‘Ne postoje likovne zvijezde, intelekt je izašao iz mode’

Slikarica Tisja Kljaković Braić crtežima supružnika u svakodnevnim situacijama u Dalmaciji izazvala je velik interes pa je na društvenim mrežama prati 60.000 ljudi. Ti su crteži kao ‘Oni’ objavljeni u knjizi prodanoj u devet tisuća primjeraka. Radi se i animirani film i predstava prema njezinoj knjizi

Tisja Kljaković Braić je slikarica porijeklom iz Splita s respektabilnom slikarskom karijerom u Hrvatskoj i svijetu. Ona je nacrtala i dvoje likova, muškarca i ženu te ih nazvala Oni. Jednostavnim crtežom Oni su prikazani u svakodnevnim situacijama dalmatinskog života, postali su popularni na društvenim mrežama i Tisju Kljaković Braić trenutno prati preko 60.000 pratitelja, a knjiga istoimenog naslova s njihovim dogodovštinama u izdanju Frakture prodana je u preko 9000 primjeraka. Za nju je novinar Jurica Pavičić napisao:

“Njena su tema male, svakodnevne situacije. Poput Raymonda Carvera ili Joycea, Tisja Kljaković traži ‘epifanijske’ momente, kratke ulomke stvarnosti, rečenice ili geste koje razotkrivaju karaktere i međuljudsku dinamiku”.

Godine 2015. napisala je knjigu “U malu je uša đava” o uspomenama iz djetinjstva, odrastanju uz baku i djeda tijekom osamdesetih godina u Splitu koja je oduševila publiku. Ove godine autor animiranih filmova Veljko Popović radi na animiranom filmu prema predlošku njezine knjige i karikatura, a glumica i redateljica Bruna Bebić priprema kazališnu predstavu u splitskom HNK koja se također temelji na knjizi.

Tisja Kljaković Braić rođena je u Splitu, gdje je završila likovnu akademiju. Slikarstvom se bavi cijeli život i od njega živi. Imala je preko 40 samostalnih izložbi, a njezine slike nalaze se u fundusu Moderne galerije u Zagrebu i mnogim drugim galerijama te istaknutim domaćim i stranim zbirkama. Crteži s likovima koje je nazvala Oni su hit u Hrvatskoj jer osim popularnosti na društvenim mrežama, dobili su i tiskano izdanje, tiskani su na bedževima i majicama, a pozvali su je i proizvođači krem Melem da crtežima ukrasi njihove proizvode. No Oni, tvrdi Tisja Kljaković Braić, nisu nastali s planom i ciljem.

“Odavno su Oni nastali u mojim slikama. Recimo da su u slikama još u predbračnom razdoblju pa lete plavim nebom, dok u karikaturi žive pravi život. Uvijek je u mojim slikama postajala doza humora koja je osvajala publiku. I tako, objavila sam prvu karikaturu na Fejsu i počela uživati u tome da mogu nasmijati. Reakcije su me vukle da crtam. Nikad u osami ateljea samo za sebe ne bih stvorila Njih. Tako da svoju publiku smatram koautorima knjige Oni.”

‘Ukus se kreira u školi u kojoj je najnevažniji predmet likovni, u novinama s minimalnim prostorom za kulturu. I sve se to objašnjava time – kao to nikoga ne zanima’, kaže Tisja Kljaković Braić

Likovna kritičarka Iva Körbler ima visoko mišljenje o njezinom slikarstvu pa je tako povodom jedne njezine izložbu napisala:

“Tisjin je stil hibridna mješavina intimističkog slikarstva, lirske apstrakcije i elemenata tzv. dječjeg crteža koji su u hrvatsko poslijeratno slikarstvo i crtež unijeli Svjetlan Junaković, Saša Šekoranja i Tatjana Politeo. U takvom se intimnom ozračju slike stvara prostor emocija i atmosfere s kojim se svaki promatrač može poistovjetiti. No, u ovoj slikarskoj oazi ništa nije artificijelno osmišljeno: melankolija, povremena sjeta i nježnost prirodno izviru iz sveobuhvatnog fenomena melankolije Juga i mistike Mediterana kao širih ishodišta Tisjine slikarske poetike.”

Tisja Kljaković Braić rekla je da je jedva čekala da započne slikarsku karijeru.

“Akademija je za mene nešto što sam odradila. Najsretniji dan bio je kada mi nitko nije smio reći što da radim. Toliko utjecaja i toliko godina potrebnih da se od svega očistim. I da shvatim koliko je dragocjeno biti svoj. Ma tko te može naučiti da budeš umjetnik? Ne želim da me to itko uči. To ću sama. Prva barijera koju sam imala je ta – smijem li biti duhovita? Kad sam sebi sve dozvolila, počela sam život od slikarstva.”

Njezina popularnost počela je s karikaturama koje je dijelila putem društvenih mreža.

