Saša Zinaja

“Famozna” je glazbena komedija temeljena na istinitoj priči o astronomskom uspjehu najgore operne pjevačice na svijetu Florence Foster Jenkins. Premijerno je izvedena 2005. godine u Birmingham Repertory Theatreu, a radnja joj je smještena u New York 1940-ih. Mladi Fabijan Komljenović iz Novske u hrvatskoj inačici predstave koja će se u Histrionima premijerno izvesti 25. siječnja, igra Cosmea McMoona, pijanista koji je pratio Florence Jenkins (Anja Šovagović Despot). U lipnju 2017. ovaj 25-godišnjak diplomirao je glazbenu pedagogiju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Solist je zagrebačkog mješovitog zbora Cappella Odak, a prva glumačka iskustva stekao je za vrijeme studija sudjelujući u izvedbama raznih opera, od kojih ističe “Carmen” 2011. u režiji Krešimira Dolenčića i “Madame Buffault” u režiji Dore Ruždjak Podolski, čija je praizvedba bila 2015.

„Lik Cosmea McMoona nastao je prema stvarnoj osobi, mladom pijanistu koji tražeći posao susreće Florence Foster Jenkins i postaje njezin korepetitor. Ja ga vidim kao vrckavog, inteligentnog i duhovitog mladića. Trudim se prikazati ga sa svim njegovim kvalitetama koje možda nisu na površini. McMoon je bio vrlo vješt pijanist koji je s lakoćom pratio teško uhvatljivu Florence. U tom smislu, za pripremu uloge Cosmea, glazbeno predznanje je i više nego poželjno. Ja više od deset godina sviram klavir pa mi je taj dio uloge bio nešto jednostavniji. Što se tiče pripreme, sve glazbene brojeve koje izvodimo u predstavi morao sam jako dobro naučiti svirati kako bi interakcija na sceni s kolegicom Anjom Šovagović Despot bila što uvjerljivija i slobodnija“, kaže Fabijan Komljenović. Dodaje da činjenica da je McMoon zaista postojao i da je svirao za neku šašavu gospođu, daje poseban žar ulozi i cijeloj predstavi. McMoon je bio u sjeni Florence Foster Jenkins, iako je bio kvalitetniji glazbenik. Komljenović na pitanje o tome kako se postaviti u takvim situacijama, odgovara da je McMoon bez obzira na to, kroz suradnju s Florence, doživio vrhunac svoje glazbene karijere i neke od najljepših trenutaka svojeg života. „Vjerojatno nikada nije ni sanjao da će svirati u Carnagie Hallu, a zbog nje se baš to ostvarilo. Istina je da današnje pozicije u sjeni nisu tako ugodne kao Cosmeova – treba prepoznati situaciju i izvući se iz sjene kombinacijom borbe i prepuštanja. Vrlo često strpljivost donese pozitivan ishod. Cosme je, evo, iz svoje ‘sjenovite’ pozicije postao i lik u predstavi. Nekompetentni ljudi zaista mogu biti vrlo opasni, no ja ne bih nikada Florence svrstao u tu skupinu. Ona jest bila nekompetentna pjevačica, ali prije svega bila je dobra osoba. Svojim pjevanjem uveseljavala je i inspirirala mnoge ljude. Vjerujem da će publika gledajući predstavu, osim falš pjevanja, prepoznati i Florenceinu dobrotu“, smatra Komljenović. Dodaje i da snove treba slijediti dok god nekome drugome ne činimo štetu. Ako pritom uživamo i još k tome usrećujemo druge ljude, onda nema razloga odustati pa bi, tvrdi Komljenović, Florence svima trebala biti primjer.

Komentiraj