NEMIRI&NESANICE: Ako je našem narodu srce pametnije od glave, ekumenizam nije izgubljena stvar

Ljudi koji su prije nekoliko desetljeća međusobno ratovali, pohrlili su jedni drugima u pomoć. Kako je to moguće? upitao je episkop Jovan. Za to je zaslužno čovjekovo duboko srce

U okviru tradicionalne Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana na temu “Ostanite u mojoj ljubavi i donosit ćete mnogo roda”, koja je trajala od 18. do 25. siječnja, osobito su važne poruke sa središnjeg ekumenskog molitvenog slavlja održanog 23. siječnja u župnoj crkvi u Pakracu. Predvodili su ga požeški biskup Antun Škvorčević i pakračko-slavonski episkop Jovan Ćulibrk. Biskup Škvorčević je podsjetio na to da je Isus Krist, odlazeći s ovoga svijeta, molio da svi njegovi učenici budu jedno. Izrazio je radost što nazočni vjernici sudjelovanjem u tom ekumenskom slavlju očituju svoju blizinu Isusu Kristu i s njime mole da svi njegovi učenici i kod nas u Hrvatskoj budu jedno.

Kazao je da je sudjelovanje pravoslavnog episkopa i katoličkog biskupa na ovom bogoslužju svjedočenje toga kako smo osjetljivi za Isusovu riječ i njegovu molitvu da svi budu jedno. Škvorčević je kazao da je novi američki predsjednik Joe Biden prigodom nedavnog preuzimanja predsjedničke službe istaknuo da će jedan od prioriteta njegova djelovanja biti nastojanje oko jedinstva američke nacije koja je u posljednje vrijeme podijeljena do te mjere da su iz određenog dijela pristaša bivšeg predsjednika progovorili mržnja i nasilje. Ustvrdio je kako nam valja moliti da Bog pomogne onima koji se i u Hrvatskoj trude da ne bude podjela koje rađaju neslogom i upropaštavaju mnoge vrijedne pothvate.

No Isusova želja da svi njegovi učenici budu jedno – koju on tumači i u evanđeoskom ulomku “A ne molim samo za njih, nego i za one koji će po njihovoj riječi vjerovati u mene” (usp. Iv 17, 20) – ima posebno značenje. Naime, svi mi duboko u sebi osjećamo čežnju i potrebu da budemo u skladu sa samima sobom, svojim najbližima, sa stvarnošću oko sebe, s Bogom.

Kao Božja stvorenja svi smo međusobno braća, kako nam poručuje papa Franjo i u svojoj najnovijoj enciklici „Fratelli Tutti“ (Braća svi). No međusobno smo različiti i drugačiji i to počesto postaje uzrok podjela i sukoba. Premda razumski možemo sebi protumačiti da nam onaj koji je drugačiji od nas nije zbog toga protivnik, nego kao posebna, jedinstvena i neponovljiva osoba svjedoči bogatstvo Božjeg života, po kojem nismo kopije ni klonovi, nego njegovi originali, ipak ne uspijevamo uvijek jedni druge prihvaćati kao braću.

Nadovezujući se na riječi biskupa Škvorčevića o poteškoćama na koje nailazimo u susretima s drugima i drugačijima, episkop pakračko-slavonski Jovan ponovio je tvrdnju koju je izgovorio u molitvi na početku slavlja: “Mi smo skloni, kada se suočavamo s ljudima koji su drugačiji od nas, povlačiti se u sebe i gledati samo ono što nas razdvaja (…) Mi se bojimo onih koji su drugačiji od nas. Mi se povlačimo u sebe. Malodušni smo. Među nama nastaju neprijateljstva.”

Kazao je da se minulih dana, dok je s biskupom Škvorčevićem pohodio ljude koji su nastradali u potresu na području Banije, gdje su ljudi teško stradali i u Drugom svjetskom ratu i u ratu devedesetih godina prošlog stoljeća, mogao uvjeriti u to da su mnogi ljudi iz raznih krajeva Hrvatske i iz drugih zemalja pohrlili na to područje, donoseći pomoć stradalima, ne pitajući jesu li katolici ili pravoslavci, Hrvati, Srbi, Romi ili pripadnici nekog drugog naroda.

Ustvrdio je da se na njih mogu primijeniti riječi episkopa Atanasija Jeftića da je našem narodu srce pametnije od glave. Kazao je da nas, kad se suočavamo s drugačijima od sebe, glava zbunjuje i mi se onda povlačimo u sebe i gledamo samo ono što nas razdvaja. Međutim, psalmist kaže: “Gle, pristupih čovjeku i srce duboko” i to se duboko ljudsko srce koje prepoznaje stradanje ovih dana očitovalo na Banovini.

Pripomenuo je da će trebati neko vrijeme da zacijele rane prošlosti, ali da dobrota kojom su ljudi pritekli u pomoć stradalnicima na Banovini pokazuje da možemo biti istinski ljudi Krista, živoga Boga koji nas uči da budemo jedno srcem, jedno u stradanju i u ljubavi koja je jedini jezik koji govori čovjekovu srcu.

“Ljudi koji su prije nekoliko desetljeća međusobno ratovali, pohrlili su jedni drugima u pomoć. Kako je to moguće?” upitao je episkop Jovan i odgovorio da je za to zaslužno čovjekovo duboko srce o kojem govori psalmist. Kazao je da o toj dubini ljudskog srca svjedoče ostaci crkve iz 12. st. pronađeni tijekom arheoloških iskapanja u centru grada Pakraca. Te iskopine svjedoče da je Pakrac po toj drevnoj crkvi grad posvećen Duhom Svetim, grad u kojem se stoljećima gradilo i nazidavalo Duhom Svetim.

Kazao je i da se, dok s vjerom gleda u budućnost, sa žaljenjem želi spomenuti zla što ga je u prošlosti njegov narod nanio drugom narodu, kao i stradanja vlastitog naroda, te da žali za svakom nestalom i ubijenom osobom iz hrvatskog naroda, počevši od dr. Šretera, kao i za svakom nestalom i ubijenom osobom iz svog naroda. Još je dodao da smo svi koji sada živimo pozvani liječiti rane kojima su prethodni naraštaji izranili “nama zajednički prekrasni grad”. Jovan se pozvao na riječi kardinala Franje Kuharića “Ako je netko zapalio tvoju kuću, nemoj i ti njegovu”, kao i na riječi patrijarha Pavla: “Ako na svijetu ima jedan jedini Srbin i ako on treba da opstane po cijenu zločina, neka ni toga jednog ne bude.”

Zazovimo, s biskupom Škvorčevićem i episkopom Ćulibrkom, blagoslov na domovinu Hrvatsku, a napose na one koji su ovih dana pogođeni potresom, koronavirusom i drugim životnim nevoljama, uvjereni da ako je našem narodu srce pametnije od glave, ekumenizam nije izgubljena stvar.

Komentiraj