NASTAVAK BITKE ZA ZAGREB: Arhitekti otvoreno protiv Milana Bandića i njegova GUP-a

Ne prestaju prepirke oko zagrebačkoga Generalnog urbanističkog plana za koji je Milan Bandić – unatoč tome što je stiglo oko devet tisuća primjedbi – obećao da će se izglasati 4. rujna. Arhitekti su uvjereni kako je GUP postao kulisa za političku trgovinu s HDZ-om

I Branko Silađin, arhitekt poznat po idejnom rješenju rekonstrukcije zagrebačkog Trga bana Josipa Jelačića uoči Univerzijade 1987. godine, u razgovoru za Nacional zaključio je da je prijedlog izmjene i dopune Generalnog urbanističkog plana grada Zagreba, koji uporno gura gradonačelnik Milan Bandić, postao “moneta za političku trgovinu”. Taj arhitekt koji je prijašnjih godina radio neke projekte za Grad Zagreb, da bi se poslije od Bandića udaljio, nije precizirao tko bi, s kim i zašto politički trgovao, ali moglo se naslutiti da misli da će upravo tim, po njemu lošim, novim GUP-om Milan Bandić ucjenjivati premijera Andreja Plenkovića. Tražit će od premijera da zastupnici HDZ-a u zagrebačkoj skupštini glasanjem za novi GUP podrže i njegovu novu investiciju u Novom Zagrebu. Riječ je, dakle, o pola milijarde eura vrijednom stranom ulaganju koje je Milan Bandić već dogovorio s arapskim investitorima iz Eagle Hillsa, iako još nitko ne zna što bi se, kako i zašto gradilo. Bandić bi, pak, premijeru vratio tu uslugu preko svog zastupničkog kluba u Saboru nastavkom podrške Plenkovićevoj HDZ-ovoj vladi. Od svega se zasad samo zna da bi se stambeno-poslovni objekt trebao graditi na 1.100.000 četvornih metara prostora Hipodroma i Zagrebačkog velesajma u Novom Zagrebu.

Uz Silađina protiv Bandićeva projekta otvoreno su govorili za Nacional još dvojica poznatih hrvatskih arhitekata: umirovljeni profesor arhitekture Krešimir Ivaniš i arhitekt Boško Budisavljević. Budisavljević ima impresivnu obiteljsku biografiju kroz generacije; prabaka mu je bila majka Nikole Tesle, a kći Dana Budisavljević dobitnica je ovogodišnje Velike Zlatne arene na filmskom festivalu u Puli. Ukratko, Silađin, Ivaniš i Budisavljević nastavljaju se protiviti ambiciji gradonačelnika Milana Bandića da progura u zagrebačkoj skupštini ono što mu nije uspjelo uoči godišnjih odmora, svoju kontroverznu investiciju. Tom Bandićevu projektu usprotivila se i cijela arhitektonska i urbanistička stručna javnost u Zagrebu: Zagrebački arhitektonski fakultet te još pet stručnih udruga iz područja arhitekture i urbanizma, među kojima i Hrvatska udruga arhitekata i Društvo arhitekata Zagreba, braneći “očuvanje arhitektonske i urbanističke tradicije” Zagreba.

Struka se protivi gradonačelnikovoj investiciji u Novom Zagrebu, ali on samouvjereno i dalje najavljuje da će 4. rujna taj njegov novi GUP biti usvojen u zagrebačkoj skupštini. Za protivnike Bandićeve investicije ovoga puta točka prijepora više nije izostanak javne rasprave o bitnim izmjenama dosadašnjeg generalnog urbanističkog plana grada Zagreba. Tu prepreku Bandić je u međuvremenu preskočio za vrućih ljetnih mjeseci. U dva tjedna javne rasprave otklonio je taj problem zbog kojeg mu je projekt privremeno blokiralo ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, i to dan uoči planirane rasprave u Gradskoj skupštini. Iako mu je do sada stiglo više od 9000 prigovora na predložene izmjene GUP-a, javna rasprava je provedena pa je taj problem formalno za njega riješen. Ovoga puta, međutim, razlog eventualnog odbijanja Bandićeva projekta sadržan je u činjenici da, prema riječima Krešimira Ivaniša, i taj najnoviji prijedlog izmjena GUP-a Zagreba i dalje nije usklađen s prostornim planom višeg ranga. Dakle, izmijenjeni GUP još nije usklađen s Prostornim planom grada Zagreba. A i to je, kako je naglasio profesor Ivaniš, zakonska obveza pa struka ponovo računa da bi Ministarstvo graditeljstva, koje kontrolira HNS, stranka koja je već dulje u svađi s gradonačelnikom Bandićem, moglo ponovo osujetiti Bandićev projekt iako zajedno i HNS i Bandić sa svojih 11 zastupnika podržavaju Plenkovićevu vladu.

