Ante Zlatko Stolica, autor nekoliko kratkih dokumentarnih i igranih filmova, koscenarist “Kratkog izleta”, dobitnika Zlatne arene za najbolji film 2017., nedavno se okušao u književnosti. Fraktura je objavila njegov prvi roman “Blizina svega” o kojem je Miljenko Jergović napisao izrazito afirmativnu književnu kritiku. Ante Zlatko Stolica rođen je 1985. u Splitu, odrastao na Sućidru; živi u Bistri, radi u Zagrebu. Diplomirao je hrvatski jezik i filozofiju.

Stolica je istaknuo da je naslov knjige preuzet iz oglasa u kojima se prodaju ili iznajmljuju kuće i stanovi. Kako kaže, kada se iznajmljivačima ne da napisati što se sve nalazi u blizini nekretnine, onda samo napišu ‘blizina svega’.

“Poetičnost te sintagme oduševila me i pomislio sam da bi to moglo funkcionirati kao naslov. Uredniku Andriji Škari ta se ideja svidjela još više nego meni pa je čak inzistirao da taj naslov ne diramo u trenutcima kada sam ga ja mislio mijenjati. Drago mi je da je na kraju taj naslov završio u knjizi. Knjiga je zapravo proizišla iz bloga pod imenom ‘Stvari’ koji sam počeo pisati prije desetak godina, no tek prije par godina pojavila se jasnija ambicija da se taj materijal prebaci na papir. U ovoj finalnoj verziji crtice s bloga zauzimaju tek četvrtinu knjige, a ostali su tekstovi nastali u zadnje dvije godine. Sve ih povezuje autobiografska linija”, rekao je mladi autor.

Odgovorio je na pitanje što za njega znači afirmativna kritika Miljenka Jergovića i kakve planove ima za daljnje pisanje.

“Bilo bi neiskreno reći da su ti sve reakcije na knjigu jednako važne, tako da mogu reći da je Jergovićev osvrt jedan od presudnih jer je riječ o jednom od autora na kojima sam formirao svoj čitateljski, a sad evo i spisateljski svijet. Mogu biti samo sretan zbog toga, nikako mi to ne može biti teret, imam dovoljno drugih tereta koji me usporavaju u pisanju – ovo je svakako poticaj. Sljedeća knjiga bit će roman koji se odmiče od ovog autobiografskog koncepta, tako se barem za sada čini. Planova nemam, ništa od toga ne dolazi planiranjem. Mislim da spadam u onu skupinu ljudi koja vjeruje da teme biraju autore, a ne obratno. Uvijek imam par ideja u skicama prema kojima osjećam ili želju ili obavezu da ih realiziram.”

Okušao se u režiji, glumi i pisanju, što za njega znači jedno, što drugo, a što treće? 

“Glumio sam kao naturščik tako da za mene gluma ne znači ništa. Nisam nikad prije ni poslije glumio niti imam takvih ambicija. Pisanje mi svakako najviše znači jer se i moje bavljenje filmom odnosi uglavnom na pisanje. Zapisujem ideje, pišem scenarije, pišem tekstove koji će poslužiti kao naracija u filmu… Jako malo vremena u filmskom procesu otpada na snimanje, u mom slučaju manje od jedan posto. Dakle, tu nije ni riječ o režiji u onom klasičnom smislu. Volim polako montirati, kolažirati, slagati priču, tako je zapravo nastajala i knjiga. Sljedeći film na kojem radim već dvije godine, iako jako sporo, također je autobiografska priča u kojoj se bavim jednim strahom iz djetinjstva. Vjerujem da će biti gotov do kraja godine’’, zaključio je Stolica.