“Bi li mi bilo draže da sam popularnost stekla svojim likovnim radovima, a ne karikaturom? Recite mi, molim vas, što je karikatura? Da to nije likovni rad? Itekako je! Crtež je ono što je osnova slikarstva i ne pada mi napamet da podcjenjujem karikaturu u odnosu na ulje na platnu. Međutim, ona je uhvatila i publiku koja nije samo likovna i time me učinila nazovi-popularnom. Pitanje je postoje li danas likovne zvijezde. Nažalost ne. Što ne znači da ne postoje izvrsni slikari. Intelekt je izašao iz mode. Sjetite se emisija osamdesetih godina u kojima se pušilo i raspravljalo, sjetite se interijera kuća s načičkanim slikama i knjigama, nema više ‘Ne daj se Ines’… Izašlo iz mode. Ne gleda se više na slikare kao nekad. Slike se ne kupuju po preporuci znalaca, nego po vlastitom ukusu, po principu ‘meni je lipo što je meni lipo’, a taj ukus kreira se u školi u kojoj je najnevažniji predmet likovni, u novinama s minimalnim prostorom za kulturu. I sve nam se to objašnjava time da to kao nikoga ne zanima. Odakle odbojnost široke publike prema umjetnosti? Kako se to dogodilo? Umjetnost je postala autistična. Vratimo li joj emocije, vratit ćemo i publiku.”

Knjigu “U malu je uša đava” prije objavljivanja je pohvalio i dao joj naslov pokojni splitski novinar i kroničar Milorad Bibić Mosor. “Davno sam tu knjigu napisala i pisala sam je sebi za uspomenu. Ja ne znam kako se to dogodilo, kao da me je netko prespojio na antenu. Napisala sam je u petnaestak dana. Uvijek sam nešto pisala i dobivala nagrade kao klinka. Pa sam eto i knjigu napisala. Moj otac je rukopis poslao Mosoru, a on se oduševio. To je bio njegov rajon – nostalgija, osamdesete. I zamislite, on je meni našao izdavača, Frakturu Seida Serdarevića. Istog tog Seida koji je objavio moju knjigu ‘Oni’ i prodao je u preko 9000 primjeraka. I Seid mu je tada rekao: ‘Slušaj, knjiga je super, ali mi smo mlada firma, nemamo love da je reklamiramo’. To je bilo prije gotovo 13 godina. Baš mi je žao što je oni tada nisu objavili. ‘A tek meni…’, uvijek mi kaže Seid kada ga sretnem”, otkrila je.

Knjigu je na koncu objavila nakladnička kuća Profil 2015. i govori o uspomenama na njezino djetinjstvo u Splitu ispunjeno pričama koje se prepričavaju nakon nedjeljnog ručka, kad su svi dobre volje, priče čije emocije brzo i lako prepoznajemo, stoji u opisu knjige. Također piše i da je to portret jedne splitske ulice osamdesetih, njezinih osebujnih likova i nepisanih pravila, no prije svega duhovita i dirljiva posveta ljubavi djeda i bake koji su davali sve od sebe da njihova unučica ne skida osmijeh s lica.

Glumica i redateljica Bruna Bebić već neko vrijeme radi na scenskom uprizorenju knjige:

“Knjiga me snagom srca katapultirala u vlastito djetinjstvo, u čaroliju. Smještena je u određeno vrijeme i prostor, ali dopire do svih, neposredna je, iskrena, vješto napisana, duhovita. Pročitala sam je u dahu čim se pojavila, sudjelovala u promociji. Nasmijala me, dotaknula, razgalila. Potakla me na zahvalnost za toplinu obiteljske atmosfere koju sam živjela i ljude koji su je onda stvarali i još uvijek stvaraju. Darovala sam je nekoliko puta.”

Znajući da joj se knjiga dopala, razmišljajući proteklih par godina kako bi bilo dobro uspomene iz djetinjstva scenski oživotvoriti, Tisja Kljaković Braić je nakon nekoliko dobivenih ponuda odlučila tko će i kako to napraviti. Kako to obično biva, sve se dogodilo slučajno: “Dobivala sam i prije neke ponude u kojima se nisam pronašla i jednog dana krenula sam u grad i preko puta ceste ugledala moju susjedu i glumicu Andreu Mladinić. Tek je bila rodila, vidno izmorena od neprospavanih noći gurala je kolica i išla na pazar. U tom momentu meni se upalila žarulja iznad glave. Vidjela sam je kao sebe. ‘Ona bi trebala biti ja u predstavi’, pomislila sam. Zaustavila sam je i pitala ‘Bi li?’. Odgovorila je: ‘Da bi li? Normalno da bih!’. E tek poslije Bruna Bebić dolazi na red. Bruna živi u kući do Andreine pa ju je ona to popodne pitala ‘Bi li?’. Bruna joj je rekla:’Normalno da bih’. I tako sam u svom susjedstvu našla i glavnu glumicu i redateljicu.”

