Nadi Dimić u bijegu iz zatvora pomogla je književnica Anđelka Martić

Nada Dimić je rođena u ličkom selu Divoselu 6. rujna 1923. godine u obitelji sa sedmoro djece. U selu je završila četiri razreda osnovne škole s odličnim uspjehom. Imala je izrazit smisao za crtanje. Školovanje je nastavila u Gospiću i s odličnim uspjehom je završila tri razreda. Majka joj je umrla kad je imala devet godina. Odlazi u Zemun, gdje završava četiri razreda gimnazije i prvi razred Trgovačke akademije.

Nije dočekala ni 19. rođendan kada su je ustaše ubile, a književnica Anđelka Martić, koja je rođena godinu dana poslije Nade, kasnije je svjedočila:

“Sjećam se da je bio šesti mjesec 1941. i da je bilo jako vruće.  Jedan partijac, Keko Erbežnik, mi je po skojevskoj vezi javio da dođem na početak Svetog Duha, i rekao da su me na sastanku odredili da jednoj drugarici koju drže ustaše na zatvoreničkom odjelu odnesem sat koji je bio podešen točno sa satovima drugova koji su organizirali njezin bijeg. Imala sam samo 17 godina i čudila se kako su baš mene odabrali, ali sam bila i jako ponosna pa sam otišla u bolnicu potpuno nepripremljena, ali bez nekog velikog straha. Stražar me pitao kuda idem, a ja sam mu rekla da idem na operaciju mandula. Izgledala sam jako sitno i djetinjasto pa pretpostavljam da u meni nije vidio neku opasnost. Kad sam došla gore, iz jedne prostorije je izašla omalešna, nježna djevojka u sivoj zatvorskoj haljini, pogledale smo se kratko, ona je polako prošla pored mene, a ja sam joj gurnula u ruku sat i otišla. Godinama nisam znala tko je bila ta djevojka dok jedan novinar, mislim Ante Kesić, nije u školi Nade Dimić koja je tada bila u Varšavskoj ulici, pričao o tome kako je jedna drugarica odnijela Nadi Dimić sat, a ja ga slušam i gledam u čudu i viknem – pa to sam bila ja!”

 

Komentiraj