Mihajlo Perenčević, samozatajni 71-godišnjak kojega su mediji opisivali kao ‘’najtajanstvenijeg hrvatskog bogataša’’ i ‘’neslužbenog vladara Malog Lošinja’’, sa svojom obitelji i bliskim suradnicima po svemu sudeći sudjelovao je u brojnim kompliciranim operacijama pranja novca ruskog porijekla i izbjegavanja plaćanja poreza te fiktivnim transakcijama preko tvrtki u egzotičnim poreznim oazama. U sklopu ovih složenih pothvata korištene su nekretnine i poslovi na Lošinju i u Zagrebu, ali i u Los Angelesu, gdje je Perenčevićeva obitelj preuzela vlasništvo nad čuvenim i među hollywoodskim zvijezdama cijenjenim restoranom Dan Tana’s. Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara okupljenih na platformi OCCRP (Organized Crime And Corruption Reporting Project), posvećenoj razotkrivanju različitih vrsta kriminala na međunarodnoj razini i sastavljenoj od 45 istraživačkih centara na svim kontinentima, temeljito je rekonstruirao dio transakcija i ustanovio da je ovaj hrvatski biznismen sudjelovao i u pranju novca preko litavske Ukio Bankas koja je prošle godine identificirana kao ključna točka pranja ruskog novca u inozemstvu.

Multimilijunske transakcije različitih offshore kompanija prema Perenčeviću, njegovoj obitelji i suradnicima po svemu sudeći doista su bile dio pothvata izvlačenja novca uz ruskog budžeta i njegova plasmana u inozemstvo: odigravale su se preko tvrtki uključenih u istu aferu, u isto vrijeme i preko iste litavske banke. Za dio njih tim istražitelja uspio je potvrditi da su opravdane, no veći dio evidentno je fiktivnog karaktera. Novac je prebacivan mahom na račune u Austriji, i to kako bi se izbjeglo plaćanje poreza u Hrvatskoj.

Perenčević se u domaćim medijima već godinama predstavlja kao ‘’najmisteriozniji hrvatski tajkun’’, jedan od najbogatijih Hrvata i uspješan poslovni čovjek koji je svoj biznis razgranao od Londona preko Rusije do Los Angelesa. Zbog svoje očigledno značajne uloge u investiranju značajnih ruskih sredstava na Lošinju ipak ga se prije svega percipira upravo kao eksponenta ruskog kapitala. Posljednji put u medijima se našao u ožujku prošle godine, kada se njegova kći Nika Perenčević udala za 17 godina mlađeg Emila Tedeschija (23), sina istoimenog predsjednika Uprave i većinskog vlasnika Atlantic grupe.

Ona je također jedan od aktera objavljene priče jer je sudjelovala u nekim spornim i po svemu sudeći fiktivnim transakcijama, jednako kao i njen suprug iz prvog braka Siniša Cizel. On je od tvrtke Mayco Finance Holdings registrirane na Britanskim Djevičanskim otocima primio iznos od 5,7 milijuna eura pravdanih na ime ‘’prodaje vile u Zagrebu’’ i navodnog kredita koji nikada nije vraćen. Radi se zapravo o kući na Medveščaku kojoj Cizel nikada nije bio vlasnik i koju tvrtka s Britanskih Djevičanskih otoka nikad nije preuzela. Objekt je 2004. za oko 500 tisuća eura kupila Nika Perenčević koja je i danas njegov vlasnik. Ovo je samo jedna od transakcija koje su se pokazale u najmanju ruku neobičnima: tvrtka koja je isplatila desetke milijuna eura za različite nekretnine u Hrvatskoj na koncu se na njih nije ni pokušala uknjižiti, već su one ostale u vlasništvu istih osoba kao i ranije.

‘Čak i iz Moskve trag novca vidljivo vodi prema prekrasnim plažama i uvali Čikat na Lošinju, gdje se obavljaju investicije financirane ruskim novcem nepoznatog porijekla’, tvrde novinari OCCRP-a

Jedna od rijetkih stvarnih transakcija odnosi se na spomenuti restoran Dan Tana’s u Hollywoodu koji je prešao u ruke Perenčevićeve obitelji – konkretno supruge Sanje i kćeri Nike. Lokal u kojemu su objedovale zvijezde poput Georgea Clooneyja, Richarda Burtona, Leonarda DiCaprija, Paris Hilton ili Johna Belushija u američkim medijima donedavno se opisao kao stjecište elite, no nakon otkrića OCCRP-a češće se spominje u kontekstu veza s Vladimirom Putinom, Rusijom i pranjem novca. Dan Tana pravim imenom je Dobrivoje Tanasijević, Srbin i bivši igrač Crvene zvezde koji je prije 55 godina pobjegao iz bivše Jugoslavije. Novac za prodaju restorana uplatila mu je spomenuta tvrtka Mayco Finance Holdings, no prema označenim svrhama na uplatnicama jasno je da su sredstva namijenjena upravo tomu, što istražitelje navodi na zaključak da je Perenčević kontrolirao ovu offshore tvrtku i sav novac koji je preko nje distribuiran. Prema ovom istraživanju, radi se o najmanje 246 milijuna dolara u ulaznim i izlaznim transakcijama, no Mayco je i s jednog na drugi vlastiti račun prebacio ukupno 1,5 milijardu dolara. Porijeklo tog novca, tvrdi se, ostalo je nepoznato.