Premijera predstave je planirana za prosinac ove godine u Splitskom HNK i na predstavio se intenzivno radi. Bruna Bebić kaže:

“Još uvijek smo u fazi početnih priprema, razvijanja ideje, maštanja zapravo, rada na dramatizaciji. Dogovorili smo se s intendantom HNK u Splitu Srećkom Šestanom i ravnateljicom drame Jelenom Bosančić o postavljanju. Trenutno je najvažnija dramatizacija na kojoj radi Lada Martinac Kralj u suradnji s Tisjom. Još je rano za iskaze o detaljima, mogu samo reći da smo zamislili intimniju predstavu, na manjoj sceni. Tisju će igrati Andrea Mladinić, a sve ostale likove, bez obzira na godine, mladi glumački ansambl splitskog HNK.”

‘Tko te može naučiti da budeš umjetnik? Ne želim da me to itko uči. Prva barijera bila je – smijem li biti duhovita? Kad sam si to dozvolila, počela sam živjeti od slikarstva’, govori Tisja Kljaković Braić

Na ideju da snimi animirani film došao je i Veljko Popović, splitski animator, docent na Umjetničkoj akademiji u Splitu i član vijeća za inovativne umjetničke i kulturne prakse u Ministarstvu kulture, a i njezin vršnjak i kolega s akademije. “Ideja o animiranom filmu rodila se nevezano uz Tisjine crteže. Moja supruga mi je dala kopiju knjige ‘U malu je uša đava’. Čim sam knjigu pročitao, kontaktirao sam Tisju i rekao joj da po toj knjizi želim raditi animirani film. Tisjine karikature su zatvorena cjelina, priča koja savršeno živi u tom formatu jednog brzog krokija i pokoje linije dijaloga. No njena knjiga je kod mene otvorila brojne mogućnosti interpretacije, likovne razrade i režijskih intervencija. Siguran sam da je to ta karika koja će spojiti njene karikature, priče i njene slike u jedan fantastičan kratki animirani film.”

Ona je bila zbunjena njegovom idejom: “Bila sam sigurna da razgovaramo o Njima, odnosno o knjizi ‘Oni’. Međutim, nije govorio o toj knjizi, nego o ‘U malu je uša đava’. ‘Oni su u ovoj haiku formi najbolji’, rekao mi je Veljko. Tu sam se apsolutno složila s njim. Zajedno radimo scenarij. On ga je napisao, a ja sam nacrtala sve kadrove. Nisam trebala, ali nešto me je vuklo da ti likovi koje crtam budu fizički nalik na baku i djeda i zaista su isti, iako nisam gledala u njihove slike. Suradnja s Veljkom je izuzetno lagana jer se razumijemo, znamo se još s fakulteta.”

Aplicirali su u HAVC-u za potrebna financijska sredstva nadajući se da će ih i dobiti, s obzirom na to da Popović ima pet animiranih filmova koji su prikazani na festivalima širom svijeta, od kojih su “Ona koja mjeri” i posljednji “Biciklisti” rađeni prema motivima slika Vaska Lipovca: “Još prije filma ‘Biciklisti’ režirao sam film baziran po knjizi Svjetlana Junakovića ‘Moj put’ i njegovim ilustracijama. I taj kratki animirani film doživio je velik uspjeh. Tisja doista sjedi ravno između opusa tih dvojice fantastičnih umjetnika jer dijeli dio senzibiliteta i jednog i drugog. Likovnošću je dosta bliska s Junakovićem, a tematikom života u Splitu s Lipovcem. Čini mi se da je suradnja s njom nastavak dijaloga koji traje deset godina, a u kojem pokušavam spojiti svoj svijet sa svijetom slikara, grafičara i umjetnika koji me svojom likovnošću privlače i fasciniraju.”

Animirani film režirat će Veljko i Milivoj Popović, Tisja Kljaković Braić izrađuje likovne predloške, a ostatak tima planiraju angažirati iz Hrvatske i svijeta i nadaju se koprodukciji s francuskim producentima. Premijera filma planirana je u ljeto 2022., a svi se nadaju da će premijera biti održana u Splitu na Festivalu mediteranskog filma.

Tisja Kljaković Braić nastavlja svojim crtežima prikazivati život svojih likova u Dalmaciji, čije ponašanje mnoge tjera na smijeh. Priznala je da ne želi raditi političke komentare jer je apolitična, ali i naglašava da Oni i nisu karikatura jer ništa ne karikira, ne smišlja vic nego prenosi situaciju promatrajući momente u svakodnevici. Situaciju u kojoj se trenutno nalazi mnoge zemlje svijeta ne smatra kontraproduktivnom, već izazovnom: “Za mene je ovo svojevrstan eksperiment. Baš da vidim dokle će me dovesti dokolica. I ide, bome.”

Komentiraj