Boško Budisavljević, pak, pisao je otvorena pisma arhitektima u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, uključujući i novog predsjednika HAZU-a Velimira Neidhardta, kao i Branka Kincla, dakle, i dvojicu projektanata nove zgrade zagrebačke zračne luke. Prije toga pisao je i samom gradonačelniku Bandiću, koji mu nije odgovorio.

‘Nije GUP bezvezan dokument koji svatko može mijenjati kad i kako hoće. Grad Zagreb ima svoju ravnotežu. Da se trebao graditi ‘grad u gradu’, to bi odavno ustanovili i naši planeri’, rekao je Bandiću Boško Budisavljević

“U svibnju ove godine poslao sam pismo gradonačelniku Zagreba (na službenu adresu e-pošte) nakon vijesti da priprema projekt Manhattan na Hipodromu. Napisao sam da ću ako mi ne odgovori, pismo poslati u medije. Nije odgovorio. Mediji nisu reagirali na moje pismo. Onda sam ga objavio na Facebooku udruge Anatomija otoka, na čije objave stiže prosječno četiri do šest ‚lajkova‘. U nekoliko dana bilo je preko 1400 ‚lajkova‘ i preko 450 dijeljenja. Tad su se probudili i mediji, tražili moje komentare i objavljivali ih, ustanove su počele pisati pisma, otvorena i upućena na gradonačelnika, organizirali su se skupovi, bili su pozvani i kolege iz Beograda, gdje se projekt Beograd na vodi (direktna inspiracija zagrebačkom gradonačelniku) već počeo realizirati. Tamo su sva prava struke diskvalificirana i predsjednik Aleksandar Vučić je s novim zakonom ‚lex specialis‘ sve preuzeo u svoje ruke”, opisao je Boško Budisavljević svoja saznanja o raspoloženju Zagrepčana dobivena preko društvenih mreža. Pozvao je akademike da i oni reagiraju i suprotstave se Milanu Bandiću, a čudi ga zašto dosad nisu reagirali.

Evo što je Budisavljević prethodno napisao u svom oštrom pismu samom gradonačelniku Bandiću:

“Moje je mišljenje da ste Vi potpuno ludi. Nemojte se uvrijediti na taj izraz, nije mi namjera da Vas vrijeđam. Kad djeca naprave neku glupost, roditelji kažu ‚Vi ste potpuno ludi, što ste to napravili‘. Radi se o ‚gradu u gradu‘, sami ste danas (14. 3. 2019.) na TV-u rekli da to nećemo više zvati Manhattanom. Vi niste dovoljno obrazovani za donošenje takve odluke, a Vaši suradnici ne usude Vam se proturječiti. Zagreb je nastajao 1000 godina, a Dubai i svi ti Emirati razvili su se u 60-ak godina. Dakle, tko bi od koga trebao učiti, Zagreb od Dubaija ili Dubai od Zagreba? Povijest je učiteljica života, a tradicija i kontinuitet razvoja garancija kvalitete i ljepote življenja. Nema razloga da se Zagreb razvija brzinom Dubaija. Mi se moramo razvijati polagano, prema svojim mogućnostima i na svoj način. Da je na prostoru “grada u gradu” trebalo izgraditi takve gustoće koje se očito planiraju u suradnji sa stranim investitorima, to bi odavno ustanovili i naši planeri. Nije GUP kao plan bezvezan dokument koji svatko može mijenjati kad hoće i kako hoće. Grad Zagreb ima svoju ravnotežu, svoju centralnu os i svoja krila, istočno i zapadno.”

Kako je rekao u razgovoru za Nacional, on redovito, već godinama, piše gradonačelniku Bandiću:

“Morate znati da gradonačelniku pišem od prvog njegova mandata, dakle već 19 godina. Prije 19 godina napisao sam da se ne može iz njegove tadašnje fotelje referenta za općenarodnu obranu postati gradonačelnikom. Prvo se mora 10 godina obrazovati pa se tek onda natjecati za gradonačelnika. To nije referenca za poziciju gradonačelnika. Ne znam kako je mogao ovaj projekt u Novom Zagrebu nazvati Manhattan, a rekonstrukciju Radničke ceste Champs Élysées, da bi se na kraju pohvalio da se on, eto, izražava lakonski. Ovi su u Beogradu barem to nazvali Beograd na vodi.”