Mihajlo Perenčević veći dio svoje karijere proveo je u inozemstvu, dok je u Hrvatskoj najčešće proglašavan misterioznim. Koncem osamdesetih pet godina boravio je u Libiji kao zaposlenik Montmontaže. Nakon toga nekoliko godina o njemu se nije čulo u javnosti, a onda se pojavio kao direktor Velesstroyja, jedne od vodećih ruskih građevinskih kompanija koja ima unosne ugovore s Transneftom, ruskom državnom distribucijskom tvrtkom za naftu. Čak dvojica predsjednika Rusije, Dmitrij Medvedev i Vladimir Putin, odlikovali su ga ordenom prijateljstva za doprinos ruskoj ekonomiji, usprkos internim izvještajima iz Transnefta koji su upozoravali da su njegove ranije tvrtke navodno napuhivale cijene na temelju krivotvorene dokumentacije.

Na Lošinju Perenčević je percipiran prije svega kao najzaslužniji za privlačenje milijuna eura ruskog kapitala u turističkog giganta Jadranku i druge ostvarene i potencijalne investicije, uključujući i otočni aerodrom. Kao partneri u ovom pothvatu spominju se ruska braća Aleksej i Dmitrij Ananijev, no Perenčevićeva uloga čini se presudnom: za neke hrvatske medije svojedobno je izjavio da na Lošinju ‘’nije angažirao novac, ali jest utjecaj’’. Lokalno stanovništvo o njemu se najčešće referira kao o ‘’gubernatoru otoka’’, što je došlo do izražaja na prošlogodišnjem vjenčanju njegove kćeri i Tedeschijeva sina. Tada je za javnost čak službeno zatvorena javna šetnica uz more, u uvali Čikat i ispred luksuzno uređenog hotela Bellevue u vlasništvu Jadranke.

Preko računa offshore tvrtke Mayco Finance Holdings i putem u međuvremenu ugašene litavske banke Ukio Bankas u samo dvije godine, koncem dvijetisućitih, obavljeno je najmanje devet transakcija u iznosu od najmanje 24,2 milijuna dolara. Sve su bile povezane s Hrvatskom: šest transakcija odnosilo se na osobe povezane s Perenčevićem, a tri na hrvatske državljane. Sve su bile opravdane nekretninskim poslovima. Jedna je obavljena preko Krešimira Filipovića, potpredsjednika spomenute ruske građevinske Velesstroy: on je potpisao ugovor o navodnoj prodaji dvaju stanova u Zagrebu tvrtki Mayco i za to je trebao dobiti 1,97 milijuna eura na svoj austrijski račun, premda je dio tog novca već bio uplaćen. Stanovi nikada u stvarnosti nisu bili prodani ovoj offshore kompaniji: veći stan bio je u vlasništvu Filipovićeva oca koji ga je prodao 2015. godine, dok je Filipović svoj manji stan zapravo prodao za samo 90 tisuća eura. Na sličan način novac je pristizao na račun Mihajla Perenčevića i njegove majke Marte: njoj je, recimo, na austrijski račun uplaćeno 1,03 milijuna eura za nekretnine u Malom Lošinju koje u stvarnosti ona nije prodala – jednu je darovala sinu Predragu, Mihajlovu bratu, dok su druga, Vilu Saborku, Mihajlo i Sonja kupili od majke poduzetnika Damira Lojena. A njemu samome offshore tvrtka Mayco uplatila je 3,6 milijuna eura, također na austrijski račun. Još jedna osoba koja je sudjelovala u fiktivnim transakcijama po svemu sudeći je stanoviti Davor Krznarić koji je drugoj tvrtki s Britanskih Djevičanskih otoka ugovorom prodao svoju kuću u Zagrebu. U stvarnosti i usprkos uplatama novca, prodaja se nije dogodila i Krznarić još uvijek živi u istoj nekretnini.

Stvarno porijeklo novca koji je na ovaj način završio kod Perenčevića i njegovih suradnika nemoguće je odrediti jer je on utopljen u brojnim različitim transakcijama preko tvrtke Mayco i provučen kroz mrežu anonimnih offshore tvrtki, no jedan veliki dio sredstava koja su cirkulirala na ovaj način istražitelji su povezali sa ‘’slučajem Magnitsky’’, nazvanom po odvjetniku koji je istraživao utaju najmanje 230 milijuna dolara ruskog javnog novca preko povrata poreza. On je umro u zatvoru nakon što je za to optužio državne dužnosnike u Rusiji, a američke službe potom su provele istragu i utvrdile da su ‘’ruski kriminalci, poreznici i javni službenici oprali taj novac putem fiktivnih kompanija i nekoliko banaka’’, da bi ga kasnije uložili diljem svijeta – najčešće upravo u luksuzne nekretnine. Početak ulaganja u Hrvatskoj vremenski koincidira s tijekom odvijanja ove afere. ‘’Čak i iz Moskve trag novca vidljivo vodi prema prekrasnim plažama i uvali Čikat na Lošinju, gdje se i danas odvijaju investicije financirane ruskim novcem nepoznatog porijekla’’, upozorava ugledni međunarodni konzorcij istraživačkih novinara. Nacional je na ovu temu kontaktirao hrvatske istražiteljske organe, ali se neslužbeno može doznati da ‘’dosad nije vladao preveliki interes za ovu temu’’.