NEMIRI & NESANICE: Naš Božić u koroni: Poziv da postanemo svjesni vlastite humanosti i potrebitosti

Crkva razdoblje blagoslova produžuje sve do korizme i dodatno ako bude potrebno. Ide se u blagoslov samo na poziv obitelji, a postoji mogućnost da se on obavi i s praga kuće, ne ulazeći u dom

Biskup Angelo Moreschi (67), podrijetlom Talijan i pripadnik salezijanaca, misionar u Etiopiji, vikar Apostolskog vikarijata Etiopije Gambella, prvi je katolički biskup za kojeg se zna da je umro od koronavirusa. Umro je 25. ožujka u talijanskom gradu Bresciji u regiji Lombardiji, koja je tada postala europski epicentar pandemije.

Teško je znati koliko je (nad)biskupa, svećenika, đakona, redovnika i redovnica, pak zašto bi oni bili važniji – dakle, koliko je kršćanskih vjernika i vjernica umrlo. I zašto bismo odvajali vjernike kršćane od vjernika u drugim religijama ili radili razlike između onih koji vjeruju i onih koji ne vjeruju, kada koronavirus ne bira među rođenima? Ono što želim istaknuti je da od korone obolijevaju ljudi različiti i da podliježu pacijenti isto različiti. Zato papa Franjo ističe da je ovo vrijeme koje živimo, vrijeme koje traži višak empatije i solidarnosti te iziskuje osobito poštovanje i zahvalnost ljudima koji rade u zdravstvu.

Odjeknula je, naravno, više nego kada umre ili obolijeva neki svećenik, vijest da su u Sarajevu protekloga tjedna hospitalizirani, zbog zaraze covidom-19, i vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić i njegov nadbiskup koadjutor Tomo Vukšić. Jasno je da je nakon smrti mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija (ranije je život od ove bolesti izgubio episkop valjevski Milutin) i patrijarha srpskog gospodina Irineja jako odjeknula i vijest da je u bolnici (u Beogradu) završio mitropolit dabrobosanski Hrizostom, koji kao predsjedavajući Svetog Sinoda nakon smrti patrijarha privremeno rukovodi Srpskom pravoslavnom Crkvom. Ta vijest važna je za nas u Hrvatskoj jer ako bi gospodin Hrizostom bio onemogućen, njegovu zadaću trebao bi nastaviti mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije koji je, kao zamjenski član, kooptiran u Sveti Sinod nakon smrti gospodina Milutina i tu zadaću prima po činu (staž kao mitropolit).

Više je čelnih ljudi crkava zaraženo. Evo, dok pišem ovu kolumnu stiže mi vijest iz biskupskog ordinarijata u Gospiću (u nedjelju navečer, 6. prosinca) koji je priopćenjem obavijestio javnost da gospićko-senjski biskup u miru mons. Mile Bogović (82) ima pozitivan test na covid-19 te je i on u bolnici, u Gospiću. “Pozivamo sve vjernike i građane na odgovornost i poštovanje epidemioloških mjera u suzbijanju širenja koronavirusa. Također, pozivamo sve vjernike na molitvu za biskupa Milu Bogovića, kao i za sve oboljele od koronavirusa, kako bi im Gospodin bio blizu u njihovoj bolesti i nemoći”, ističe se u priopćenju uz opasku da gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić nije bio u kontaktu i da je zdrav. Bolestan je bio i sisački biskup Vlado Košić. Zaražen je bio i umirovljeni nadbiskup u Đakovu Marin Srakić koji nije znao da je zaražen pa je dijelio krizmu.

Sve to vjernike postavlja pred važna pitanja, pored onih elementarnih o preživljavanju ili organiziranju života ako se netko u obitelji zarazi: kakav će nam to ove godine biti Božić ili kako će se odvijati blagoslov domova i obitelji? Mislim da bi bilo vrijeme da shvatimo i prihvatimo da će, kao kada smo gledali osamljenog papu Franju na Velikome petku na Trgu svetog Petra, i sada za Božić trajati velika ograničenja, da ćemo ga morati proslaviti u svojim domovima. Predložio bih da u mislima imamo osamljenu Mariju, uz zabrinutog Josipa pred krhkim Isusom u jaslama, jer tako će mnogi sada biti i među nama: osamljeni, zabrinuti i krhki.

Dvojica su mi se svećenika, jedan iz Požeške biskupije i jedan iz Zagrebačke nadbiskupije, požalila da su nesigurni i da osjećaju pritisak mjerodavne crkvene vlasti u vezi potrebe da se ide u blagoslov kuća i obitelji koji je, ne zaboravimo i tu činjenicu, važna komponenta u financijama Crkve. Odlučio sam prenijeti što sam dobio sa službenih adresa. To je moja novinarska obveza.

Tomislav Šagud, pročelnik Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije, piše: “Zagrebački nadbiskup ne prisiljava svećenike da idu u blagoslov obitelji. Naime, na sastanku s arhiđakonima i dekanima dogovoreno je da se blagoslov obitelji načelno ne ukida, nego se daje svećenicima na raspolaganje da u dogovoru sa župnim pastoralnim vijećem odrede način i vrijeme kad će se u dotičnoj župi izvršiti blagoslov obitelji. Dapače, razdoblje je ovime produženo sve do korizme, ako bude potrebno naknadno će se dodatno produžiti. Naglašeno je da se ide u blagoslov samo na poziv obitelji, a da postoji mogućnost da se on obavi i s praga kuće, ne ulazeći u dom.” Slično se poručuje iz Požeške biskupije.

Vrijedi kazati i da je jedan župnik u Rijeci odlučio poslati pismo župljanima u kojima ih poziva da po potrebi sami sebi blagoslove dom, da ako nemaju kod sebe dođu u župni ured po blagoslovljenu vodu i da, eventualno, svoj godišnji novčani prilog “za potrebe župe” uplate na račun župe ili ga donesu u župu. 

Požeški biskup Antun Škvorčević, koji je upravo izgubio svećenika koji je prikopčan na respirator vodio bitku, potiče sve da u vrijeme dok traju ograničenja okupljanja u crkvama razborito slijede preporuke ili odredbe Nacionalnog stožera civilne zaštite i hrvatske vlade. “Valja nam biti ustrajni u svijesti da nismo pozvani dokidati svetinje, nego ih prilagoditi epidemiološkom stanju”, kaže biskup koji zna da je vrijeme adventa (došašća) važno kao priprava za Božić usred neminovnih i neizbježnih fizičkih ograničenosti. Nije li Božić, zapravo, poziv da se probudimo i postanemo svjesni vlastite humanosti i potrebitosti?

Komentiraj