Pokušavajući odgonetnuti kako je Bandiću uopće palo na pamet krenuti u taj projekt, Budisavljević je zaključio da je inspiraciju našao u Srbiji:

“Kako se gradonačelnik sjetio tog projekta? Njegov projekt replika je Beograda na vodi i zato mu je u posjet i dolazio onaj gradonačelnik iz Jagodine Dragan Marković Palma, u ratnim vremenima suradnik Željka Ražnjatovića Arkana. Moja je teorija sljedeća: kako predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nije napravio ništa što će ostati za povijest, odlučio je napraviti Beograd na vodi. Sada se vidi da Srbija taj projekt samo plaća, a profit vuku Arapi iz Eagle Hillsa. Čudi me da je Bandić išao kopirati Beograd na vodi, kad to ovdje ne donosi poene jer je srpsko. Istina je, doduše, da on nije nacionalistički opterećen i to mu je možda jedina kvaliteta, vrlina. To mu priznajem. On se ni u jednom trenutku nije navukao na nacionalizam. Doduše, podupire branitelje, ali i njima se morao ispričavati kada mu je u posjetu bio gradonačelnik Jagodine Palma. U tom nacionalističkom kontekstu spotaknuo se jedino na Trgu maršala Tita. Uplašio se Zlatka Hasanbegovića i promijenio je naziv u Trg Republike Hrvatske. To nikada ne bi učinio da ga Hasanbegović nije ucijenio.”

Pokušavajući odgovoriti na pitanje hoće li arhitektima uspjeti pobijediti gradonačelnika, profesor Krešimir Ivaniš bio je nešto umjereniji, ali se on i kritički osvrnuo i na svoju profesiju:

“Arhitektura i urbanizam uvijek su bili sluge naručitelja, pa onda i politike kada je ona naručitelj. Zato je strašno važno je li taj naručitelj prosvijećen ili primitivac. Je li njegova misija posvećena boljitku ili pohlepi i primitivizmu. Samo na toj skali moralnih kvaliteta arhitekt, koji sluša, a posebno danas kada je velika glad u struci, kada mora razmišljati kako će prehraniti obitelj, nađe se u procjepu i u tome je cijela priča.”

Potom se osvrnuo na jedan svoj projekt iz 2000. godine: projekt Savskih parkova. Opisao je i situaciju uz korito rijeke Save:

“Savski aluvij strogo je ograničen prostorom u koji je Sava milenijima nanosila šljunak izvirući u Julijskim Alpama podno Triglava. U posljednjih 20-ak godina uzvodno od Zagreba izgrađeno je pet hidrocentrala u Sloveniji. Zagrebački aluvij više ne dobiva ni jedan šljunčić iz gornjeg vodotoka, a postojeći aluvij nemilosrdno se rauba legalnim načinom, otvaranjem šljunčara zbog građevinskog materijala za betoniranje. I svi projekti Zagreba na Savi polazili su od toga da treba napraviti dvije do čak sedam hidrocentrala s nasipima, branama. Pitam se kakvu će vodu u budućnosti piti Zagrepčani: vodu koja prolazi kroz prirodni filter ili kemijski obrađenu vodu. Tu je najveći problem pa je zato i smišljen projekt Savskih parkova. Na toj temi rađeno je nekoliko projekata. Jedan je moj, a ja sam ga radio za gradski zavod za prostorno uređenje koji je tada vodio Slavko Dakić. S urbanistom Draženom Plevkom napravili smo i grafiku i obrazlagali je na manifestaciji održivog urbanizma ‘Okviri metropole’. Tu su bili tretirani prostori uz željezničku prugu i rijeku Savu. Za tu su prigodu izrađeni i prezentirani vrlo vrijedni projekti, koji su potom zaboravljeni.”

‘Lošim, novim GUP-om Bandić će ucjenjivati Plenkovića. Tražit će da HDZ-ovci u skupštini glasom za novi GUP podrže i ‘zagrebački Manhattan’. Zauzvrat će Bandić i dalje podržavati Vladu’, veli Branko Silađin

Ivaniš više nije siguran jesu li ti projekti bili samo pospremljeni u ladicu i završili u arhivi ili su u međuvremenu potpuno izgubljeni:

“Bojim se da nove snage tu arhivu nisu znale čitati, a možda je i nisu smjele primjenjivati pa je zaboravljena. Na tom projektu radila je i grupa mojih studenata, kasnije istaknutih arhitekata. Vrlo interesantne priloge radila je i kolegica Sonja Jurković. Taj projekt radio sam za GUP 2000 plus. Ti Savski parkovi tada su ušli u taj GUP, da bi u međuvremenu postali zaboravljeni. Prošlo je 20 godina i normalno je da su se pojavile nove ideje i novi programi. Nakon toga nastao je program Zagreb na Savi, koji tretira zaobalje Save kao neizgrađeni prostor s više od 300 hektara. Bi li to trebalo reći da u Zagrebu oskudijevamo s prostorom za gradnju pa bismo morali graditi do samog nasipa? Da bi stanari valjda mogli pljuckati u Savu.”

