Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša predvodio je u subotu, 13. svibnja, euharistijsko slavlje u crkvi Muke Isusove u Macelju, prigodom komemoracije bleiburške tragedije i križnih putova hrvatskoga naroda, s početkom u 12.15. Propovijed mu je bila dobra, u pokušaju da se krene s demitologizacijom ‘’bleiburških komemoracija’’. Pojasnio je zašto je Macelj autentično mjesto stradanja (kardinal Kuharić je tamo bio već 1991.). Hoće li Kutleša uspjeti? Hoće li biti opstrukcija, podmetanja nogu? Vrlo moguće. Premda je tek jedan lik držao štangu s nakačenom zastavom HOS-a i natpisom ‘’za dom spremni’’ i premda je stajao u vidokrugu i Dražena Kutleše – koji tada, već za oltarom, ništa nije mogao poduzeti – i osobito Gordana Jandrokovića, koji plaća račune za pokroviteljstvo nad komemoracijom, a i Davora Božinovića, koji je mogao dati skloniti tipa i narediti policiji da ga se propisno globi, ali optirali su za komotnost i pozu da je ‘’sve OK’’, problemi su registrirani drugdje. Ja ih, naime, vidim u mogućem bojkotu. Premda, realno, bojkot bi mogao uspjeti samo ako se Dražen Kutleša ne nametne kao autoritet, ne samo faktični, kao šef HBK-a, već realni.

Dok traje škrgut zubi svih onih koji su najprije na Lojbaško polje na Bleiburgu dolazili slaviti ‘’poginulu hrvatsku vojsku’’ (manji broj ekipe je s istim sentimentima dolazio to činiti i u Udbinu), a bjesni su jer im je austrijska vlast maknula to sramotno veličanje ustaša na kamenu koji je služio kao spomenik pred kojim su predsjednici Hrvatske, Vlade, Sabora itd. polagali vijence (maknut je i grb koji počinje bijelim poljem), postaje jasno da organizacija mise zadušnice u Macelju, tako bi trebalo ostati, ne pruža prostor za profašistički dernek na koji smo se bili navikli i zbog kojeg su se hrvatski (nad)biskupi debelo osramotili i morali preuzeti teret odgovornosti za fijasko i izgon mise s Lojbaškog polja (ostala je misa u župi Bleiburg gdje je ove godine provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, fra Marko Mrše, nastavio isticati ustaške formacije nazivajući te vojnike i formacije hrvatskima).

U subotu ujutro u prvom djelu programa, na Mirogoju kod centralnog križa, gdje je glavni tajnik Hrvatske biskupske konferencije (HBK) Krunoslav Novak izmolio molitvu za pokojnike, a imam Medžlisa Islamske zajednice Zagreb Halid ef. Dolić dovu, Gordan Jandroković je kazao da je bleiburšku tragediju bolje obilježavati u Hrvatskoj jer je riječ o događaju iz hrvatske povijesti. “Radi se o odabiru. Ono što se dogodilo treba obilježiti i na Bleiburškom polju, misa je održana, veleposlanik Republike Hrvatske u Austriji položio je vijenac u ime Vlade i u ime Sabora. Ponavljam, ovdje se radi o našim sunarodnjacima, ovo je dio hrvatske povijesti, ovo je tragedija hrvatskog naroda i trebamo to obilježavati ovdje”, rekao je Jandroković.

Organizator komemoracije je Počasni bleiburški vod (PBV) dok je Hrvatska biskupska konferencija (HBK) suorganizator u liturgijskom dijelu. Pokrovitelj komemoracije je Hrvatski sabor, a supokrovitelji Hrvatski narodni sabor BiH (ovi pak komemoriraju u nekropoli stećaka Radimlji kod Stoca, što je poseban skandal i druga priča). U čemu je, dakle, problem? U namjeri PBV-a da nastavi pružati otpor ne bi li se stvari dovele na staro. U tome ih sekundiraju kadrovi HBK-a koji, de facto, sabotiraju predsjednika Kutlešu. Konferencija za medije u povodu obilježavanja 78. godišnjice bleiburške tragedije i križnog puta hrvatskog naroda održana je u srijedu, 10. svibnja 2023., u hotelu Sheraton u Zagrebu. Na konferenciji su sudjelovali zamjenik predsjednika Počasnog bleiburškog voda Milan Kovač i glasnogovornik Hrvatske biskupske konferencije Zvonimir Ancić. Milan Kovač je najavio da će Počasni bleiburški vod organizirati i akademiju o temi ‘’Bleiburg i križni putovi’’ te okrugli stol o događanjima u Austriji posljednjih nekoliko godina, poput uklanjanja hrvatskog grba sa spomen-obilježja i problema s vlasništvom nad zemljom na Bleiburškom polju. Kovač je rekao i da je podignuta tužba na Austrijskom upravnom sudu radi vraćanja grba, na kojoj su, među ostalima, angažirani najveći stručnjaci u području heraldike. Istaknuvši da u Bleiburg nisu išli veličati nikakve sustave, države ni ideologije, nego obilježiti sjećanje i pomoliti se za sve ubijene od Bleiburga do grčke granice, izrazio je nadu da će austrijsko pravosuđe omogućiti da se komemoracija vrati na Bleiburško polje (SIC). Glasnogovornik HBK-a je kimnuo i izrazio suglasnost.

Počasni bleiburški vod trudio se zadržati proustaški kolorit konačno izbrisane strahote s kamena kojim se davala počast ustašama: ‘’U čast i slavu poginuloj hrvatskoj vojsci. Svibanj 1945.’’ Nakon što su austrijska policija i parlament proglasili proustašama fajrunt, pa je i koruška biskupija isto rekla, i to najprije hrvatskim crkvenim vlastima – da se mise zadušnice na Bleiburgu neće više tolerirati ako su mjesta veličanja propalih ustaških formacija – Hrvati bi sada – što? Pokušali vratiti sve na staro: na thompsonijadu, na crne majice, na hektolitre piva, na kobasice i na ustaške rekvizite, na podignute desnice, na majice i slike Ante Pavelića? I to uz suglasnost članova Hrvatske biskupske konferencije? Dražen Kutleša to ne smije dozvoliti i to mora sasjeći u korijenu. Katolička Crkva je dužna komemorirati, ali ne tako da veliča one među žrtvama koji su bili akteri najužasnijih zločina. Na Macelju, gdje se nečuveni zločin i dogodio. Točka.