Tomislav Čuveljak

Povjesničar umjetnosti Vladimir Crnković cijeloga života bavi se naivnom umjetnošću u Hrvatskoj. Ideja njegove nove knjige ‘Moji ljudi’, na kojoj je radio više od dva desetljeća, bila je sačuvati od zaborava neke od najvažnijih protagonista naivne umjetnosti, koje je i sam poznavao

Ako je netko u Hrvatskoj sinonim za bavljenje naivom, granom moderne umjetnosti koja je karakteristična po tome što samouki slikari pristupaju temama iz zavičaja, seoskog života, društvenosti i rada, iz kuta neke dječje, “naivne” neposrednosti, onda je to Vladimir Crnković. Rođen je u Zagrebu 1942. gdje je i diplomirao povijest umjetnosti. On je posvećen pravcu koji je, kada je riječ o hrvatskom slikarstvu, doživio ponajveći uspjeh u inozemstvu, čemu je i sam pridonio najprije kao kustos, a potom i kao ravnatelj Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti – a riječ je o prvom takvom muzeju u svijetu – od 1998. do 2014. Svojevrsnu krunu njegova rada predstavlja upravo objavljena knjiga “Moji ljudi”, na kojoj je radio više od dva desetljeća, a ideja je bila sačuvati od zaborava neke od najvažnijih protagonista naivne umjetnosti, koje je i sam poznavao. Time je istodobno portretirao značajne ljude i pružio uvid u svoju intimu i rad, o čemu je govorio u razgovoru za Nacional.

NACIONAL: Proveli ste djetinjstvo i mladost u zgradi u kojoj je nekoliko godina živio i kipar i slikar Vanja Radauš, umjetnik kojim ste fascinirani još i danas. Možete li se prisjetiti svega toga?

Rođen sam 1942., a Radauš se doselio u tu zgradu 1945., nakon završetka Drugoga svjetskog rata. Dakako, iz tog razdoblja slabo ga se sjećam jer sam bio dijete, no njegov tadašnji boravak u toj zgradi opisan je u knjizi Josipa Horvata “Preživjeti u Zagrebu / Dnevnik 1943. – 1945.” Kasnije sam ga susretao kada je dolazio u posjete nekim ukućanima te kuće, ponajviše Ivi Hergešiću s kojim se nastavio intenzivno družiti i prijateljevati. Hergešićev tekst “Pismo starom prijatelju”, predgovor za jednu Radauševu zbirku pjesama, osobno mi je jedan od najljepših i najdubljih tekstova o tom svestranu umjetniku koji se, znakovito, gotovo u cijelosti odnosi na majstorovu likovnu dionicu…

Pročitajte više u novom broju Nacionala…

Komentiraj