Osvrnuo se i na, kako ju je nazvao, “zagrebačku urbanu patologiju”:

“Zagrebačka urbana patologija u pitkoj je vodi i smeću. Točka i gotovo. Grad koji ne može riješiti ta dva osnovna problema, osuđen je na umiranje. Ta su dva problema otvorena, a gradonačelnik Bandić o tome ne propušta odlučivati i graditi na tom vrlo osjetljivom prostoru. Urbanistička premisa u svijetu je očuvati i intenzivirati zelenilo. U području Amazone gore nam brazilske prašume, ugrožavajući proizvodnju kisika. Jedini način za ublažavanje katastrofa je zelenilo.”

Zalaže se da se uz Savu ne gradi i da “savski parkovi postanu inteligentna, ekološka poveznica grada sjeverno i južno od Save”, a ne da izgradnja dođe na savske obale:

“Sava nije ni Dunav, ni Sena u Parizu, ni Temza u Londonu. Sava je rijeka koja od svog najnižeg do najvišeg vodostaja naraste 67 puta, 6700 posto. Karakteristike Save jedinstvene su zbog te oscilacije u vodostaju.”

Kod njega nema dvojbe oko toga da Hipodrom mora ostati zelena zona, da se na njemu ne smije graditi, a smatra da ni Zagrebački velesajam ne treba rušiti:

“Velesajam je muzej moderne arhitekture. Godinama su stvarani njegovi paviljoni: austrijski, američki, talijanski, kineski, Vitićev, Rašicin – uzori za studije o tome što je moderna arhitektura u toj velesajamskoj morfologiji. Svaki od tih paviljona ima vitalnu ulogu. Mislim da se danas može pronaći javna funkcija za svaki od tih paviljona, uz optimalnu hortikulturnu priču, a ne uz rušenje i građenje za koje nitko ne zna što bi tamo trebalo biti. To su vrlo, vrlo opasna razmišljanja i tome treba vrlo odlučno reći ne.”

Savom se u jednom od svojih statusa na Facebooku bavio i Branko Silađin, navodeći da je njome bio i ostao “opsjednut”. Silađin je čak napravio i presudnu inverziju u pristupu Savi: umjesto “Zagreba na Savi” došao je do “otkrića da je Sava u Zagrebu”, mijenjajući tako percepciju. Po njemu, Hipodrom je jezgra, a prostori uz Savu dio su Central Parka Zagreba, ali nikako Manhattana.

Tim povodom Silađin je opisao i svoj susret s Milanom Bandićem 2011. godine, kada je gradonačelnik čak prihvatio njegove teze prema kojima su “Zagrebu nužni snažni zahvati na području rješavanja prometa i neminovnog oslobođenja povijesne jezgre od automobilskog prometa, a da se za nužnu cjelokupnu zaštitu, obnovu i razvoj urbaniteta i urbanog života može i treba više učiniti primjerenim održavanjem”. Tada je, kako sam piše, “u jedno kišno praskozorje s Bandićem obišao i Savski most, ukazavši na fantastične potencijale uređenja trgova na krajevima mosta za urbano aktiviranje zelenih prostora Save i povremeno aktiviranje inundacijskih prostora. I opet je Bandić rekao: crtaj! I ja nacrtah nultu fazu Savskog trga i ideju formiranja Turopoljskog trga na južnoj obali. Izrađene su studije, u biti idejni projekti obaju tih prostora i njihove sadržajne strukture. Možda je potrebno reći da oba projekta nikad nisu plaćena, iako jedino to nije važno”.

‘Zagrebačka urbana patologija je u pitkoj vodi i smeću. Točka i gotovo. Grad koji ne može riješiti ta dva osnovna problema osuđen je na umiranje’, kaže arhitekt Krešimir Ivaniš

