U povodu dvadesete godišnjice smrti Zlatka Šimunovića u četvrtak je u prostorima agencije Bruketa&Žinić OM u Zagrebu otvorena prva izložba radova tog značajnog, ali nedovoljno valoriziranog hrvatskog suvremenog slikara, nakon četvrt stoljeća.

Izloženo je petnaestak Šimunovićevih radova, slika i skulptura, njegovi prepoznatljivi ‘transformobili’ i ‘mobili’, utemeljeni na geometrijskim apstrakcijama kojima je posvetio veći dio svog opusa.

“Riječ je o vrijednom i još uvijek dovoljno neobrađenome opusu koji bi povijest umjetnosti trebala bolje vrednovati i omogućiti javnosti da se s njime bolje upozna”, ocijenio je na otvorenju Ratko Janjić-Jobo, slikar i Šimunovićev prijatelj.

“Zlatko Šimunović djelovao je kao revolucionarni istražitelj u slikarskome mediju i u toj upornosti je bio neukrotiv i precizan. Bio je izuzetan ne samo po preciznosti nego po stalnome odustajanju od onoga što je već otkrio, stalno težeći za nečim novim, istražujući materijal dok u potpunosti ne bi spoznao njegove mogućnosti”, dodao je.

Janjić je upozorio kako, nažalost, izloženi objekti nisu toliko transformabilni kako bi trebali biti, potrebno ih je restaurirati kako bi se mogao postići točan efekt kojega je umjetnik želio, s obzirom da je “čitavu pozornicu unio u sliku koja se transformira iz realističnog lika u apstrakciju”.

Šimunović je osnovne geometrijske oblike preoblikovao i razlagao matematičkom preciznošću, s pokretnim elementima, simetričnim kompozicijama i suprotstavljanjem kolorita i akromatskih polja. Radio je slike i objekte koji teže pokretu i mijenjaju se izravnim sudjelovanjem promatrača.

 Prve kolaže i pokretne objekte izrađivao je u duhu racionalno-konstruktivističkih ideja EXATA 51 i Novih tendencija, no unatoč tom pristupu, ostvaruje individualna rješenja.

Povjesničar umjetnosti Tonko Maroević smatra kako nas je taj umjetnik zadužio vitalnim i originalnim dijelom opusa “preko granica vlastitog fizičkog trajanja”. “Vjerujem da će hrvatska povijest umjetnosti pravedno ocijeniti njegov izniman ulog”, ocijenio je u monografiji, objavljenoj 2001.

Šimunović je rođen u Otočcu 1936. Slikarstvo na Likovnoj akademiji završio u Zagrebu u klasi M. Tartagliem, a potom postaje suradnik na Majstorskoj radionici K. Hegedušića. Izlagao je u Zagrebu, Novom Sadu, New Yorku, Dubrovniku i Samoboru. Bavio se grafikom, likovnim oblikovanjem i televizijskom scenografijom. Umro je 1995. u Zagrebu.

S obzirom da je izložba postavljena u radnom prostoru tvrtke, u kojemu su inače izložena djela suvremene umjetnosti u vlasništvu Agencije, moći će se pogledati uz prethodnu najavu, do 23. prosinca. Taj se izložbeni prostor sada prvi put otvara javnosti, a postoje planovi da se ta praksa nastavi i ubuduće.