, navodi se u tekstu.
I u redu, neka se cure mole svetom Josipu ili blaženom Alojziju. Neka, što bi rek’o drug Mao, cvjeta stotinu cvjetova, neka se natječe sto škola mišljenja (ili pastorala), neka bubri na tisuće tiktokova… Rekoh, mene zanima nešto drugo. A to je katehetika u glavi, jer o njemu danas govorimo, nadbiskupa Bozanića. Religiozna pedagogija je, znamo, znanstvena disciplina koja se bavi katehezom u kontekstu crkvene prakse kateheza, odnosno crkvenog navještaja kršćanske poruke koji smjera odgoju vjere. Nešto mi (mnogo, zapravo) govori da onaj koji pridaje veću pažnju liturgijskom obilježavanju Stepinčeve smrti od proslave Božića, svetkovine Isusova rođenja (a i u to smo se, nažalost, nedavno uvjerili) ili ne razgovara s kumicama na Dolcu, nema baš dobro poredane stvari glede katehetike ili pastorala. Slažem se, valja znati adekvatno pristupiti mladima. Bi li Bozaniću, umjesto Emine i Marijete, stvar mogle spasiti Lady Gaga i Jennifer López zajedno, kada bi ih, recimo, Joe Biden uputio na Kaptol? Čisto sumnjam.

Komentiraj