Zatim je Zagreb opet dobio, drugi put, organizaciju Univerzijade pa je Branko Silađin, kako je napisao na Facebooku, “u nekoliko dana i noći izradio kostur konceptualnog prijedloga ‘Unezverijade Save 2016’ (nije riječ o tipfeleru, nego namjernom Silađinovu imenovanju te manifestacije, op.a.) kojim bi se organizacijom tih igara na ili uz prostore Save dao konkretan, konačan i trajan impuls otkrivanju činjenice da je ‘Sava u Zagrebu’. Prijedlog je aklamacijom prihvaćen, izradio sam studiju s detaljnim i realnim programskim i terminskim planom priprema izrade pojedinih programa, provedbe natječaja i izvedbe. Plan je čak i prihvaćen od osnovanog Organizacijskog odbora. Naravno, sve bez nekih ugovornih obveza, sve u vjerovanju da je to doprinos Zagrebu. Da bi sve nestalo prekonoćnim anuliranjem ‘moje malenkosti’ i stavljanjem na listu nepodobnih. Nekoliko godina kasnije izvlači se ‘projekt’, više shema, s jednog anketnog natječaja, koji se danas koristi kao alibi za netransparentnu i tajanstvenu akciju Zagreb na Savi”, sa sjetom je Branko Silađin opisao svoja sjećanja na suradnju s gradonačelnikom Bandićem. Ujedno je podsjetio da je “Bandić odslik nas i našeg demokratski odabranog društva, mi smo Bandić”.

Budisavljević se, pak, osvrnuo i na činjenicu da gradonačelnik Bandić stalno nešto radi po Zagrebu, ne spava nego stalno “dela”:

“Problem je u tome što je on superaktivan, a superaktivnost ne daje kvalitetu. On nije u stanju jednu kino-predstavu odgledati do kraja kada otvara festivale. Ni na jednoj izložbi nije ostao do kraja, nego bi je samo otvorio i otišao jer on stalno dela. Glupo je baviti se kulturom ili bilo čime sličnim jer to ničemu ne pridonosi, nego morate samo delati. Ako radite 16 sati kao što on tvrdi, a i psihijatri to znaju, onda ne možete biti efikasni. On dela, ali to ne proizvodi kvalitetu nego kvantitetu, ali i štetu. Ako on nešto ne dotakne, ne može se početi. Kada su novi zagrebački tramvaji bili završeni u Končaru, on je bio negdje u Americi. Tjedan dana su novi tramvaj čekali da se on vrati iz Amerike da bi bili pušteni u promet.”

Isforsirana i ponovljena, dvotjedna javna rasprava o izmjenama GUP-a grada Zagreba provedena u ljetnim mjesecima, od 31. lipnja do 14. srpnja ove godine. Milan Bandić bio je na to prisiljen nakon što mu je stiglo više od 9000 prigovora na ponuđeni prijedlog. On svejedno vjeruje da će mu, unatoč svemu, već 4. rujna u zagrebačkoj Gradskoj skupštini uspjeti progurati ono što mu nije uspjelo uoči godišnjih odmora saborskih zastupnika i da će mu sada Gradska skupština izglasati suglasnost za realizaciju projekta. Zato u Gradskom uredu za strategijsko planiranje i razvoj grada ovoga ljeta nije bilo godišnjeg odmora za zaposlenike. I ovoga puta Bandić očekuje potporu gradskih zastupnika HDZ-a pa bi ga mogla spriječiti samo odluka premijera Andreja Plenkovića. Možda i potencijalno nova intervencija Ministarstva graditeljstva, koje kontrolira HNS, koalicijski partner HDZ-a, ali i postojan Bandićev protivnik.

Unatoč snažnom protivljenju gradonačelnikovoj namjeri nove investicije, iza kojeg stoje zagrebački Arhitektonski fakultet s potpisom dekana Krunoslava Šmita, kao i pet stručnih udruga – Udruga hrvatskih urbanista, Udruženje hrvatskih arhitekata, Hrvatsko društvo krajobraznih arhitekata, Društvo arhitekata Zagreba i Hrvatska komora arhitekata – gradonačelnik Bandić očito ne odustaje od ambicije da već ove jeseni krene u realizaciju posla dogovorenog s arapskim investitorima tijekom posjeta Dubaiju. Ta kompanija već radi u susjednoj Srbiji, gdje je u kontroverzan i stručno upitan projekt Beograd na vodi bila spremna uložiti 2,5 milijardi eura, dok su se gradske vlasti obvezale uložiti dodatnih milijardu eura u pripremu infrastrukture i terena za gradnju. Tamo je investicija procijenjena na ukupno 3,5 milijardi eura. U stručnim udrugama postavlja se pitanje zašto je gradonačelnik Bandić toliko nepokolebljiv i javlja se sumnja da je on samo istureni igrač, instrument u mreži interesnih grupa. Usput se i pitaju zašto je u jednom od svojih javnih nastupa imao potrebu novinarima postaviti pitanje jesu li gledali filmsku trilogiju “Kum” i “jesu li čuli za ponudu koja se ne može odbiti” jer u suprotnom slijedi likvidacija.

Komentiraj